Oko mene svi samo cekaju da dodje ljeto i sezona puzeva. Onih malih, ne mislim na one velike, vinogradarske koji spadaju u oblizeke francuske kuhinje. Ustvari pravilo glasi da se puzevi jedu u onim mjesecima koji u svojim portugalskim imenima nemaju - r - (maio, junho, julho i agosto).
Puzeva ima posvuda...po livadama, vrtnim ogradama i pocesto se nakon kise moze vidjeti ljude kako na obliznjoj livadi sa vrecicom pretrazuju travke. Moram vam odmah priznati da ja nisam skupila hrabrost i po principu - zatvori oci i otvori usta - probala ovu "delikatesu". Meni pred ocima samo njihova ticala i ne ide, pa ne ide.
Puzevi idu ruku pod ruku sa prepecenim kruhom i putrom, te hladnom pivom. Jedu se rukama il uz pomoc cakcalice koja ih vadi iz kucice ako vec sami nisu pokusali neuspjesni egzodus dok su se na laganoj vatri kuhali. Na velikom plamenu se ne smiju kuhati, jer se usokiraju i povuku u kucicu i onda ih je teze izvaditi van. Tako kazu znalci, pa ako lazu oni, lazem i ja vas.
Recept ide ovako...
2 kg puzeva
2 zlice maslinovog ulja
3 cesnjaka
1 luk
origano, lovorov list, piri piri i sol
Puzevi se isperu u dvije vode i stave na laganu vatru kuhati zajedno sa uljem, cesnjakom, zacinima...a sol se dodaje pri kraju kuhanja. Razlog - od soli se puzevi povuku. Nakon cca. 2 sata, puzevi su gotovi i spremni za posluzivanje...uz hladnu pivu.