O nedjeljnoj lisabonskoj setnji i kao zadnji pozdrav ljetu...breskve u brendiju

Prvo, zadnji pozdrav - malo sutra, danas je bilo 30 C u hladu.

Sto se tice setnje, bilo je to ovako.

Ispod centra Lisabona nalaze se rimske galerije koje grad otvara jednom godisnje na 3 dana. Petak, subota i nedjelja - zadnji vikend u rujnu. Ulaz je besplatan, samo trebate ispuniti slijedece: doci oko 8 ujutro i stati u red, a u 10 ce gradski radnici otvoriti rupu u cesti, te vas u grupi od 25 poslati u "unutrasnjost zemlje". Razgled uz vodica traje 20 minuta, nakon kojeg se vracate na pocetak i kroz rupu u koju ste usli - izlazite na danje svijetlo.

Ja nisam dosla u 8 ujutro nego u 11, sva nadobudna. I docekao me red od brat bratu 700 ljudi. Teta koja radi red na cesti izracunala je da ako stanem na kraj gdje mi je mjesto, oko 16.30 imam sanse da se spustim na galerije. Aha, da. Nista od galerija, nemam zivaca stajati 5 sati u redu. Tako da nista od slika Plutonovog podzemlja, nego evo uzivajte u kasnom ljetu.

Grad je jos uvijek pun turista, mozda ne toliko kao u kolovozu, ali jos uvijek do uha dopiru svi evropski jezici. Za stolovima taverni razdragane grupa nizozemaca uz pomoc ulicnog harmonikasa rasteze O sole miooooooo...

Ako ste nesto dubljeg dzepa, na Praça do Comercio je otvoren novi fancy shmancy restoran sa cijenom od 7-9 eura za desert, 18 eura gravno jelo i tako to....

U gradskoj oazi na Av. da Liberdade, u sjeni topola, ispijaju se popodnevne kave.

U Confeitaria Nacional, zivi se u nekim starim, dobrim vremenima, uz osmjeh i dobar, tradicionalni Bolo Rei.

Nakon sto smo popili kavu i pojeli kolac za utjehu, krenuli smo u dio zone poznate po legalnim okupljalistima ilegalnih dosljaka iz Indije, Bangladesa, Kine, ex portugalskih kolonija itd...Martim Moniz. 10 min hoda od centra. Tu se kupuju mirodjije, fake torbe i satovi, kineske gumice za kosu na tonu... Njihov shopping centar je bio zatvoren - nedjelja je, ali smo zato uspijeli pronaci u maloj ulicici ducan koji je bio otvoren.

Tu sam pronasla simpaticnog trgovca sa kojim sam izmjenila recepturu za pikantni piri-piri i jos neka cudna indijska jela. Ovo zeleno u mojoj ruci zove se karela , a ono malo, zeleno i okruglo su tajlandski patlidjani. Ove male ribice koje su sasusene - ne znam koje su, jer mi objasnjenje da je to mali bakalar, nije zvucalo istinito. Ne zato jer se bakalar radja veliki, nego zato jer bakalara u Bangladesu nema. Da, mogao ga je uvesti sa Islanda, ali to mi nije rekao - rekao je da je iz Bangladesa.
Uz obecanje da cu se vratiti u njegov ducan kada proguglam cudnovate sastojke odlazim doma guglati. Kupila sam sjemenke korijandera, kutiju lokuma i suseni piri-piri ili po naski susene, ljute papricice.

Malo dalje u "civilizaciji" pronasla sam ovog ulicnog zabavljaca, koji mi je napokon rijesio misteriju svojeg instrumenta. Ovaj sam bubanj vidjela prvi puta prije nekoliko godina u Amsterdamu. Zove se Hang, i novi je instrument na muzickoj sceni. Ako ga se zna svirati, zvuci prekrasno.

Malo dalje brucosi nekog od lisabonskih fakulteta. Svaki je brucos obavezan kupiti na pocetku godine ovu odoru i u njoj pohadjati nastavu godinu dana. Odora se sastoji od odjela i jednog tipa "dekice" koja se nosi preko ramena. Skupo do zla boga. Vrlo cesto se na ulicama sretnu ovakve grupice brucosa koje sviranjem, glumom ili zongliranjem skupljaju novac za ....knjige....

Ukoliko se pozelite udati u Lisabonu, izbor vjencanica je zadovoljavajuci !

 

 

I nakon sto ste se udali, i dosli napokon doma, dignuli noge u zrak, bitno je nesto kvalitetno popiti za zivce. U spajzi vas ceka tegla zadnjih ljetnih breskvi u brendiju. Zivjeli!

Ako ste na vrijeme mislili, bilo vam je potrebno:

3-4 velike i socne breskve

100 gr secera

mahuna vanilije

500 ml brendija

Breskve narezati na osmine. U teglu poslagati red breskvi, red secera. Vaniliju prerezati vertikalno, dodati breskvama, te sve zaliti brendijem. Cuvati 3 mjeseca na tamnom mjestu, povremeno okrecuci teglu. (Taman ce bit fino za Bozic!)

Jednom, davno, davno i pekmez od bijelih sljiva sa orijentalnim stihom

Bijase to u ono doba kada su ovim krajevima krocili divovi i neustrasivi vitezovi u potrazi za nesretnim princezama koje su svoje duge, zlacane kose spustale niz kule visokih tvrdjava.

Te kasne jeseni vitez po imenu Palmeirim, kojeg su krasile sve odlike junaka, na svojem putu iz Engleske ka Konstantinopolu bijase primoren usidriti svoj brod na obalama Portugala. Nasavsi se u gradu Portu, i nemajuci pametnijeg posla, provodio je dane slusajuci junacke (ribicke) price lokalnih vitezova. Tako jednog jutra, nakon burne noci u taverni iza ugla, odluci izazvati na dvoboj strasnog diva Almourola  koji je cuvao istoimeni dvorac nasred rijeke Tejo.

U dvorcu nasred rijeke zivjela je prekrasna princeza po imenu Misaguarda i njeni dvorjani. Bez da je prije vidio Misaguardu, nas se vitez ludo zaljubi i krene prema jugu na svom vrancu.

Priblizavajuci se dvorcu spazi viteza Tuznog kao se bori sa nekim drugim vitezom, braneci cast svoje drage, ciji je portret nosio na stitu, princeze Misaguarde. Pobijedivsi ga, oduzme mu stit i baci na ga oblizni deponij stitova. Svi oni su pripadali vitezovima ne pretjerano vjestim i inteligentnim koji su se sa vitezom Tuznim upustili u krvave duele na trgu pored dvorca.

Racunajuci na izmorenost viteza Tuznog, nas Palmeirim prepun testosterona nagovijesti novu rundu i zapocne novi okrsaj. Medjutim, nakon nekoliko sati borbe - stigne noc, bez pobjednika. Vitez Tuzni zaklon od noci potrazi u podrumu dvorca, vidajuci rane, a Palmeirim u obliznjem selu.

Bez pobjednika, princeza nikako da odluci cija ce biti, te posalje svog glasnika sa porukom vitezima da neka uzmu pauzu od godinu dana, usavrse svoje vjestine, pa neka probaju ponovo. Tuzni je poslusa, a Palmeirim nastavi svoje putovanje ka Konstantinopolu.

Nakon tog nesretnog dogadjaja, div od Almourola bijase napadnut od drugog diva, po imenu Dramusiando, porazen i prisiljen predati zastitu vjecne djeve i njenih podanika Dramusiandu na cuvanje.

O ovom povijesnom dogadjaju izvijestio nas je Francisco de Marais u svojim Kronikama Palmeirima Engleskog, godine 1567. i ako laze on - lazem i ja vas.

***

Ne znamo koja je sudbina zadesila vjecnu djevu, ali pravit cemo se da je napokon docekala dan svog oslobodjenja, onomad kada su ovuda projahao zalutali Maur, pobijedio diva i odveo svoju dragu put Konstantinopola.

Prije no sto su krenuli na put, djeva mu posluzi pekmez od bijelih sljiva, vec u ono doba poznatih pod nazivom sljiva kraljice Klaudije...ili ameixa reinha Claudia, da se okrijepi i sakupi snagu za delek put.

Dok su se spremali ovo se orilo zamkom... A Misaguarda je ovaj drevni recept proslijedila princezi Snjezi u kraljevstvu koje se zvalo "Ajme, koliko nas je...", posto joj je ona pocetkom stoljeca napisala da su sljive -in-.

Za ovaj niskokaloricni desert princeza je iz svog frizidera izvadila:

1 kg zutih sljiva

600 gr secera

koricu limuna

1/2 stapica cimeta

Nakon sto je izvadila kostice, princeza je u kazan sasula voce, secer, limun i cimet, te na srednje jakom ognju ostavila da se kuha. U medjuvremenu je malo zaboravila na oganj i otisla prosetati. Kad se vratila pekmez se primio za dno, te je brze bolje zamjenila kazance bakrenim i nastavila mjesati ostatak. Na kraju je dodala 2 sake ociscenih oraha koje je omanjom macetom usitnila na obliznjem kamenu. Pricekala da se ohladi i posluzila svom spasitelju. (Njoj okrijepa nije trebala, jer je snagu za put sakupljala zadnjih 69 godina).

O ljetu koje jos traje i nikako da ode....sljive i cimet

                                                                          L'été indien

Tu sais, je n'ai jamais été aussi heureux que ce matin-là
Nous marchions sur une plage un peu comme celle-ci
C'était l'automne, un automne où il faisait beau
Une saison qui n'existe que dans le Nord de l'Amérique
Là-bas on l'appelle l'été indien
Mais c'était tout simplement le nôtre
Avec ta robe longue tu ressemblais à une aquarelle de Marie Laurencin
Et je me souviens, je me souviens très bien de ce que je t'ai dit ce matin-là
Il y a un an, y a un siècle, y a une éternité

On ira où tu voudras, quand tu voudras
Et l'on s'aimera encore, lorsque l'amour sera mort
Toute la vie sera pareille à ce matin
Aux couleurs de l'été indien

Aujourd'hui je suis très loin de ce matin d'automne
Mais c'est comme si j'y étais
Je pense à toi
Où est tu ?
Que fais-tu ?
Est-ce que j'existe encore pour toi ?
Je regarde cette vague qui n'atteindra jamais la dune
Tu vois, comme elle je me couche sur le sable et je me souviens
Je me souviens des marées hautes du soleil et du bonheur qui passaient sur la mer
Il y a une éternité, un siècle, il y a un an

On ira où tu voudras, quand tu voudras
Et l'on s'aimera encore, lorsque l'amour sera mort
Toute la vie sera pareille à ce matin
Aux couleurs de l'été indien

                                                                                 ***

Potrebno je:

5-6 vecih sljiva

1 kockica putra

2 jusne zlice smejeg secera

sok od 1/2 narance

cimet

Sljive raspoloviti i izvaditi kosticu, putar rastopiti u tavi i poslagati sljive sa licem "na dolje" posuti secerom i cimetom. Lagano zapeci i okrenuti. Dodati sok od narance i pricekati da se umak zgusne. Po zelji posluciti sa sladoledom.

Dobar tek!
Recept saljem Snjezi, koja je domacica ovomjesecnog kruga u igrici "Ajme koliko nas je ...." .

O ostavljenim dijelovima i 3 ljetna pekmeza

U Lavu Africkom, Hasan, sin Muhameda Mjeraca kaze ovako: " Posudio mi je cetrdeset godina koje sam razasuo prepustajuci se putovanjima: moja je razboritost zivjela u Rimu, strast u Kairu, tjeskoba u Fesu, a u Granadi jos uvijek zivi moja nevinost".

* * *

Do sada mi je posudjeno trideset i devet godina koje sam razasula prepustajuci se trenutku i mjestu u kojem se nalazim: moja je razboritost zivjela u strmim ulicicama Lisabona, strast u zemlji Aleksandra Makedonskog, tjeskoba podno obronaka Sljemena , a u Napulju jos uvijek zivi moja nevinost.

U jutarnjim satima dok sunce tek proviruje iza nocnih oblaka, moji se putevi susrecu u labirintu izmedju jave i sna. Izgubljena cipelica i sjecanja koja mirisu na lavandu i bademe, oporni okus olova u ustima i tihi glas - buon giorno principessa... zapleten o trnovit grm kupine.

Vrijeme je...za dorucak.

Pekmez od bresaka

1.5 kg bresaka

600 gr secera *

naribana narancina korica

sok od 1 narance

sok od 1 limuna

Breskve narezati na komade i zajedno sa koricom narance i sokovima staviti da zakuha, kad zavrije dodati secer i pustiti da se polako kuha. Kad potpuno omeksa i na dnu lonca kuhaca ostavlja "put", pomocu viljuske izgnjeciti preostale vece komade breskvi. Pospremiti u staklene posude, koje ste predhodno pofurili vrucom vodom. Napuniti skoro do vrha, prekriti plasticnom folijom, zatvoriti poklopcem i okrenuti naopacke. Kad se ohladi okrenuti. 

* secera mozete staviti vise, ja nisam jer volim kiselkasti pekmez od bresaka.

Pekmez od kupina

1.5 kg kupina

600 gr secera

sok od 1 limuna

Sve zajedno u lonac i cekati dok ne zavrije. Redovno mjesati da se ne primi za dno i cekati da kuhaca otvori "put".

Pekmez od smokava sa cimetom

1.2 kg od kore ociscenih smokava

450 gr secera

sok i korica od 1/2 limuna

2 stapica cimeta

Smokve ociscene od kore i narezane na 4 komada, zajedno sa ostalim sastojcima staviti na vatru. Kontrolirati i mijesati da se ne primi za dno. Kad je gotovo, ukloniti stapice cimeta i pospremiti u sterilizirane posude. Sve isto kao i kod bresaka.

Kao brzo i kao jeftino ... rucak za 5 minuta, kao kod Jamie-a

 

Prije nekoliko tjedana na jednom ovdasnjem tv programu pocelo je emitiranje "Jamie's 30-minute meals" by Jamie Oliver. Uredno snimam i pregledavam kada imam vremena. Nakon nekoliko tjedana te fanaticne aktivnosti, jer naravno, nedobog da me netko trazi od 19.45-20.30, dizem ruke od svega. Da, drag mi je i simpa i nadasve cijenim njegovu strast u pokusaju mjenjanja prehrambenih navika pretile nam Europe, no, priznajem ne nalazim se u vecini njegovih recepata.

Pa krenimo redom. Jamie u 30 minuta sprema veceru od najcesce 3 slijeda. Glavno jelo, salata i desert, ili glavno jelo, pice, salata ili juha, glavno jelo, salata, shvatili ste, zar ne?

Neko vrijeme sam zivjela u Engleskoj i iskusila skupocu hrane. Namirnice koje mi uzimamo pod zdravo za gotovo (ovisno o podneblju gdje zivimo, naravno) u Engleskoj su skupe. Voce, povrce, tjestenina, riba...Meni se cinilo sve skupo, preskupo. O tome da nista nema okus, necu ovoga puta. I tu dolazimo do zamjerke broj jedan. Cijena. Cini mi se da je program napravljen za ljude dubljeg dzepa. Nije da se jedu skampi i jastozi svaki dan, ali .... Konkretni komad mesine + set gljiva raznih + pakiranja dva mascarpone sira + vrhnja ko u prici + ... . Sve u svemu ne kuzim tko takva jela sprema nakon dolaska sa posla u 19.30. Osim ako nije proveo dobar dio poslijepodneva u ducanu prebiruci po policama. Ah, da, naime, idea vodilja cijelog programa jest - dodjes doma mrtav, gladan i onda spremas u roku 30 minuta finu veceru za familiju.

Zamjerka broj dva jest cinjenica da se u 90% glavnih jela koristi pecnica. Koliki bi mi trebao stici racun za struju na kraju mjeseca, ako 5 dana u tjednu palim pecnicu? Bilo za rostiljanje ili za pecenje? Iz Elektre bi mi vjerojatno poslali posebnu zahvalnicu na kraju mjeseca.

Da samo ne gundjam, pohvaljujem zamjensku upotrebu svijezih mirodjija za sol. Ali opet, koliko vas ima doma kredenc sa bazilikom, origanom, mazuranom, mentom, majcinom dusicom i timijanom, tik tamo na dohvat ruke? Meni jedva da menta uspije na suncanom balkonu. O ostalom samo sanjam. Ili kupim tu i tamo u ducanu kad me spopadne bolesna nada da ce ipak ovaj puta biti drugacije i da ce mi mazuran prezivjeti dulje od 5 dana. Vi koji imate vrt iza kuce, na vas se ovo ne odnosi.

I tako sam ja neki dan, prikljestena vremenskim tjesnacem u roku od par minuta spremila rucak. Da biste ovo spremili morate kako kaze Jamie staviti svoj mozak u okvir - obrok za 30 minuta -. Ukljucite grijac za vodu, ukljucite pecnicu na max, upalite plin (sala, nema pecnice, a grijac za vodu moze). Na meniju je ljetna tjestenina.

Potrebno je:

250 gr tjestenine tipa penne ili makaroni

100 gr dimljene pancete

150 gr graska

3 cesnja cesnjaka

tvrdji sir tipa pecorino ili parmezan

maslinovo ulje

persin

Pancetu poprziti na malo maslinovog ulja. Dok se przi dodati cesnjak, neoljusten, ali jednim udarcem zgnjecen. Kad se isprzi staviti sa strane. U zavrelu, posoljenu vodu sasuti grasak (smrznuti u mom slucaju) i tjesteninu. Kad je gotova tjestenina, gotov je i grasak. Prebaciti u tavu gdje se isprzila panceta, pa sve zajedno na laganoj vatri izmjesati. Po potrebi dodati malo maslinovog ulja. Na kraju naribati sir i nasitno narezati persin, te sve zajedno promjesati.

O prvim kisama i jeseni zivota....uz mirisnu kavu

Na Monmartru pada kisa. Ona teska jesenja. Izlizane kocke od granita i prigusena svijetla kafea. A.D. 1933.

Toga dana nije bilo nekog posebnog razloga za uredjenje. Za niske laznih, svjetlucavih perli, za jeftino prstenje koje je netko odbacio putem u nocnim spoticanjima. Nije bilo nekog posebnog razloga za izguzvani cvijet na sesiru koji je od silnih godina izgubio formu. Niti za razmazanu sminku. Za nista nije bilo nekog narocitog razloga - pa ipak se desilo. Madam Bijou nalazila se u jeseni svoga zivota. Naravno da joj to nije bilo pravo ime, al njega se ionako nitko nije sjecao. Niti je ikoga zanimalo.

Prebacivsi kisom natopljeni kaput preko naslona separea pogleda preko polupraznog kafea.

- Danas nije najbolji dan - pomisli izmedju dva gutljaja opornog likera od krusaka. Nekad se ovaj liker sluzio u kristalnim casama. Nekad je noci umjesto u zagusljivom ulicnom kafeu provodila u otmjenim vilama dobrostojecih pariskih obitelji. Nekadasnjih prijatelja, priguseno se smijuci neslanim, lascivnim salama punasnog domacina. Zvukovi omanjeg orkestra, zveket porculana i zamor glasova nestaju u daljini...I onda je zavrsilo proljece i ljeto. Sada je jesen.

Vecinu nocnih sati provodila je u istom kafeu, pricajuci ljetne price onome tko ih je zelio slusati. Franak prica, franak za nepoznate tajne ispruzenog dlana.

- Vidim daleko putovanje, monsieur... vidim ....- uvijek ista prica, iste nade i dobre zelje. Za franak.

Njegov dolazak prosao je neprimjecen svima osim grupici prijatelja za stolom u uglu. Brzim je pokretom skinuo zastitni prekrivac sa kamere i smjestio je u kut. Mdm B lagano kimu glavom pozivajuci ga da pridje.

- Brassai, mon cheri, zelis li znati sto ti jesen sprema? Novu ljubav mozda? Ha, daj, franak...- rece potiho mrmljajuci sebi u bradu, kao da se skriva iza nevidljivog zastora.

- Ne zanima me jesen, kod mene je uvijek proljece. Nego, dat cu ti franak, ali zato da te slikam - seretski se nasmije i otrci po kameru.

Za to vrijeme Mdm B vec se namjestila. Zagrnula bolje, pokazujuci svoj nekad novi ovratnik od zecje

koze, zapalila poslijednju smotanu cigaretu, teatralno provela lazne bisere kroz debeljuskaste prste i pogledala ga prkosnim pogledom.

- Pozuri se, Madjaru, nemam cijelu noc za tvoje igrarije....- ...

 

"Chance is always there. We all use it. The difference is a poor photographer meets chance one out of a hundred times and a good photographer meets chance all the time. " - Brassai



 

Potrebno je:

- za 4 osobe -

600 ml jake vruce kave

8 kockica secera

6 cl konjaka

Usuti kavu u predhodno zagrijane salice, zaseceriti. U dubljoj zlici zagrijati konjak te ga pomocu plamena svijece zapaliti. Pazljivo uliti u salice sa kavom i ostaviti da se flambira.