Portugalci imaju jednu lijepu rijec kojom ja oznacavam sve skupljace prasine - tralha / tralja po Vuku/. U doslovnom prevodu tralha oznacava stvari/predmete one koji vam vise manje ne trebaju - junk, rekli bi Ameri.
Ukoliko se nadjete u Lisabonu krajem mjeseca lipnja, obavezno posjetite Feira Internacional do Artesanato. Traje oko tjedan dana. Sajam se prostire kroz tri paviljona uz rijeku Tejo, u dijelu grada pod nazivom Expo. To je tamo gdje se 1998. godine odrzavala Svijetska izlozba.
Da sve u miru pogledate i razgledate, opipate, proberete, te se kvalitetno pocijenkate, treba vama nekoliko sati. Ne bih preporucila da sa sobom vodite muske osobe, osim ako ne posjeduju razvijenu "zensku" stranu, te zive u harmoniji sa istom. U protivnom - riskirate odlazak nakon 2-3 sata, neobavljena posla.
Na sajmu mozete naci izlagace iz Evrope, Afrike, Azije, Juzne Amerike, Oceanije....Umjetnike, svercere, preprodavace, obrtnike...
Unazad nekoliko godina, sa doseljenjem velikog broja Rusa i Ukrajinaca, potraznja za SSSR suvenirima dozivjela je svoj procvat. Matruske, ogrlice od jantara, majce sa slikom Lenjina, kalasnjikova il votke, te replike vojne memobilije iz godine u godinu nalaze svoje poklonike.
Da se ne bi sve svelo na trgovinu, pobrinu se i nadobudni umjetnici - izlagaci, koji pod raznim pokroviteljstvima, tih tjedan dana izlazu svoja djela. Argentina je ove godine imala umjetnika koji izradjuje brodice od odbacenog drveta, sto me podsjetilo na neka djela koje sam imala prilike vidjeti u Hr. Mislim da se radilo o nekom atelieu sa Braca il sl. Nije bitno.
Oko trgovaca replika asteckog nakita uvijek je guzva. Ukoliko volite zlato, i ne libite se pokazati svoju originalnost - ovdje cete sigurno pronaci nesto za sebe. Nausnice, privjesci, ogrlice, - jednostavne ili u kombinaciji sa poludragim kamenom, za srecu, mir, ljubav.... - mozete platiti i karticom.
Ukoliko preferirate sljasteci nakit - Indijci su rjesenje za vas! Sarena stakalca, poludrago kamenje ili tek njegove dobre imitacije mame svojim bljestavilom.
I tako dolazite do dijela gdje svoje rukotvorine izlaze Nepal. Lijepa mandala i sarmantni osmijeh Dalai Lame. Za nekoliko eura, ozbiljni ce crtac kistom ispisati vase ime. Zvoncici, muzika, OHM....
Do njega - Kinezi. Kvaltetna roba. Ne plasticne kutijice, samponi i ostala tralha koju po kineskim ducanima diljem Evrope mozete pronaci. Ne, ne...ovdje se prodaju lijepe drvene kutijice, svila na metre, orijentalni namjestaj...
Food blogeri/hedonisti ovdje nalaze i ponesto za sebe. Nozic za maslac, zlicice od sedefastih skoljki zaciniti ce svako iole ozbiljno zavodjenje u dvoje.
Nepregledno more sljastecih tkanina i prekrivaca, marame i orjentalne torbice, lepeze i toliko male vaze da u njih jedna tratincica stane...i jos svasta....
Ako vas zabole ledja od hodanja, platite 7 eura i budite u raju 15 minuta. Ako se mozete iskljuciti od radoznale svjetine koja hoda oko vas i blesavo vas promatra. Carobni prsti, carobni dlanovi, carobno koljeno....Laku noc!
Kada se probudite prosetajte po paviljonu gdje se predstavljaju domaci obrti i proizvodjaci.
Azori i Madeira uvijek su ovdje sa svojim cipkama i vezenim stoljnjacima. Za zaljubljene romanticni, vezeni rupcici.
Kao u transu jedan mladic zbunjujucom brzinom plete stoljnjak. Prebacujuci cunjice jedne preko drugih hipnotizira prolaznike. Renda de bilros - tradicionalna je izrada cipke koja se obavlja na tvdom jastuku, a danas sve vise mladih uci ovaj gotovo izumrli zanat. Ne postoji li nesto slicno u Hrvatskoj?
Naiva, zaboravljeni etnoloski prikazi, muzicari na starim instrumentima, gospodin koji izradjuje kuhace malim nozice - ne dozvoljava slikanje. Jedan za drugim prostori se izmjenjuju. Lica neka ljubazna, neka profesionalno vazna, na nekima jasno pise - "nisam odavde!"
Na samom pocetku izlozbenog prostora, oprostite sto skacem, nalazi se prostor tradicionalnih slastica. Slatkisi na bazi jaja, badema, graha, slanutka, bundeve, narandje....prekriveni prozirnom zastitom koja ih brani od brzoprstica, uredno poredani stoje i mame - kolaci, minijature, roscici, rolade.
Do njih, isto tako dobro cuvani ulasteni starinski kuhinjski pribor. Nozici, terine, modli i sto cuda koje nikad nisam vidjela. Misterij na svakom koraku.
I onda ogladni covjek!
U trecem paviljonu na usluzi stoje regionalne i medjunarodne zalogajnice. Suhomesnati proizvodi, medicari, slasticari, pekari i proizvodjaci likera raznih. Turci sa slasticama iz 1001 noci, Talijani sa cuvenim kolacicima od badema, Egipcani, Brazilci...
Jeste li za caipirinhu?
Il za nesto slatko?
I na kraju - izlozba torti!
Za povecim stolom vesela gospodja objasnjava osnovne tehnike ukrasivanja. Guzva neopisiva. Idem dalje, ne mogu stajati na jednom mjestu. Bice da je to od kolicine secera koje sam maloprije u sebe sasula.
Strumfovi, medici, rodjendanske i svadbene torte. Povjesni tipovi i lokalne ljepotice - svi pretoceni u slatku secernu masu. Iako izgledaju fantasticno - ja ipak preferiram konkretnu tortu sa kilom oraha i cokolade, pa onda jos sa nekom kavom na vrhu......mljac!
I onda padajuci s nogu izlazite i odlazite u toplu noc. Mjesec je pun i na nemirnim valovima ljeska se njegova svijetlost. U rukama vrecice sakrivaju blaga razna....
* * *
U mojim novim turskim zdjelicama, predstavljam vam francusku hladnu juhu - tek toliko da zadrzimo internacionalni duh! Dobar vam tek u ova prevruca ljetna podneva!
Potrebno je:
2 jusne zlice putra (ja sam to odokativno)
6 poriluka (samo bijeli dio)
2 srednje velika krumpira
250 ml jusnog temeljca
300 ml vrhnja za kuhanje
svezanj mladog luka (zeleni dio)
sol i papar
muskatni orascic (po zelji)
Bijeli dio poriluka narezati na tanje kolutove i dobro oprati. Rastopiti putar i dodati poriluk da omeksa. Nakon 10-tak minuta dodati na kockice narezan krumpir, te podliti jusnim temeljcem. Kada krumpr bude kuhan, stapnim mikserom sve dobro usitniti. Maknuti sa plamena i dodati vrhnje.
Juha se posluzuje hladna - ledena. Prije posluzivanja po povrsini narezati zeleni dio mladog luka, te zaciniti po zelji.