nedjelja, 26. kolovoza 2012.

O lisabonskom sajmu skupljaca prasine...uz hladni Vichyssoise

 
 
 
 
 

Portugalci imaju jednu lijepu rijec kojom ja oznacavam sve skupljace prasine - tralha / tralja po Vuku/. U doslovnom prevodu tralha oznacava stvari/predmete one koji vam vise manje ne trebaju - junk, rekli bi Ameri.
 
Ukoliko se nadjete u Lisabonu krajem mjeseca lipnja, obavezno posjetite Feira Internacional do Artesanato. Traje oko tjedan dana. Sajam se prostire kroz tri paviljona uz rijeku Tejo, u dijelu grada pod nazivom Expo. To je tamo gdje se 1998. godine odrzavala Svijetska izlozba.
 
 
 
 
 
 
Da sve u miru pogledate i razgledate, opipate, proberete, te se kvalitetno pocijenkate, treba vama nekoliko sati. Ne bih preporucila da sa sobom vodite muske osobe, osim ako ne posjeduju razvijenu "zensku" stranu, te zive u harmoniji sa istom. U protivnom - riskirate odlazak nakon 2-3 sata, neobavljena posla.
 
 
 
 
 
 
Na sajmu mozete naci izlagace iz Evrope, Afrike, Azije, Juzne Amerike, Oceanije....Umjetnike, svercere, preprodavace, obrtnike...
 
 




Unazad nekoliko godina, sa doseljenjem velikog broja Rusa i Ukrajinaca, potraznja za SSSR suvenirima dozivjela je svoj procvat. Matruske, ogrlice od jantara, majce sa slikom Lenjina, kalasnjikova il votke, te replike vojne memobilije iz godine u godinu nalaze svoje poklonike.






Da se ne bi sve svelo na trgovinu, pobrinu se i nadobudni umjetnici - izlagaci, koji pod raznim pokroviteljstvima, tih tjedan dana izlazu svoja djela. Argentina je ove godine imala umjetnika koji izradjuje brodice od odbacenog drveta, sto me podsjetilo na neka djela koje sam imala prilike vidjeti u Hr. Mislim da se radilo o nekom atelieu sa Braca il sl. Nije bitno.






Oko trgovaca replika asteckog nakita uvijek je guzva. Ukoliko volite zlato, i ne libite se pokazati svoju originalnost - ovdje cete sigurno pronaci nesto za sebe. Nausnice, privjesci, ogrlice,  - jednostavne ili u kombinaciji sa poludragim kamenom, za srecu, mir, ljubav.... - mozete platiti i karticom.



 
 
 
Ukoliko preferirate sljasteci nakit - Indijci su rjesenje za vas! Sarena stakalca, poludrago kamenje ili tek njegove dobre imitacije mame svojim bljestavilom.
 
 
 
 
 
 
I tako dolazite do dijela gdje svoje rukotvorine izlaze Nepal. Lijepa mandala i sarmantni osmijeh Dalai Lame. Za nekoliko eura, ozbiljni ce crtac kistom ispisati vase ime. Zvoncici, muzika, OHM....
 
 
 
 
 
 
Do njega - Kinezi. Kvaltetna roba. Ne plasticne kutijice, samponi i ostala tralha koju po kineskim ducanima diljem Evrope mozete pronaci. Ne, ne...ovdje se prodaju lijepe drvene kutijice, svila na metre, orijentalni namjestaj...
 
 
 
 
 
 
Food blogeri/hedonisti ovdje nalaze i ponesto za sebe. Nozic za maslac, zlicice od sedefastih skoljki zaciniti ce svako iole ozbiljno zavodjenje u dvoje.
Nepregledno more sljastecih tkanina i prekrivaca, marame i orjentalne torbice, lepeze i toliko male vaze da u njih jedna tratincica stane...i jos svasta....
 
 



Ako vas zabole ledja od hodanja, platite 7 eura i budite u raju 15 minuta. Ako se mozete iskljuciti od radoznale svjetine koja hoda oko vas i blesavo vas promatra. Carobni prsti, carobni dlanovi, carobno koljeno....Laku noc!




Kada se probudite prosetajte po paviljonu gdje se predstavljaju domaci obrti i proizvodjaci.
Azori i Madeira uvijek su ovdje sa svojim cipkama i vezenim stoljnjacima. Za zaljubljene romanticni, vezeni rupcici.






Kao u transu jedan mladic zbunjujucom brzinom plete stoljnjak. Prebacujuci cunjice jedne preko drugih hipnotizira prolaznike. Renda de bilros - tradicionalna je izrada cipke koja se obavlja na tvdom jastuku, a danas sve vise mladih uci ovaj gotovo izumrli zanat. Ne postoji li nesto slicno u Hrvatskoj?






Naiva, zaboravljeni etnoloski prikazi, muzicari na starim instrumentima, gospodin koji izradjuje kuhace malim nozice - ne dozvoljava slikanje. Jedan za drugim prostori se izmjenjuju. Lica neka ljubazna, neka profesionalno vazna, na nekima jasno pise - "nisam odavde!"






Na samom pocetku izlozbenog prostora, oprostite sto skacem, nalazi se prostor tradicionalnih slastica. Slatkisi na bazi jaja, badema, graha, slanutka, bundeve, narandje....prekriveni prozirnom zastitom koja ih brani od brzoprstica, uredno poredani stoje i  mame - kolaci, minijature, roscici, rolade.



 
 
Do njih, isto tako dobro cuvani ulasteni starinski kuhinjski pribor. Nozici, terine, modli i sto cuda koje nikad nisam vidjela. Misterij na svakom koraku.
 
 



I onda ogladni covjek!






U trecem paviljonu na usluzi stoje regionalne i medjunarodne zalogajnice. Suhomesnati proizvodi, medicari, slasticari, pekari i proizvodjaci likera raznih. Turci sa slasticama iz 1001 noci, Talijani sa cuvenim kolacicima od badema, Egipcani, Brazilci...



 
 
 
Jeste li za caipirinhu?
 
 
 
 
 
Il za nesto slatko?
 
 
 
 
 
 
I na kraju - izlozba torti!
Za povecim stolom vesela gospodja objasnjava osnovne tehnike ukrasivanja. Guzva neopisiva. Idem dalje, ne mogu stajati na jednom mjestu. Bice da je to od kolicine secera koje sam maloprije u sebe sasula.
 
 
 
 
 
 
Strumfovi, medici, rodjendanske i  svadbene torte. Povjesni tipovi i lokalne ljepotice - svi pretoceni u slatku secernu masu. Iako izgledaju fantasticno - ja ipak preferiram konkretnu tortu sa kilom oraha i cokolade, pa onda jos sa nekom kavom na vrhu......mljac!
 
 
 
 

 
 
 
I onda padajuci s nogu izlazite i odlazite u toplu noc. Mjesec je pun i na nemirnim valovima ljeska se njegova svijetlost. U rukama vrecice sakrivaju blaga razna....
 
 
                                                                                  * * *
 
 
U mojim novim turskim zdjelicama, predstavljam vam francusku hladnu juhu - tek toliko da zadrzimo internacionalni duh! Dobar vam tek u ova prevruca ljetna podneva!
 
 
 
 



Potrebno je:


2 jusne zlice putra (ja sam to odokativno) 
6 poriluka (samo bijeli dio)
2 srednje velika krumpira 
250 ml jusnog temeljca
300 ml vrhnja za kuhanje
svezanj mladog luka (zeleni dio)
sol i papar
muskatni orascic (po zelji)
 
 
Bijeli dio poriluka narezati na tanje kolutove i dobro oprati. Rastopiti putar i dodati poriluk da omeksa. Nakon 10-tak minuta dodati na kockice narezan krumpir, te podliti jusnim temeljcem. Kada krumpr bude kuhan, stapnim mikserom sve dobro usitniti. Maknuti sa plamena i dodati vrhnje.
Juha se posluzuje hladna - ledena. Prije posluzivanja po povrsini narezati zeleni dio mladog luka, te zaciniti po zelji.
 
 

 

utorak, 21. kolovoza 2012.

O napustenim zivotima i smokvin trio - kompot, kolac i liker







Ljetni je sumrak uz rijeku. Plamenici lete prema solani, a galebovi uz poklice prekidaju idilicno povecerje. Vrijeme je velike plime i tesko je setati uz rijeku. U neko drugo doba ovuda su prolazili ribari donoseci svoj dnevni ulov, zureci prema solani. U neko drugo doba ovuda su prolazila kola natovarena blagom sa njiva. Krsni su volovi vukli kola, a ponosni muzi na konjima u galopu vodili stoku sa pase. Ovo je bio bogat kraj.







Danas posvuda otuzna slika upropastenih zivota. Ostavljene kuce i zahrdjali katanac na nekad ponosnim vratima. I preko starog mosta vise nitko ne prolazi, a i kuda ce? Tamo malo dalje izgradjena je brza cesta. Po lokalnim putevima tek poneki setac, fotograf - ljubitelj ptica u lovu.
Ispod mosta usamljeni ribic lovi jegulje. Kratak pogled i ruka kao pozdrav u zraku.






U neka druga vremena svaka je kuca u svom dvoru imala posadjeno stablo smokve, narance i musmule. Pod njihovim su se hladom u vecernih satima pricale seoske novosti, razmjenjivali ukradeni pogledi i sklapali sutrasnji poslovi. U okusu njihovih plodova - uzivali u hladnim zimskim nocima, prizeljkujuci da vrijeme sto brze prodje.







U zuljevitoj ruci maramom omotana omanja staklenka. Poklon ukraden iz majcine smocnice - za djevojku sa zvijezdom u oku. Kratak pogled....osmijeh i dodir...i trk niz prasnjavi put.
Ni najsladje smokve ne mogu se mjeriti sa slatkocom njenih usana..- prosapuce Diogo i nastavi koracati put solane.
Ljetni je sumrak uz rijeku i vrijeme je velike plime.







***






Za kolac od smokava i rogaca potrebno je:

1 pakovanje gotovog tijesta ili klasicno tijesto za pitu

za fil:

500 ml mlijeka
100 g šećera
100 griza
120 g mljevenog rogača
naribana korica naranče + sok 
2 jaja
300 g svježih smokvi

Posto sam u frizideru imala gotovo kupljeno tijesto za kis/pitu, odlucih ne zamarati se sa izradom tijesta nego iskoristiti to sto imam. Za fil treba zakuhati mlijeko sa secerom, potom lagano sasuti griz i cim se pocne zgusnjavati - maknuti sa vatre. Dodati mljeveni rogac i sok od narance. Na kraju dodati umucena jaja. U formu za tart/kis staviti tijesto i na njega ravnomijerno narezati svijeze smokve, te na njih razmazati fil (Hvala Branka na opasci!). Peci u zagrijanoj pecnici na 180C oko 20 minuta.




Za kompot od smokava potrebno je:

1 kg smokava
250 gr secera
1/2 stapica cimeta
1 naranca - sok i korica

Smokve oprati i narezati na pola. Dodati secer i cimet, te sok od narance i koricu narezanu na trake. Paziti da se odstrani bijeli dio kore. Staviti na vatru i povremeno mjesati. Nakon cca 1/2 sata, smokve bi trebale biti omeksane, a korisa narance skuhana. Izvaditi koricu narance i narezati je na male kockice ili trake. Izvaditi cimet i pomocu stapnog miksera i malo usitniti do zeljene gustoce. Ja sam osavila komadice smokava, no moze se sve samljeti u kasicu. Na kraju dodati kockice narance.






Za liker od smokava potrebno je:

1 kg smokava
700 ml votke
----------------
250 gr secera
300 ml vode

Oprati smokve i narezati ih na pola. Staviti u posudu sirokog grla i doliti votku. Poklopiti i ostaviti na tamnom mjestu oko mjesec dana (moze i dulje).
Nakon mjesec dana kroz gazu preliti tekucinu u lonac i dobro izgnjeciti smokve, tako da sva aroma ostane u likeru. Zakuhati vodu i secer, te kad se prohladi dodati u liker. Preliti u flase i nakon par dana je spremno za posluzivanje.





četvrtak, 9. kolovoza 2012.

Kako prezivjeti 40-ti rodjendan...mala retrospektiva bez recepta





Za nekoliko cu se sati roditi. Ponovo. Po 40-ti puta. Negdje u gluho doba noci oko 01.20 minuta. Tako mi je receno. U znaku Lava, s podznakom u Raku, Mjesecom, Merkurom i Marsom u Lavu, te ljupkom Venerom u znaku Raka. Ima tu jos nekoliko planeta koje su u datom trenutku prosetali kroz zatvoreni svemirski vrt i ostavili trag na mojoj kozi. Ugodno se smijestivsi po raznim kucama i okucicnicama, radoznalo me promatraju dekadu manje od pola stoljeca.

Priznajem da me ova okrugla brojka zadnjih mjeseci iz prikrajka gledala, povremeno se glasajuci u mojoj svijesti. Kao njemi film u glavi mi prolazili razni blogovi, price i naglabanja koje sam tijekom vremena imala prilike cuti, procitati ili licem u lice raspraviti. Najcesce se to javljanja iz nekih mucnih oplakivanja i poraznih suocavanja sa stvarnoscu, poznatih i nepoznatih zena koje je zivot nanio na moj put. Moras se zapitati - hoce li svijet stati za mene nakon sto otpusem 40 svijecica na torti? Hocu li se moj jutarnji lik srozati u zamagljenom ogledalu? 40 kuki je to, ejjjjj!!! Da li me se treba dotaci cinjenica da nitko u oglasu za posao ne trazi zenu od 40 godina. Dobna granica 35 (u najboljem slucaju). Ostali slobodno na most, pa se bacite s njega da ne smetate. Kao sto prije nekoliko stoljeca bijase obicaj u nekom selu na brdovitom Balkanu poznat pod nazivom "Sezdesetogodisnjake s mosta", samo sto je sada dobna granica malo niza.

I tako prodje proljece i dodje ljeto, a ja - ista ko i zimus. Zarekla bi se da sam ljepsa nego proslog ljeta, al mogli bi me nazvati egotriperom. I tako ja cekam...Negdje u to vrijeme stigne mi pozivnica iz djetetovog gimnasticarskog kluba da sudjelujem u zadnjem gimnasticarskom satu ove skolske godine. Zdruzeni sat roditelja i nejacadi, gdje bi roditelji trebali isprobati sve vratolomije koje su sa vise ili manje uspjeha njihova djeca savladala ove godine. Kozlici, ruce, trampolin, salto mortale....Ustvari ako cemo sasvim istinito - priznajem da sam gnjavila profesora zadnjih par mjeseci da napravi tako nesto jer me strasno glasno zvao jedan veliki - trampolin. Taman sam pozeljela da po njemu skacem, ali me bilo sram da ne napravim budalu od sebe. I tako na tom zdruzenom satu zamislih da ako vec radim budalu od sebe - ne radim to sama. Znate ja, naime, nisam neki sportski tip.  Ja ni za poslijednjim busom ne trcim, a kamoli ovako - bez nekog razloga. Yoga je moj domet.

I onda su mi se desila 45 minuta sumanutog preskakivanja kozlica, hodanja po gredi i  deseci vrlo uspjesnih izvedbi (uz malu pomoc) salto mortale. Bez kocnica, straha i svega onoga sto me u mladosti kocilo da sve ove vratolomije ne uspijem napraviti - kad se to za ocjenu radilo. Sjecam se da sam dosla kuci i naslonjena na okno kuhinjskog prozora gledala obliznju livadu u sumrak.
"Napuniti cu 40 godina i upravo sam napravila ono sto sa 18 nisam mogla!!" - kao africki bubanj odzvanjalo mi je u glavi. Euforija vlastitog uspijeha drzi me do danas. Priznajem.

Od tada do danas slijedila su jos dva kraca izleta u nepoznato u kojima sam nasla ljepotu koja me hrani i uvjerava da je moj zivot lijep i da su mi ove godine donijele mudrost da cijenim male stvari i boju plavog neba. Naucila sam pronaci osmjeh u tanjuru svijezih srdela, mirisu mora i utjesnom mirisu cimeta. Zdrava sam i zivim na suncanoj obali starog kontinenta. Moj prijatelj u Rusiji veceras je na svom profilu objesio fotografiju zene u zahtjevnoj yoga pozi - ja sam je napravila u svom dnevnom boravku. Ziva sam. Mnogi ljudi bitni za moje sadasnje stanje duha - vise nisu. Svojim zivotom slavim ono sto su me naucili.






Noc je topla, u podlozi malo zesca muzika. U frizideru se hladi drugi red moje rodjendanske torte. Cassata Siciliana. Mislim, tako sam se lijepo nasla u ovom hedonistickom ispadu, da sam ga odlucila pretociti u rodjendanski desert. Takodjer sam odlucila da cu se sutra minimalno pozabaviti predjelom za uzvanike, a glavno jelo - mjesano grilano meso i pohanu sipu narucila sam iz provjerenog restorana. Zadnje sta mi treba jeste preznojavanje za stednjakom cijelo poslijepodne.


Stoga, da zavrsim poslanicu....svima vama koji se priblizavate nekoj okruglog brojci savjetujem da nekoliko mjeseci ranije napraviti nesto "drugo". Ne, ne mislim pritom da si kupite novu torbu il cipele. Napravite nesto sto ste prizeljkivali, a iz straha, srama, nelagode il neceg treceg - jednostavno niste. Pokazite sami sebi da niste umrli u krugu svakodnevnice. Otidjite na neko obliznje mjesto u kojem nikad niste bili. Promijenite boju kose. Radikalno. Ucinite ono sto cijeli zivot odlazete za - sutra. Budite fleksibilni!




 
Pozdravljam vas i posluzujem ljetnom platom u ovo gluho doba noci....Cetrdesete su nove dvadesete...hohohohohoho!!!