subota, 23. srpnja 2011.

O onome sto treba biti, zapisano ili ne i sto dolazi nakon toga....Mojito od jagoda



Dok umornim prstima prebirirem dva pramena kose, sjedeci udobno u crnoj stolici sa crvenim jastukom, ocekujuci zalazak sunca.... zatvorenih ociju razmisljam. Postoje dogadjaji u zivotu koji nas obiljeze, prate i svako malo podsjecaju na svoje postojanje. Postoje ljudi koji nam se nadju na putovanju kroz zivot i obogate ili osakate nase vidjenje svijeta. U cast moje hrabrosti, strpljivosti i ludosti, mladenacke zanesenosti i djecje fascinacije nazdravljam vam Mojitom od jagoda. Sa mangupskim osmjehom koji pokusavam sakriti, tek toliko pro forme radi. Ugodan vam vikend zelim!

Potrebno je:

1 doza bijelog ruma
3 doze sode
1 zlica secera
1/2 limete
5 listova mente
saka jagoda
sitni led


U saker staviti jagode, mentu, cetvrtine limete i secer. Istuci da pusti sok. Dodati rum i sodu, te na kraju sitni led. Ako nemate posluzit ce i onaj u kocicama. Sve izmjesati i ....


ponedjeljak, 18. srpnja 2011.

O hladjenju i brzom hranjenju....tomatada sa jajima



Kada se vratite sa plaze, rijeke il jezera, praznih trbuha....crijeva krulje. Hrenovke su OUT, tomatada je IN. Moze se pripremiti dan ranije, ili prije odlaska na plazu. Zdrava je i hranjiva. Jede se sa kruhom uz zelenu salatu zacinjenu octom i maslinovim uljem.




Potrebno je:

1 kg paradajza/rajcica
1 veci luk
3 cesnja cesnjaka
maslinovo ulje
vezica persina
sol
secer
jaja


Zarezati lagano paradajz na doljnjoj strani. Zakuhati vodu i kad provrije preliti paradajz. Nasitno narezati luk i prodinstati ga da omeksa. Dodati narezani cesnjak i persin. Kad kora paradajza omeksa, skinuti ju i narezati paradajz na komade. Staviti da se dinsta dok ne postane kasasto. Dodati zlicu zecera da ubije kiselost. Ukoliko paradajz ima puno vode, pustiti da voda malo ispari, te tada pazljivo dodati svijeza jaja. Smanjiti plamen da se ne bi sos primio za dno. Ne dirati dok se jaja ne skuhaju/posiraju. Ovisno o ukusu mozete ih skuhati u tvrdo ili u polukuhano.
* Ukoliko jelo spremate ranije, zaustavite se prije dodavanja jaja, te ih dodajte tek naknadno prije samog posluzivanja.


četvrtak, 14. srpnja 2011.

O onome sto ljeto jest....i mousse od jogurta i mente



Ne dam se zavarati.
Gdje god da pogledam, koji god portal da otvorim, sve je prepuno oglasa o brzinskim dijetama i preparatima koji cuda obecavaju. Do njih stratesko razmjestena izvijesca sa mondenih kupalista diljem svijeta. Na fotografijama nasmjeseni ljudi, savrseno potamnjenog tijela. Lica uz red neke pive porucuju - ljeto je i ako niste ovakvi i ne pijete ovu pivu/vodu/sok...vase ce ljeto vjerojatno biti pusiona. Ma da!!!! Pivu ne pijem, nemam 16 i pol godina, godina moje berbe je nesto starija i kvalitetnija, a ni mondena okupljalista me nece vidjeti ovoga ljeta. Model mog badica nikako ne podsjeca na mini trokutice bureka, ali zato boja moje koze podsjeca na najfiniju sirnicu prije pecenja.

Zelim reci....ljeto nije patnja radi onih 5 kg viska od prosle godine, ma nije ni radi onih 15! Nije ni sram radi izdajnickih rupica na bokovima, ima ga i novorodjencad. Nije niti cinjenica da godine idu i da vjerojatno zavredjujemo vise no sto nam zivot daje. Ljeto nije vrijeme za zalopojke nad neumitnom stvarnoscu i zatvaranjem u sebe. Da, znam da vjerojatno imate ladicu neplacenih racuna, da ne znate hoce li se klinac upisati u srednju na jesen, da vas sef kinji i mozda niste dobili placu od veljace, ali....tako ce vam biti i sutra. Pa sto onda danas nesto ne biste napravili za sebe?




Ljeto je sve ono sto ste zaboravili da vas je nekad cinilo sretnim i mladim u tijelu i duhu. Sjecate li se svojih 18? Ako zastanete na kratko, u nekom trenutku kada oko vas utihne djecja vika, konstantno zanovjetanje okoline i udaljite pogled sa kauca na kojem lezi neki trbusasti kljunas (ah, toliko daleko od vaseg mladenackog ideala)....vratite se na plazu svoje mladosti. U neki sretni trenutak. Vratite se u onaj osjecaj lakoce postojanja, leptirica u trbuhu, topline sunca na kozi zategnutoj od morske soli. Vratite se u svoje iskonsko -ja-, u svoje cisto stanje putnika bez prtljage.

Ljeto je svijetlost i toplina, jagode i breskve, lubenice i dinje,  kricave boje i nepregledno plavatnilo za one sretnike koji zive uz more. Ucinite nesto za sebe. Ne, ne mislim na pjenusave kupke i masaze u luksuznim salonima. Vi koji zivite na moru, uberite pregrst lavande i objesite je na okno kuhinjskog prozora. Ili zalfije ili ruzmarina... Vi koji zivite miljama daleko od mora, neka vas ne bude sram - zicajte kolegicu blogericu koja zivi uz more da vam posalje, zajedno sa 2-3 bijela oblutka sa obliznje plaze, koje cete poskrivecki polizati kad stignu i tako osjetiti miris i okus morske soli. Slobodno, neka vas ne bude sram. Kad ste imali 18 jel vas bilo icega sram?  Okacite kricav cvijet iz uha, obucite bijelu haljinu i predvecer sjednite u kafic na uglu ulice. Narucite nesto sto inace nikad, ali nikad ne biste. Dajte naucite vise kako se radi mojito od jagoda, caipirinha i posluzite sami sebi. Nitko nista vise ne zasluzuje vise od vas samih. Svakidasnju jadikovku preselite na stranice kalendara oznacene sa - mjesec rujan - .



"Summertime" je svakako legendarna pjesma, al zadnje sto vam treba jest melankolicni glas Billie Holiday. Prosecite radje uz ovako nesto, podignite ruke u zrak (ne, nije kao na cajkama!!!) i ispustite onaj iskonski urlik koji toliko dugo zatomljujete u sebi. Negdje uz tracnice vlaka koji prolazi jednom tjedno, a mozete i u vlastitoj kuhinji, tako ce ostali barem shvatiti da ste zivi, a ne da zivotarite. Ne mojte zaboraviti surovu istinu - mozda vas sutra i nece vise biti. Zato, red suza, red urlika i red histericnog smijeha preporucam takodjer prije velikog finala - ZIVA SAM!




A onda kad se smirite iz frizidera izvadite nesto poput ovoga i posluzite zacudjenim licima, koji se jos dvoume dal da okrenu broj hitne ili da se ljute radi vaseg nepristojnog ponasanja. Ko ih sisa, bitno je da je vama dobro!




Potrebno je:
2 bjelanjka
3 lista zelatine
1 dcl mlijeka
10 listova mente dobro nasjeckanih
2 jusne zlice secera
200 gr jogurta
Istuci bjelanjke u snijeg i ostaviti sa strane. Potopiti zelatinu u vodu da se odmoci. Kad zavrije mlijeko, dodati natopljenu zelatinu i dobro izmjesati. Nasitno narezati listice mente, dodati u mlijeko i sve zajedno u predhodno izmjesani jogurt sa secerom. Na kraju dodati snijeg i ostaviti u frizideru par sati da se stisne.





utorak, 12. srpnja 2011.

O mirisima jutra i starinskom pekmezu od rajcica/paradajza



Jedno od onih jutara kada sve mirisi na jesen. A trebalo bi na ljeto. Svijetlo sivi oblaci lijeno se vuku nebom. Vjetar svojim nevidljivim prstima mrsi obliznje krosnje maslina, a dosadna kisa koja samo sipi, ne prestaje. U zraku nedjeljni mir i miris presusene zemlje koja zudi za solidnim potopom. U covjeku takvo jutro budi neku sjetu koja se sakuplja i poprima oblik njezne kugle negdje u predjelu grudi. Ne, nije to tuga ni zalost. Tek genetski zov koji se prisjeca tko smo, sto smo i odakle smo. Ako sklopim oci i naslonim se na kuhinjsko okno prozora, pred ocima mi igraju sokaci ravne Slavonije. Visoka ulazna vrata za jednostavnim valovitim ukrasom na vrhu. Miris svinja, stala, slame i kokosje svadje. Izmedju prasnjave ceste i ulaza - presuseni kanal koji u jesenjim mjesecima postaje dom obitelji zaba.

U djetinjstvu sam nekoliko puta posjetila Slavoniju. Neko selo cijeg se imena danas vise ne sjecam. Ali sjecam se tezine perine koja me grijala tijekom noci. Sjecam se jednostavnog kreveta uz prozor i mirisa nekog, toliko drugacijeg od svega sto sam do tada poznavala. Sjecam se i nekoliko dana provedenih u obliznoj seoskoj skoli. Dan ili dva. I igre na malenom igralistu iza skole.

Onda otvorim oci i vidim ponovo masline i konje koji pasu u daljini. Sa moga prozora pogled je drugaciji. Sve je u miru. Poneki auto prolazi u daljini.. neki susjed podize rolete i remeti tisinu.

Nemam nista drugo za reci, vrijeme je dorucka. Rado bih posjedovala omanji Herendov porculanski set u plavicastom tonu, pa da vam na njemu posluzim dorucak. Onako kako se ranih godina proslog stoljeca radilo u svakoj dobrostojecoj Austro - ugarskoj familiji. Na bijelom stoljnjaku, ustirkanom i mirisljavom. Al nemam ni Herenda, ni stirkanog stoljnjaka...stoga, posluzite se pekmezom od rajcica sa pinjolima, ovako kako jest.



Potrebno je:
1 kg zrelih rajcica
400 gr secera
1 stapic cimeta
naribana korica 2 narance
saka pinjola

Rajcice potopiti u vrucu vodu i skinuti im koru. Narezati i staviti da se kuhaju zajedno sa secerom, cimetom i korom narance. Kada sok ispari i poprimi gustocu pekmeza (oko sat vremena kuhanja), dodati pinjole. Ova kolicina je dovoljna za cca. 3 teglice od 2.5 dcl. Kao i pekmez od bundeve, ovaj se jede ili uz komadice sira, ili uz kreker. Definitivno nije tip pekmeza za namazat na kruh i putar.








petak, 8. srpnja 2011.

O ribarima, zastavama i narodnom okupljanju



Zavrsila je tjedna festa. Polako se sve vraca u normalu, skidaju se ukrasi, veceri postaju tihe. No prije no sto se zavrsi festa, i graja postane samo sjecanje, potrebno je licitirati zastave sa likovima svetaca. To su zastave koje su sudjelovale u nekoj od crkvenih procesija i sada traze svoj dom na godinu dana.
O velicini i bogatstvu izrade ovisi i pocetna cijena.




Neke zastave ne izlaze na javnu licitaciju, poput ove. Ona je vec godinama rezervirana za odredjenu obitelji ili firmu, dostize cijenu od 500 eura i ceka da dodju po nju.

Licitacija se dogadja na ulici ispred sjedista Udruzenja ribara. Licitaciju vodi predsjednik, a zainteresirane obitelji ili njihov predstavnik stoji na drugom kraju ulice. Licitirati moze svatko. Cijena zastava krece se od 20 do 150 eura.




Kada odlicitirate svoju zastavu, odlazite po nju, a limena muzika koji sjedi u debeloj hladovini izmedju dviju kuca, samo za vas zasvirat ce neku narodnu poskocicu. Sto ste vise eura platili, to oni duze sviraju.




Cijela prica traje par sati. Sali se, prepricavaju dogodovstine, ceka se rucak.

A rucak pripremaju ribari iza kuce. Na otvorenom priprema se caldeirada. Tradicionalno ribarsko jelo, spravljeno od nekoliko vrta ribe, krumpira, paprike....Sa pripremanjem pocinje se rano ujutro. Danas ce rucati oko 250 ljudi, a za to je potrebno oko 150 kg razne ribe, krumpira mali vagon....



Riba se reze na komade i ostavlja sa strane. U velikim kotlovima stprljivo ceka krumpir, paradajz, paprika, zacini, luk....i sve ono sto vec po staroj recepturi ide. Ceka se podne da se upale plamicci.




Nakon sto zavre, i zrakom se pronese zamamni miris, dodaje se riba i sol. Raza, morska jegulja, tamboril (ruzna riba do zla boga), uskoro ce se naci zajedno ispred gladnih gostiju.




Ljudi pocinju pristizati sa svih strana. Glasovi se razlijezu na sve strane, guranje plasticnih, bijelih stolica i ruke u zraku. Caldeirada je gotova. Riba je skuhana. Vrijeme je rucka.




Nakon rucka, u tekucini koja je ostala, kuha se tjestenina, te se posluzuje juha u koju se dodaju listici mente.
15 je sati. Jezici postaju laksi, trbusi su puni. Vruce je. Ispod improviziranog zaklona postaje sparno.

Ja vam necu kuhati ponovo caldeiradu, danas je jos jedan vruci dan i nije mi do parenja nad loncem. Umjesto toga predlazem salatu od pohanog patlidjana, paradajza, maslina i feta sita...sa mentom naravno!



Potrebno je:

500 kg patlidjana
2 jaja
mrvice
brasno
sol
2 paradajza
feta sir
masline
listici mente

Patlidjan narezati na kolutove, posoliti i potopiti u mlijeko.Tako ce se izvuci gorcina. Nakon 20-tak minuta izvaditi ih na papirnati ubrus i obrisati. Ispohati ih na standardni nacin. Kada se ohlade posluziti sa paradajzom, fetom, maslinama i na listicima mente.




A za kraj, narezite si jednu podeblju fetu zrele, rashladjene lubenice....uzivajte!


subota, 2. srpnja 2011.

O Sv.Petru, ljetnim festama i salata od bakalara



U ljetnim mjesecima metropola, gradici, pa i najmanji zaseok postaju pozornica "narodnih festi" u cast sveca zastitnika. U Lisabonu to je Sv.Antonio, u Portu Sv. Ivan, u gradicu u mojem susjedstvu Sv. Petar, zastitnik ribara. Iako ribarska flota ulaskom u EU dozivljava potpuni krah, i aktivno u ribarenju sudjeluju, glavom i bradom dvije brodice, ovaj tjedan sve su oci bile uprte u porodice koje su se nekada bavile ribarstvom. Unuci i sinovi ribara sa ponosom slave Sv.Petra i u potpunosti se predaju organizaciji ulicnih festi i vjerskih procesija.

Tijekom dana sve je tiho. Vrijeme kada se svi oporavljaju od sinocnjeg ica i pica. Na ulicama poneki ostatak konfeta, poneka plasticna casa, zaglavljena u odvodu za vodu. Nista pretjerano. Na ulaznim vratima kuca popravljaju se ukrasi....




Glavne ulice su bogato ukrasene sarenim metalnim ukrasima, lampicama koje sjaje u noci, a oni najstariji i najmastovitiji zitelji, svoja dvorista uredjuju sa posebnom paznjom. U popodnevnim satima tu se pocinju sakupljati prijatelji, rodjaci, a cesto ce pozvati i potpunog stranca da im se pridruzi uz casu vina.

10 sati i 30 minuta i 25 C, najavljuju pakleni dan. Danas je dan rijecne procesije u slavu Sv. Petra. Oni koji "fantasticnim" programom portugalske vlade nisu spalili svoje brodice (OK, uz neku novcanu naknadu) u devedesetim godinama, te su opstali kao barkovlasnici, danas ce ukrasiti svoja plovila i zaputiti se vodama rijeke Tejo, slaveci sveca zastitnika.
Tijekom prijepodneva, svi Sveci cekaju svoj red u debeloj hladovini lokalne crkve.



U vrijeme rucka, zrakom se siri miris svijeze grilanih sardina. Sardina je kraljica ovih mjeseci. Kazu najbolja je izmedju dvije fete kruha, onako vrela, direktno sa zara. Mirisljava po ugljenju....
Nakon rucka i case vina, negdje oko 14 sati vrijeme je da se otplovi prva etapa procesije. Jedna od one dvije brodice kojom se jos uvijek riba, ima cast prevoziti kip Sv. Petra. Ugledne gospodje koje zive vjeru, svijezim cvijecem ukrasavaju barku, dajuci joj tako posebnu vaznost.




Otisnuli smo se od mula ka izlazu iz zaljeva. Idemo do ponte gdje nas ceka kip koji cemo onda ukrcati na barku i dovesti na kopno. Nikad u zivotu nisam bila na vjerskoj procesiji, tek toliko da znate. I nije mi bas jasan taj put, ali red je red i ja to postujem - sto bi rekao Balas.




Nakon sat vremena voznje, ukazjue nam se ponta. Vidim kamion na kojem pise "Budget" i u njemu kip. Opostite, al taj detalj mi se ucinio ironicno smijesnim. Pardon, idemo dalje.




Kip cuvaju predstavnici izvidjaca (oni su ovdje pod pokroviteljstvom crkve), svecenstva i vojske. Nakon sto se dragocijeni teret ukrcao i ljudi se strateski raspodijelili po barci, te tako ravnomjerno podijelili teret, okrecemo se natrag. Ka luci.
Nasu barku prati saroliko drustvo. Jedrenjaci, kaici.....cak i jedan nadobudni kanuista. Svaka mu cast na snazi. Izbrojala sam 29 plovila raznih.




Priblizavamo se kopnu. Cini se ko da se cijeli grad skupio na rivi. Staro, mlado, lokalni cigici prodaju helijem napuhane balone, zrakom se siri miris kokica sa maslacem. Vjetar lagano piri. Sunce przi. Zaboravila sam kapu u autu i sad me vec pomalo boli glava.




Iskacem iz barke, iako je prvo trebao izaci kip, ali oprostite ja moram slikavat...Na pocasnom mjestu kler u svojim ustirkanim haljama blazeno se smjeskajuci. Obratite paznju na onog koji je odjeven u plavu halju. Ne znam koji je to red, a zanimalo bi me. Ako netko zna...molim obrazujte me! Malo je bilo nezgodno da sam ga hvatala za rukav - pardon, a ciji ste vi?
Zao mi je ove djecice u izvidjackim uniformama, skuhali se zivi cekajuci da mi pristanemo i da procesija krene. Ah, da...i neizostavna muzika je tu.




Dakle, muzika. Tu sam vec postala nervozna, jer muzika koja je svirala neodoljivo podsjeca na pogrebnu. Povorka polako krece. Dva naprijed, jedan nazad...korak.
Uz duzno postovanje vjernicima, al ja ne mogu vise. Deprimira me ova muzika i ja odlazim. Barke su na sigurnom u luci, kip je siguran na kopnu. Do slijedece godine, budite zivi i zdravi!




A nesto bi i pojeli jel? U debeloj hladovini na meniju je - salada grao de bico com bachalau - ili salata od slanutka i bakalara.




Potrebno je:

400 gr slanutka
250 gr mesa bakalara
3 tvrdo kuhana jaja
1 luk
maslinovo ulje
ocat
persin
masline

Koristila sam unaprijed kuhani slanutak. Bakalar skuhati na uobicajeni nacin i odvojiti meso od kostiju. Kada se ohladi primjesati ga slanutku. Nasitno narezati luk i persin, te dodati smjesi. Zaciniti maslinovim uljem, octom. Dodati sol ako je potrebno. Na kraju krupno narezati jaja i dodati salati. Mozete navaliti odmah, no ako odstoji u frizideru koji sat, dobiti cete onaj fini sug koji je odlican za umakati kruh.