O eskapadi za dusu i cataplana .... hobotnica i slatki krumpir/batat + djumbir

Sada kad ste se vec nasli u ovom kraju svijeta i ne znate kuda za rucak, predjite most 25. de Abril (to je onaj crveni, kraci) i dodjite na Costa de Caparica. Sjecam se da sam vec negdje pisala o ovom utocistu uz more, ali, evo, ponovite gradivo.

 

Costa de Caparica je igraliste surfera, setaca,joggera, rolera i biciklista...i ljenih pjesaka koji vuku noge nakon dobrog rucka.

Volim otici na Costu tijekom radnog tjedna. Nema pretjerane guzve, nadje se stol "vani". Neka dobra muzika na jedno uho, suncane naocale na nosu, u pozadini..escucha me...

 

 

Preporucam da probate Cataplanu. Cataplana je kuhinjsko pomagalo, okrugle forme. Rajngla. Sastoji se od okrugle baze i istog takvog poklopca. Tradicionalno je izradjena od bakra i tipicna je za jug Portugala - Algarve. Ja sam cataplanu otkrila prije par godina, no igrom slucaja - tek sam je sad kupila. Dosta su skupe, no ako vam se ukaze prilika - kupite jednu, prilagodjavajuci velicinu vlastitim potrebama.

 

Dakle, cataplana. Najcesce se u njoj pripremaju morska jela, cataplana od ribe, skampa, no sasvim je ok pripremiti i jelo od mesa ili povrca. Jednom zatvorena omogucuje kuhanje namirnica u vlastitom soku i pari, no posto nije hermeticki zatvorena, temperatura ne prelazi 100 C, te se i tako ocuva hranjivost tvari.

Ne zna se tko je prvi donio cataplanu u ova podrucja, mozda Vizigoti, mozda Arapi, mozda....no, zna se da su je lovci nosili privezanu za konja ili oni manje imucni - jednostavno, zavezanu za pojas. Na kraju dana, kada pristigne vrijeme za veceru, pripremali bi svoj ulov, dodavali aromaticne trave, iskopali plitku rupu u zemlji, zapalili vatru i kada bi se sakupilo dovoljno zari, prekrivali cataplanu njome. Relativno brzo utazili bi glad, polijegali, prezivjeli noc i sutradan opet sve ispocetka. Do povratka kuci.

Najpopularnija je cataplana de peixe, ili cataplana od ribe, koja osim komada ribe sadrzi i skoljke, te skampe.

Jede se uz kuhanu rizu i przene krompirice narezane na kockice. Ukoliko ste na dijeti mozete samo "tunkati" kruh u sosu. Sos je najcesce napravljen od paradajza uz dodatak vrhnja, a cini mi se da sam jednom jela i uz dodatak kokosovog mlijeka.

Uz dobro drustvo, dobro rashladjeno bijelo vino, muziku koju stvaraju valovi Atlanskog oceana i okus morske pjene na usnama - nazdravljam vam!

 

Kad se dokopate cataplane, za prijateljsko druzenje predlazem vam - cataplanu od hobotnice sa slatkim krumpirom.

Potrebno je:

2.5 kg hobotnice

1 luk

1/2 svijeze crvene paprike

2 reznja cesnjaka

svijezi djumbir

1/2 svijeze ljute papricice

maslinovo ulje

2 slatka krumpira/batat

3 kardamoma

2 dcl bijelog vina

2 dcl sosa od rajcice

Na maslinovom ulju prodinstati na kolutove narezan luk, na tanke ploske narezanu papriku, na listice narezan cesnjak, nariban svijezi djumbir (velicina palca) i na ploske narezanu ljutu papricicu (ja sam koristila susenu). Nakon 10-tak minuta dodati predhodno skuhanu i na komade narezanu hobotnicu*. Promijesati i dodati otvorene sjemenke kardamoma, te zaliti vinom. Ostaviti da se malo prohuha, te dodati na kocke narezan slatki krumpir i rajcice. Promjesati, poklopiti i ostaviti da se kuha dok krumpir ne omeksa.

* Hobotnicu skuhati skoro pa do kraja, jer ce se nastaviti kuhati uz krompir.

Za one koji dolaze....cataplana se prodaje u svim vecim trgovackim lancima, na odjelu - lonci&co - po cijeni od 40 eura na gore ovisno o velicini. I vrijedi svakog penija. Rucak je gotov za 15 minuta.

O zivotinjskom prezivljavanju u Lisabonu i kumquat upside down cake

Petak je ujutro i napokon ste sletili u Lisabon...preko najprometnije ulice koja povezuje istocni i zapadni dio grada. Segunda Circular. Kao pravi i kvalitetni turista koji planira svoj boravak, a ne neki koji dopusta da ga voda nosi, znate da sutra provodite cijeli dan u  - ZOO vrtu! Cijela obitelj na okupu, podmladak je na youtube-u pogledao filmice, znate sta vas ocekuje, koja je cijena karte, kad se otvara i zatvara, proucili ste prognozu za slijedeci tjedan. No, ako ipak niste, evo sto trebate znati:

Lisabonski ZOO nalazi se u relativnom centru grada. Relativnom zato jer i lijevo i desno od njega je neki centar. Ukoliko se sluzite metroom, sjednite na plavu liniju i  sidjite na stanici Jardim Zoologico. Cijena cjelodnevne karte je za odrasle 17.50 eura, za djecu od 3 - 12 godina 12.50 eura, a za one do 3 godine - ulaz je besplatan. Postoji od 1884. godine, a ja preporucam dolazak u proljece ili ranu jesen, iako evo, niti prosli tjedan nije bio klimatski los - jer kod nas je stalno sunce.

Odmah da vam kazem da ja ne volim vidjeti zivotinje u kavezima, te vjerojatno iz istog razloga niti ne idem u cirkus. Bas mi bude tesko kad vidim 3 tigra na 3 metra kvadratna u zahrdjalom i smrdljivom kavezu. No Lisabonski je ZOO sve samo to ne. Velike zivotinje zive na velikom prostoru. Naravno da se na radi o prostoru savane, ipak govorimo o ZOO, no ovdje su njihovi prostori lijepo uredjeni, odjeljeni od ljudi negdje staklenim stjenkama, negdje samo umjetnim zidom, ovisno o vrsti zivotinja.

Na samom ulasku veliki je prostor za tigrove. Posebno me se dojmio ovaj mladi tigar, zaigran i znatizeljan, pratio je ljude duz ograde i sakrivao se iza stabala povremeno se glasajuci. U daljini, u sjeni eukaliptusa lijeno je drijemala njegova majka.

Dva puta dnevno treneri ptica organiziraju predstavljanje pticjeg svijeta. Publika sjedi na ovalnim stepenicama i prati predstavu. Djeca u prvim redovima uzbudjeno cekaju dolazak umiljatih papiga koje im jedu iz ruku. Hedwiga je uvijek docekana sa posebnim odusevljanjem.

Osim sto cete cuti kako se koja ptica zove i kojoj vrsti pripada, te koliko godina ima, treneri ce vas uvijek upozoravati na trend nestajanja ugrozenih vrsta, te sto trebate napraviti ukoliko se nadjete u situaciji da pronadjete neku unesrecenu - a jos uvijek zivu - pticu.  Iz daljine dopire muzika iz "Kralja Lavova"....

Iako mrklog pogleda, ovaj lesinar poslusan je kao mali vrapcic. Prosetat ce zidom, veselo se gegajuci sa jedne strane na drugu. Znate, iako graciozni u zraku, na tlu su pomalo smijesni, ni traga od velicanstvenog prizora iz visina.

Majmunski je svijet posebno lijepo uredjen. Zaboravite na otuzne kaveze prepune izmeta i ostataka hrane, cimpanze koje se vuku po tamnim kutevima. Ne, ovdje vlada - gimnastika!

Velike vrste imaju posebno uredjene nastambe u sklopu svog vrta, gdje se sklanjaju za vrijeme kisa ili vrucih dana. Posjetioci iz mogu vidjeti i u otvorenom i u zatvorenom dijelu. Otvoreni dio odijeljen je kanalom i zastitnom ogradom, dovoljno visokom da ako se neko dvogodisnje dijete otme i krene prema zivotinjama - ima ga sto zaustaviti. Kanalom plivaju maleni pacici...majke nema na vidiku.

Kada dodje vrijeme rucka, mozete nesto prezalogajiti na kioscima unutar samog zooloskog vrta, ili mozete izaci van, te objedovati u nekom od obliznjih restorana, no ja predlazem da si rucak donesete u ruksaku te objedujete u sjeni palmi, na posebno uredjenom dijelu zooloskog vrta. Lijevo par sa bebom u kolicima, desno brojna obitelj slavi neciji rodjendan. Sve je na stolu...od predjela do torte sa svijecicama. Sjetim se svoje omame i njene pohane piletine u zlacanoj limenoj kutiji, koja se punila prilikom svakog iole duzeg putovanja.

Nakon rucka prosecite jos malo, dok ne dodje vrijeme za delfine. E sad, tu nastaje moja dilema. Da, volim ih vidjeti, ali mislim da ne bi trebali biti ovdje nego - u moru. Mozete mi sada reci - nikome nije mjesto u ZOO. Ma znam, rasprava bez konca i kraja, no ipak na delfine sam posebno osjetljiva.

Na pocetku programa - edukativni dio i ponovna upozorenja da ne zagadjujemo more bacajuci plasticne boce i vrecice. Dobro je ponoviti 100 puta.

Ukoliko se ne bojite visina, ukrcajte se na pokretnu zicaru, koja ce vas dignuti u visine iznad nastambi. 20 minuta u zraku - perspektiva vrijedna ponavljanja. U svaku "kosaru" ulaze 2 osobe.

Lavovi, tigrovi, slonovi, nosorozi....vrijeme je poslijepodnevnog drijemeza. Cvrkut ptica i povremene tuce u nastambi lemura. Jeste li za sladoled mozda? Ili kavu? Lavica pojede oko 6 kg mesa na dan, tigar oko 18 kg...pitali ste se zasto je karta skupa?

Ne zaboravite zatvoreni terarij koji ugoscuje kornjace i reptile. Vrlo cesto zapostavljen - ovaj svijet vrvi zivotom..iako pomalo usporenim. Zmije crvene, zute i zelene, gusteri razni...lijeno provode subotnje poslijepodne, gledajuci na jedno oko cudesne siluete koje se gube u daljini...Ah, ljudi...

I onda, po izlasku, zastanite malo, sjednite na klupu u hladovini, zatvorite oci i cujte drugi svijet. Udahnite duboko, najdublje, da vam pluca ispuni slatkasti miris procvijetalog jasmina. Zivot je lijep.

Za prezivljavanje van kuce, na izletu sa prijateljima, a moze i bez njih, predlazem upside down kolac sa narancom i kumquatom. Lako se spravlja, lako reze i posprema u zlacanu limenu kutiju, a jos lakse i nestaje.

Potrebno je:

3 jaja

150 gr brasna + za kalup

30 gr skrobnog brasna

120 gr secera

140 gr maslaca/margarina + za kalup

2 velike narandze

10 kumquata

1 prasak za pecivo

Od jedne narandze naguliti koricu i narezati je nasitno, iscjediti sok i staviti sa strane. Drugu narandzu i kumquate dobro oprati. Narezati na tanke ploske i posloziti na dno namascenog i brasnom posipanog kalupa. Ukoliko imate samo kumquate, mozete ih iskoristiti i bez narandze. Jaja istuci sa secerom, pa dodati otopljeni maslac. Mjesati neko vrijeme da se dobije gusta smjesa. Sa strane promjesati brasno sa praskom za pecivo i onom sitno narezanom koricom od narandze. Brasno umjesati u smjesu od jaja i dodati sok od narandze. Smjesu uliti u kalup i peci na 180C cca 40 minuta. Istresti naopacke, tako da narandze i kumquat budu gore. Kad se ohladi, posuti sa secerom u prahu.

O vidu, krugu zivota i tart od krusaka i kupina

Odnekud, nepozvano, poput lopova koji krade dobro sacuvani mir, uvukla se znana misao. Iz prikrajka, nicim izazvana. Subota je poslijepodne i sunce se preljeva mirisnim vocnjakom. Bademi su u cvatu, a dolje nize i sljiva vec pupa. Osjecala je njihov miris u zraku. U daljini zvuk vlaka koji prolazi zadnjom stanicom. Nakon njega tisina.

Sjecanja na zelene livade i makove u cvatu, plavo nebo i bijele oblake koji nestaju  u visinskoj igri, poceli su nestajati. Iako se trudila da dijelice koji nestaju vjesto nadopuni drugim tonom, potezi kistom uskoro su vise otkrivali nego prikrivali. Sumnja se uvukla u misli, zapravo, mozda i nije bilo toliko plavo, mozda toga dana i nije bilo sunca, a mozda je bila i zima. Odjetnom...zasto to radis?... i snazan pritisak na pulisirajuce slijepoocnice.... Ne budi blesava! ....

Morala je priznati sama sebi da joj je sve teze i teze bilo pamtiti raspored stolica, casa, ubrusa... Sve cesce se dogadjalo da se iznenadi rasporedom stolica...eto, jucer nikako da pronadje rukavice...

                                                                                     

Naslonjena na drveno okno prozora, popravila je zavijesu koju je vjetar nestasno prebacio u vrt. Vrscima prstiju osjetila je nedostatak boje, pomirisala sakupljenu prasinu na dlanu. Ako zatvorim oci i udahnem duboko...mozda....mozda bih mogla ponovo - progledati. Barem na minutu.

                 * * *

Tart od krusaka i kupina za poslijepodnevno ljeskarenje dok u daljini prolazi .... voz.

Potrebno je:

900 gr krusaka

150 gr zaledjenih kupina

200 gr maslaca/margarina

4 jaja

170 gr secera

100 gr brasna

100 gr mljevenih badema/ljesnjaka

Kruske oguliti i narezati na ploske. Omeksali maslac umjesati sa secerom, te dodavati jedno po jedno jaje. U prosijano brasno dodati mljevene bademe (ja sam koristila ljesnjake), te dodati smjesi od jaja/secera/maslaca. Uliti tijesto u kalup za tart i utisnuti kruske i kupine.

Peci oko 30-tak minuta u predhodno zagrijanoj pecnici na 170C. Kad se ohladi posuti secerom u prahu.

* Ako volite okus gorkog badema, mozete u tijesto prije pecenja dodati par kapi likera ili arome.

Ovo je moja ulaznica za ovomjesecnu igru "Ajme, koliko nas je...", cija je domacica Ana za ovaj krug odabrala kruske.