O muci po pivi i pozdrav Briselu

Priznajem da mi je ovaj krug igrice "Ajme, koliko nas je..." pao teze nego bilo koji ranije. Ana je zadala pivu. Pivu nit pijem, nit je doma imam, nit je volim, nit je koristim.... Mogla sam ovaj mjesec i preskociti. Ali, eto, nisam. Zadnji je dan.

Jedino pivo koje mi je u zivotu pasalo, bilo je neko sa vocnim notama koje sam probala u Briselu. Uz dagnje i przene krumpirice. Ostalo bljak. Stoga sam odlucila da ovaj post ne bude posvecen pivi, vec Briselu. Jer Belgijanci za sebe kazu da imaju najbolje pivo na svijetu.

Posjetila sam ga, prvi puta, prije par godina, slucajno i neplanirano. Moram priznati da me se nije pretjerano dojmio. Vidno prljav, zapustenih zgrada i fasada, cak i u samom centru, tamo na nekoj turistickoj ruti. Ali zato se zna dobro prodati. Uvijek sam skidala kapu zemljama koje imaju relativno malo interesantnog za ponuditi, nisu nesto geografski ni klimatski rodjene pod sretnom zemljom - al zato ono malo sto imaju, prodaju na najvisem nivou. Takav je prvi dojam na mene ostavio - multikulturalni Brisel. 

Da nije glavni grad EU i da nema tako dobru cokoladu i vafle...ne znam sto bi od njega bilo....u turistickom smislu naravno.

Najuzurbanije je na glavnom gradskom trgu - Grand Place. Tu mozete popiti kavu, nesto prezalogajiti, kupiti slike ulicnih zabavljaca. Prekrasno uredjen. Cvijece visi na sve strane, a kad se pojavi toliko zeljeno sunce - sve postane veselo. Okruzuju ga mnogobrojni ducani cokolade -  Leonidas, Neuhaus, Godiva... -  mini obrti za izradu paprenjaka, i luksuzni ducani koji nude tapiseriju i prekrasne cipkane stoljnjake. Pojedini ducani nude vikendom obilazak svojih coko radionica, gdje uz relativno pristoju cijenu mozete napraviti svoje ruzice, skoljke ili autice od cokolade.

Brisel je takodje i centar crtanog stripa. Tintin i prijatelji, Lucky Luc i Talicni Tom, Asterix...svatko od njih ima svojim likom oslikane fasade. Nazalost, ne mogu pronaci fotke....ne znam gdje su nestale, pa u zamjenu nudim link...

Cini mi se da Belgijanci imaju neki fetis na crtane filmove i stripove, jer nigdje drugdje nisam vidjela toliko ducana koji su specijalizirani za stripove i figurice junaka crtanih filmova.

Druga turisticka atrakcija je Manneken Pis, nedaleko od Grand Place, broncani kipic nekog klinca koji piski u fontanu, a presvlace ga u razne odore tijekom godine, ovisno o prazniku i sl...aha....nisam ga slikala iz principa - jer ga svi slikaju, a ja ne kuzim foru.

Ukoliko volite Art Noveau, obavezno otidjite u Horta Museum, ali budite pametniji od mene i otidjite taksijem. Ja sam se naime, pouzdala u objasnjenje turistickog vodica u ruci, pa sam par sati bauljala po sumnjivim cetvrtima Brisela, dok mi napokon neki Turcin nije objasnio kuda ici. Victor Horta jedan je od osnivaca samog pravca, a muzej je kuca koju je on dizajnirao i izgradio za sebe. Za ljubitelje Art Noveau-a - poslastica. Jedina zamjerka, sjecam se, bila mi je sto je ducan u sklopu muzeja sramotno siromasan. Nekoliko knjiga, poster - dva, mozda neka salica ...

I na kraju - znajte, da u Briselu mozete probati tamosnje pivo vocnih nota, Brussels Gueuze - jedino koje se meni u zivotu dopalo i nekom od lokalnih barova veselih naziva: La Mort Subite, Le Cerceuil (ljes) ... veselo, uvrnuti humor....

I sad, na kraju, evo, moja ulaznica za ovomjesecnu igricu... - kruh sa pivom i orasima -

Potrebno je:

500 gr brasna

1 jusna zlica kvasca

25 gr svijezeg kvasca

2 dcl pive

100 gr secera

60 gr omeksanog maslaca

3 jaja

150 gr oraha

1 zlicica soli

Odvojiti 100 gr brasna i primjesati mu zlicu kvasca. Svijezi kvasac rastopite u malo mlake vode. Pomjesati dvije smijese i izradite prstima uz dodavanje malo pive. Kad se dobije homoglena smjesa, ostaviti da odlezi cca 15 min. Dodati ostatak brasna i dobro izraditi. Dodati secer, maslac, jaja i ostatak pive i sol. Ostaviti da se dize. Kad se volumen udvostrucio, sitno nasjeckati orahe i dodati ih tijestu. Formirati male loptice, pobrasniti i ostaviti da se jos dizu. Zarezati malo po povrsini i  staviti da se peku u predhodno zagrijanoj pecnici - 160C - oko 30 min.

O zavodjenju kroz jagode na vezirski nacin

Jagode....crvene...prepune crvenog nektara koji bezobrzno klizi niz ugao usne i nestasno pada na vrat. Gotovo bogohulno bi bilo snazno zatvoriti pest i pustiti crvene kapi da pobjegnu kroz malene pukotine izmedju prsti.

U ovo doba  kada  izviru sa svih strana, svako iole imena vrijedno zavodjenje, kao krunu svoje intimne orgije zahtijeva - desert od jagode. O ono doba kada jos mirisom pokusavamo odluciti da li je muskarac ispred nas paznje vrijedan, svaka postena ljubavnica priskrbit ce si zdijelu crvenih, mirisljavih jagoda. U vrijeme kada je butelja vec ispijena, a fizicka glad zadovoljena laganim millefeuille aux vegetable, predlazem vam sorbet od jagoda i mente. Menta ce osvijeziti nepce i odagnati ostatke neugodnih mirisa, a jagode....one ce svojim bradavicastim oblikom, nadajmo se, mastovitog ljubavnika orabriti da svoje umijece nastavi u pravcu u kojem zelite.

U vrijeme moj boravka u Sa, pronasla sam vrlo zanimljivu knjizicu "Ljubavnoga vrta cari" - Shaikh al Nafzawi, te cu vam ovom prilikom predstaviti neka zapazanja pisca u obracanju velikom Veziru.

O zenama dostojnima hvale kaze: " Da bi se svidjela i mogla pobuditi ljubav muskarca i razbuktati njihovu zelju, zena treba da ima savrseno tijelo bez i najmanje mane i treba da bude obla i punasna, a uz to i zivahna i vesele naravi...." (znaci, anoreksicarke i cijelodnevne gundjavice ni onda nisu bile in).

O odnosu kaze: " Znaj, o Veziru, ako zeliks obljubiti zenu, da joj ne smijes prici puna trbuha, opterecena jelom i picem, jer ti odnos nece biti ugodan niti je to dobro po zdravlje....
....A prije no sto priones da legnes sa zenom, ti je uzbudi ljubavnom predigrom, kako bi vam odnos oboma zavrsio potpunim zadovoljenjem. Zato ces dobro uciniti ako se malo poigras s njom prije no sto se potpuno sjedinis s njom. A mozes je uzbuditi tako da joj ljubis obraze, usne, dojke. I ljubi joj pupak i bokove i njezno miluj bedrima...ne zanemaruj nijedan dio tijela..." 

Malo kasnije nastavlja: " Zena je nalik na plod koji ne daje svoju slast dok ga dobro ne protrljas rukama. Sjeti se samo bosiljka. Ako ga dobro ne zagrijes i na protares medju prtima , nece siriti nikakva mirisa...."

I tako uzduz i poprijeko, od poglavlja o muskaracima dostojih hvale, pa do poglavlja o jelima i sredstvima sto poticu ljubavni zar.... sa zakljuckom: " I tako su su svi bili sretni i zadovoljni, i svi su ostali zivjeti u princezinoj palaci, prepustajuci se radostima i uzicima...."

Za Sorbet od jagode i mente potrebno je:

1/2 kile jagoda

1 dcl vode

60 dkg fruktoze/vocnog secera

5-6 listica mente

Zagrijati vodu i secer, te kad zakipi preliti preko narezanih jagoda. U mikseru dobro izmiksati jagode i prebaciti u dublju posudu. Ostaviti u zamrzivacu uz povremeno mjesanje da se ne bi stvorilo inje na povrsini. Posluziti iza 23:00 sata...

 

 

O jutru na uscu rijeke i caldeirada de bacalhau

Ne znam da li sam vec negdje napisala, no nije bas ni bitno, ja zivim na uscu rijeke Tejo u more, odnosno u Atlantski ocean. Rijeka je smedje boje radi mulja i pjescanih obala, a ne radi pretjerane zagadjenosti. Ipak prije 50-tak godina njome su plivali delfini, danas ih nazalost nema.

Preko rijeke Tejo propinju se dva mosta koji spajaju juzu obalu predgradja Lisabona sa glavnom, sjevernom.

Jedan most napravljen je 1966. godine i dobio je ime po tadasnjem "sefu" drzave Antoniu Salazar-u (uvijek me njegovo ime asocira na Salazar-a Slytherin-a). Danas se tako naravno ne zove, jer i Portugalci prolaze svoju fazu negacije proslosti. Danas se taj most zove 25.Abril u cast poslijednje revolucije na ovim prostorima.

Drugi, veci most, napravljen je u vrijeme odrzavanja Expo-a 1998. godine, dug je 12.4 km i zove  se Ponte Vasco da Gama.

U vodama koje protjecu ispod ta dva mosta odvija se zivopisan svakodnevni zivot rijecnih ribara. Ovisno o dobu godine love se orade, bas, cipoli, jegulje, ali i velike ribe poput corvine (nazalost nemam pojma kako se to zove na hr) koje dosezu i do 25 kg na ovom podrucju.

U jutarnjim satima posebno je lijepo uz rijeku. U one mirne dane, kad se sunce lijeno ljeskari na malim valovima, volim prosetati i zaviriti u barke koje se vracaju iz nocnog ribolova.

Na rijeci ima svega, od turistckog jedrenjaka - ponosa i dike mjesta, mocnih glisera u ljetnim mjesecima, pa do malih i velikih ribarica. U jutarnjim satima svi uredno, poput vojnika stoje uparkirani cekajuci novi izlazak.

Ulovljena riba najcesce se prodaje vlasnicima restorana, izbor na trznici, nazalost je sumnjiv. Priznajem da nikad nisam na lokalnoj trznici kupila ribu. Jelo koje se cesto nudi u restoranima je - Caldeirada de peixe - odnosno Caldeirada od ribe. Caldeirada je jelo tipa fispaprikas, nastala na dokovima i tavernama Lisabona, a ne u sofisticiranim restoranima. Honest food sto bi rekli Ameri. Radi se od masnije ribe ili  lignji, a posluzuje se sa preprzenim kruhom. Vrlo je jednostavna za napraviti, gotova za pola sata i mirisi fino. Tip caldeirade ovisi o zoni Portugala, negdje se dodaje i kobasica, drugdje dagnje....ili bilo sta iz mora.

Potrebno je:

800 gr ribe - ja sam koristila bakalar

1 zelena svijeza paprika

1/2 crvene svijeze paprike

3 veca paradajza

1 luk

lovorov list

3 cesna cesnjaka

1 mrkva

3 veca krumpira

1 dcl maslinovog ulja

2 dcl bijelog vina

sol i papar

persin

Ribu narezati na komade. U mom slucaju bio je predhodno namocen bakalar. Na maslinovom ulju zazutiti na krugove narezan luk i usitnjeni cesnjak. Dodati lovorov list, na trake narezanu papriku, na kolutove mrkvu, vezicu persina i ostaviti da se prodinsta 10-tak minuta. U medjuvremenu oguliti paradajz i narezati ga na kocke. Dodati paprici. Prodinstati jos malo i dodati narezanu ribu. Podliti vinom i ostaviti da se kuha. Kad riba omeksa, dodati na kolutove narezan krumpir. Ukoliko je potrebno dodati malo vode. Kada je krumpir mekan narezati svijezi korijander i posuti ga prije posluzivanja. Kruh po zelji preprziti na malo ulja i posluziti sa caldeiradom.

O ukrasnim plocicama...i bola de presunto

Azulejos – i su oslikane keramicke plocice koje u Portugalu krase svaku stariju gradjevinu. Nastale su u 16. stoljecu dok su ovdje prolazili Arapi i sirili svoju kulturu i tradiciju. U pocetku se domaca  proizvodnja zasnivala na bijelo-plavim motivima da bi kasnije uvela i ostale boje. Kada sam prvi puta vidjela te plocice, pomislila sam da su Holandjani napravili odlican posao kad su Portugalcima uspjeli prodati toliku kolicinu. Istina je naravno totalno drugacija i upravo su Portugalci trgovinom prosirili ovaj nacin ukrasavanja na ostale zemlje…tko bi rekao…u 18. st niti jedna zemlja nije proizvodila toliku kolicinu plocica kao Portugal.

Ukrasavalo se sve…od fasada, do unutrasnjosti crkava, palaca, vrtova, okna prozora. Na dvorovima su prikazivane cijele price iz lova, dolaska kralja u luku ili  nekog drugog vaznijeg dogadjaja. U 18. st. azulejo ulazi u crkve, stepenista i vrtove palaca. Prikazuje se gotovo sve, od zivota svetaca, mitologije do gradjanskih tema i La Fontaine - ovih basni. Osim edukativnog karaktera, plocice postaju odlicna izolacija od vlage.

 

Danas  vise nije u modi oblaciti kuce, narocito ne vlaste u keramicke plocice, a oni koji su to napravili krajem 70-tih pod utjecajem teskog socijalizma, danas izgledaju – otuzno. Nema one razigranosti i palete boja koja je postojala u doba kolonijalizma dok je Portugal vladao polovinom svijeta. Ove su nekako tuzne i jednobojne…sive ili smedje…

 

Lisabon posjeduje nevjerojatnu kolicinu napustenih zgrada. Zakon je u potpunosti nedorecen, tako da vrlo cesto stare palace postaju skloniste beskucnika i narkomana. Nekada ponos i dika stanara, danasnje stanje fasade prikazuje svu bijedu i tugu drustva. Na Feira da ladra mozete za 5-10 eura, ovisno o kvaliteti i raritetu kupiti originalni azulejo iz 18. ili 19. st., koji je netko pod okriljem noci skinuo sa neke polunapustene zgrade.

Ako ponesete takav jedan azulejo kao uspomenu na boravak u Lisabonu, mozete ga ugraditi u zid svojeg dnevnog boravka ili koristiti kao podmetac na stolu, na koji cete staviti vrucu Bola de presunto.

 

Potrebno je:

4 jaja

2 salice brasna

1/2 salice otopljenog putra

1 salica mlijeka

1 zlicica praska za pecivo

200 gr prsuta

sol

Kalup u kojem ce se bola peci namazati putrom/margarinom i pobrasniti. Zutanjke umutiti sa brasnom, solju, praskom za pecivo, mlijekom i otopljenim putrom. Kada je masa homogena dodati bjelanjke istucene u snjeg. Lagano umutiti da se snjeg ne raspadne. Sasuti polovicu smjese u kalup i na njega poslagati prsut. Rasporediti ostatak smjese po povrsini. Peci u predhodno zagrijanoj pecnici na 180C oko 45 min.

*Osim prsuta moze se koristiti kombinacija bilo koje kobase, kuhane piletine, ostatka mesa od jucer. Samo je potrebno meso narezati na manje komade.

Ova kolicina je dovoljna za 4 ljudi, a mjera salice je 250 ml.

O toplotnim udarima i idemo na plazu...salata od graha i tune

Prosli su tjedan obiljezile ljetne vrucine i rigor mortis mog kompjutera. Ne znam koje od te dvije situacije me vise istraumatizirao. Ovaj tjedan pada kisa i komp je spasen, zajedno sa svime sto je u njemu bilo + jos par novih programa za obradu fotografija. Sada slijedi studiozno proucavanje nove igracke...

Sto se sunca i toplotnih udara tice, Portugalci vade rucnike iz ormara cim temperatura skoci iznad 20C i preko vikenda pravac na neku od pjescanih placa u okolici Lisabona. More naravno nije za kupanje, ipak ovdje caruje Atlanski ocean i u ovo vrijeme temperatura ne prelazi 15C.

Lijepo je setati bosonog uz obalu koju oplahuju divlji valovi, donoseci male skoljke i racice koji izbezumljeno pokusavaju pronaci put natrag ka koljevci zivota - moru.

I tako, kada ogladnite u dobrom drustvu, mozete posjetiti neki od obliznjih restorana, a mozete i pripremiti jednostavan piknik uz more...za tu priliku, predlazem vam: salada de feijao frade com atum ili salata od graha i tunjevine. Jednostavan i zasitan obrok koji uz neki fini kruh i laganini vino pomaze da izdrzite do vecere...

Potrebno je:

400 gr kuhanog graha

1 limenka tunjevine

1 luk

2 jaja

persin

sol

maslinovo ulje

ocat

Koristila sam grah iz staklenke, da ne gubim vrijeme i da se ne dunstam u vrucoj kuhinji. Dakle, luk sitno narezati, kao i persin. Pomijestati ostale sastojke, skuhati tvrdo kuhana jaja i zaciniti po zelji. Spakirati u termo torbu i pravac na plazu....

O Fincima i Portugalcima i grasku sa posiranim jajem

Vec sam u nekoliko navrata rekla da je Pt pred bankrotom. Ono sto se dogadjalo Grckoj prije godinu dana - sada se dogadja pred portugalskim vratima. Hoce li FMI uci sa lovom i sta to konkretno znaci za obicnog covjeka - nikome jos nije do kraja jasno. U trenutku kada se zica na sve strane, zicalo se i od Finske. Taman u vrijeme tamosnjih izbora, sto je rezultiralo dodatnom politickom propagandom koje su koristile neke kontra nastrojene stranke. U prvom redu tzv. "ekstremna desnica" koja je na izborima pozela povijesni uspijeh....I Finci su glasno rekli - ne pada nam napamet podrzavati brod koji tone kad imamo i mi dovoljno svojih problema. Taj negativan stav Finaca spram Portugalaca, ovdje je izazvao nevidjene reakcije. Portugalci su, naime, vrlo ponosan narod i iako samo tonu u zadnjih 10 godina, nedo Bog da im to netko otvoreno na EU pozornici kaze da ne znaju sa novcem.

Bilo kako bilo, nakon mjesec dana puhanja, uzdisanja i zalopojke nad cinjenicom da ih Finci ne vole, Portugalci izradjuju video pod naslovom: "Sto Finci trebaju znati o Portugalu" i prikazuju ga u sklopu konferencije "Globalni izazovi, lokalni odgovori" u Estorilu. Edukativan video svakako. Da si popunimo rupe u znanju iz opce kulture. A dobro i dodje onima koji se prijavljuju na "Milijunasa". Ali u ovom kontekstu, meni, kao liku bez nacionalnog ponosa koji bi me kocio da vidim bez mrene na ocima, taj video izgleda kao - naljutio se mali Ivica, i sad ce on pokazati tko je bio njegov predak....

Da ne rezem dalje granu na kojoj sjedim...evo nekih detalja, da vam popunim rupe u znanju.

Ako vas zanima sto su jos izmislili, poklonili i gdje su prije 500 godina vladali Portugalci - klikajte na naslov videa.

• Portugalci su jedna od najstarijih nacija u Europi
• Portugalci su izmislili morski kompas, top, latinsko jedro i pre paid karice za mobilni
• Arigato (jap.hvala) je portugalska rijec
• 1751. g. - abolicija ropstva
• Napoleon je pokusao osvojiti Portugal - 3 puta - bezuspijesno
• Caj je na engleski dvor donijela portugalska princeza Catarina de Bragança kao dio miraza
• Portugalci su donijeli ljute papricice u Indiju - bez njih nista od curry-a
• Najstarija knjizara na svijetu je u - Portugalu
• James Bond je nastao u Estrorilu

A za portugalski rucak....je: ervilhas com chouriço e ovo escalfado - grasak sa kobasicom i posiranim jajem

Potrebno je:

kobasica malo ljuca

1 manji luk

1 rezanj cesnjaka

maslinovo ulje

400 gr graska

persin

sol

jaja

Luk sitno narezati i zazutiti na maslinovom ulju. Dodati na 1/4 narezanu kobasicu (ja sam ubacila i malo dimljene pancete). Prodinstati na kratko. Dodati nasjeckani cesnjak i primijesati. Kada zamirisi cesnjak dodati grasak (bio je smrznuti u mom slucaju) i podliti sa oko 500 dcl vode tople. Poklopiti da se pirja. Kad grasak omeksa, i vecina vode ispari, kuhacom napraviti udubine i u njih saspite jaje. Kuhati dok bjelanjak ne pobijeli, a zutanjak ostane mekan. Servirati odmah, uz dodatak malo crvene paprike - po zelji.

O kvantiteti i kvaliteti uz nastavak jednostavnosti....salata od jabuka, kozjeg sira i cikle

Vjerujem da svi koji svrljaju blogovima o hrani imaju u svojoj kuci barem jednu kuharicu. Neki pazljivo cuvaju bakine i tetkine zapise, drugi izrezuju recepte iz dnevnih novina...Kod mene je kucnuo trenutak koji kaze - stop! Nema vise kupovanja kuharica! Znam, neki ce reci - sta trosis novce, kad on line ima pregrst dobrih recepata i dzaba su. Da, neko vrijeme sam i ja tako mislila i pokusavala svoje kulinarske eskapade limitirati samo na internet...ali, ne zadugo.

Jer, nema nista bolje nego sjesti u knjizaru koja se nalazi u sklopu jednog poveceg shopping centra, naruciti kavu sa malo mlijeka i provesti sat vremena prelistavajuci knjige, diveci se kvaliteti fotografije. Naravno! Niste valjda pomislili da uzdisem nad kuharicama od 700 strana, koje su pritom ispisane fontom 10 i sa 3 i 1/2 slike na kraju knjige?

Iako ne kupujem stihijski, onako cijele kolekcije ili zato jer je naslovnica lijepa, tijekom vremena nakupilo se par polica knjiga. Ima tu svega, od knjiga kolaca - varazdinskog kluba zena, preko rostiljade, kineske kuhinje, knjiga o cokoladnim delicijama - komada nekoliko, tapas, mezze, kolaci, torte, portugalska kuhinja ...uh, ima je...zatim talijanska kuhinja (tko to nema???), bavarska, zdrava prehrana (!!!), salate, kuharica u zoni (!!!), zasto se francuskinje ne debljaju, un dijeta...trla baba lan...

Posebno mi je draga knjiga "Nova zajedno slozena zagrebacka kuharska knjiga" - koju je preveo i danasnjem vremenu prilagodio Zlatko Puntijar (zgb gospodicne znaju tko je). Uglavno, ta knjiga je prvi puta izasla 1813 g. i mogla se kupiti kod Ferenza Rudolfa knjigoveze i trgovca u Zagrebu. U ovom novom izdanju, sa lijeve strane je fotokopija originala kuharice, a sa desne strane knjige prevod na danasnji hrvatski i engleski jezik. To je ujedno i jedina kuharica koju imam, a da u njoj - nema fotografija!

Neke koristim cesce, sa drugih brisem prasinu sporadicno. Poslijednje dvije knjige koje sam kupila, u razmaku od nekoliko mjeseci prave mi drustvo dok cekam u autu da netko od moje obitelji nesto zavrsi, kada na tv-u nema nista pametnog, uglavnom u svim onim dosadnim trenucima. Prva knjiga je "Venezia: Food and Dreams" - Tessa Kiros, koja mi instant popravlja raspolozenje svojim romanticarskim fotografijama i smanjuje nostalgiju, a druga je "Ramsay's best menus" . Totalno je nebitno za pricu da li Mr.Gordon Ramsay prodaje toplu vodu, volite li ga ili ne, bitno je da je knjiga nepretenciozna, sa jednostavnom receptima, a opet vrlo mastovitima. I fotografije su dobre. I ne traze se sumanute namirnice koje postoje samo u zadnjem vijetnamskom selu.

Uglavnom, prije nekoliko dana sam, nakon poduzeg odgadjanja (mala griznja savijesti radi kolicine knjiga koje vec imam doma!), ipak kupila tu knjigu. I sad je dosta. Nema vise! Stvarno.

Knjiga je koncipirana po godisnjim dobima, te svaki menu sadrzi predjelo, glavno jelo i desert. Godisnja doba iz talijaske, spanjolske, britanske i francuske kuhinje + par izleta u meksicku, marokansku, tailandsku i indijsku kuhinju. Stos je sto su stranice rezane horizontalno na 3 dijela, tako da mozete kombinirati recimo predjelo iz talijanskog ljeta, zatim nize otvoriti stranicu maroko all year around za glavno jelo, te za kraj odabrati desert iz francuske zime....m - lj - a - c!

Da ne duljim, jednostavna jesenska salata od jabuka, cikle i kozijeg sira....

Potrebno je:

500 gr skuhane cikle

1 jabuka kiselkastija

2 zlicice limunovog soka

50 gr nasjeckanih oraha

100 gr ovceg sira

za vinagret:

2 zlice aceto balsamico ili ocat obicni ako nemate

6 zlica maslinovog ulja

sol

papar

Pomijestati sve sastojke za vinagret i ostaviti sa strane. Ciklu i jabuke narezati na listice ili kockice ili kako vam se vise svidja. Orahe nasjeckati na krupnije komadice i dodati jabukama i cikli. Sir posluziti ili sa strane ili natrgan na komade, dodati u salatu. Limunovim sokom pospricati jabuke da ne pocnu oksidirati, te u sve umijesati vinagret.

O maslinama...jednostavno

Od prijatelja koji zimske mjesece provode u svom kamperu obilazeci Maroko, dobila sam zdjelicu marokanskih maslina....prekrasnih, slanih, mekanih, opojnog okusa..... Maslina se ostavlja sto duze na grani, ne bi li upila sto vise sunca. Slijedi proces sladjenja sa otopinom vode i soli, zatim ispiranje u cistoj vodi i susenje u drvenim sanducima 3 dana. Nakon sto su suhe, stavljaju se u bubnjeve ispunjene solju gdje, uz povremeno mjesnje, ostaju 3 mjeseca. Nakon takvog procesa postaju meke i jedinstvenog okusa. Stvarno....odusevile su me. Nazalost nema ih ovdje za kupiti, pa ih cuvam u najdaljem kutu svog frizidera....

Ipak, evo, castim vas jednom ljetnom salatom...suncanom!

Potrebno je:

mozzarella

zrele rajcice

dobre masline

maslinovo ulje

mazuran