Nemam pojma kad sam se prvi puta susrela sa talijanima, njihovom kuhinjom il jezikom. Sve je to na neki nacin uvijek bio dio mog zivota. "Digici" su bili cesti gosti, njoki, spageti il tortelini - sastavni dio tjednog jelovnika, a obavezno slusanje jezika u skoli, pokazalo se i vise nego dobrodoslim u ljetnim mjesecima, posto je poznavanje stranih jezika talijanima - totalna nepoznanica. Cast izuzecima sa sjevera.
"Ciao bella, come stai?" .... " Do u speak english?".... " A litl..."
To - A litl - je uvijek bilo toliko litl, da mi se cinilo jednostavnije pricati svahili, nego njemu nesto objasniti. Nije mi bilo druge nego slijedece razredne godine jace zagrijati stolicu i obratiti paznju sta se to na satu talijanskom radi, jer - A litl - je ostajao isti.
I onda su uslijedili telefonski pozivi, pisanje dugih pisama - jer tih davnih dana, nismo zivjeli u ovom tehnoloskom blazenstvu, nestrpljivo ocekivanje poneke fotografije. Ma divota jedna od bezbriznosti mladenackog zivota.
I tako je doslo novo ljeto i pakiranje kofera, autobusna karta Zg - Trst, pa onda vlakom na jug, do Rima, i onda jos dalje... put putujem. Njemacke marke mjenjam na granici za talijanske lire - jer kurs je povoljniji ako se mjenja u Italiji.
Sjedam u prazni kupe vlaka sto me vozi kroz toplu, ljetnu noc. Pred zoru stizem u Rim, presjedam u novi vlak i nastavljam par sati do Napulja. Vedi Napoli e poi muori ... ili Vidi Napulj, pa umri. Jos onda je bio prljav grad, sa katastrofalnim prometom i sumnjivim nocnim zivotom. Al sve je to nebitno - bitno je da me - A litl - ceka, bitno je da je cijelo ljeto predamnom, bitno je da su sve svi oni dosadni sastavci i imaginarni razgovori na satovima talijanskog jezika isplatili i da cemo napokon imati normalnu konverzaciju....
Salerno, Ravello, Sicilija uzduz i poprijeko, klasicna talijanska mama i ostatak brojne juznjacke familije. Lucio Dalla, Adriano Celentano, Matia Bazar, Pino Daniele, dobra vina i sicilijanski kolacici cudovnatog imena kojeg se danas ne mogu sjetiti. Tog sam ljeta prvi puta slusala - "Caruso" - i probala cannellone. Plesali smo to i jos jedno ljeto, a onda je doslo vrijeme da se uci - neki drugi jezik....
U cast te moje zivotne epizode, danas kuham - cannellone sa tunjevinom i spinatom - uz Lucio Dallu i "Caruso".
"Ciao bella, come stai?" .... " Do u speak english?".... " A litl..."
To - A litl - je uvijek bilo toliko litl, da mi se cinilo jednostavnije pricati svahili, nego njemu nesto objasniti. Nije mi bilo druge nego slijedece razredne godine jace zagrijati stolicu i obratiti paznju sta se to na satu talijanskom radi, jer - A litl - je ostajao isti.
I onda su uslijedili telefonski pozivi, pisanje dugih pisama - jer tih davnih dana, nismo zivjeli u ovom tehnoloskom blazenstvu, nestrpljivo ocekivanje poneke fotografije. Ma divota jedna od bezbriznosti mladenackog zivota.
I tako je doslo novo ljeto i pakiranje kofera, autobusna karta Zg - Trst, pa onda vlakom na jug, do Rima, i onda jos dalje... put putujem. Njemacke marke mjenjam na granici za talijanske lire - jer kurs je povoljniji ako se mjenja u Italiji.
Sjedam u prazni kupe vlaka sto me vozi kroz toplu, ljetnu noc. Pred zoru stizem u Rim, presjedam u novi vlak i nastavljam par sati do Napulja. Vedi Napoli e poi muori ... ili Vidi Napulj, pa umri. Jos onda je bio prljav grad, sa katastrofalnim prometom i sumnjivim nocnim zivotom. Al sve je to nebitno - bitno je da me - A litl - ceka, bitno je da je cijelo ljeto predamnom, bitno je da su sve svi oni dosadni sastavci i imaginarni razgovori na satovima talijanskog jezika isplatili i da cemo napokon imati normalnu konverzaciju....
Salerno, Ravello, Sicilija uzduz i poprijeko, klasicna talijanska mama i ostatak brojne juznjacke familije. Lucio Dalla, Adriano Celentano, Matia Bazar, Pino Daniele, dobra vina i sicilijanski kolacici cudovnatog imena kojeg se danas ne mogu sjetiti. Tog sam ljeta prvi puta slusala - "Caruso" - i probala cannellone. Plesali smo to i jos jedno ljeto, a onda je doslo vrijeme da se uci - neki drugi jezik....
U cast te moje zivotne epizode, danas kuham - cannellone sa tunjevinom i spinatom - uz Lucio Dallu i "Caruso".
1 kg paradajza/rajcica
4 reznja cesnjaka
glavica luka
maslinovo ulje
1 konzerva tunjevine
200 gr spinata
sol, papar, mazuran
gotovi cannelloni
besamel umak
Protvan za pecenje namazati besamel umakom, cannellone puniti smjesom rajcice, tunjevine i spinata. Slagati i preliti ostatkom besamela. Peci u zagrijanoj pecnici na 200C.
Ja koristim kupovne cannellone koje nije potrebno predhodno mociti, vec idu direktno u pecnicu kad su napunjeni.
Volim jako talijansku kuhinju i često kuham..ovo s tunjevinom je čini se prava delicija..odlično izgleda!
OdgovoriIzbrišiDivan ti je post, uzivala sam citajuci.
OdgovoriIzbrišiPredivan post i sjećanja, koja su uvijek lijepa kada se odnose na mladost.
OdgovoriIzbrišiObožavam talijansku kuhinju, a naročito kuhinju južnih pokrajina sa dosta rajčice, češnjaka, bosiljka i maslinova ulja. OBOŽAVAM taj spoj i mene taj miris uvijek podsjeti na Italiju i Talijane.
Ja sam bila u Anconi, Bologni,Sieni i Firenci, a vjeruj ni ti kulturniji sjevernjaci ne govore ništa više od "a litl" engleskog.
Što se tiče tipičnih talijanskih mama i sinova, meni je skoro bolesna ona reklama za Argeta paštetu sa tunjevinom ala Siciliana, gdje žena kaže da želi najbolje za svoju djecu, a djeca su od 35 - 40 godina, tri brkata zvekana od 90 kilograma.
predivan post, predivna klopa... :)
OdgovoriIzbrišiCosmo, hahahahaah, ne znam ja tu reklamu, al to je to! Hajd skoro pa tako, nije bilo bas takva koma....
OdgovoriIzbrišiMoram si dati truda i iskopati iz sjecanja te kolacice, te naci njihov recept. Ja se naime bolje sjecam ambalaze u kojima su bili nego imena kolaca.
Prelep post.Od italijanske hrane obozavam foccacie sa bosiljkom,mirisom maslina....Kada radim neko jelo sa kanelonama koristim uvek kupovne.Čini mi se da je italijanska kuhinja dakako slična nasim,ali to je karakteristika naseg podneblja-dobra klopa.
OdgovoriIzbrišipotpisujem cure, predivan post i fotke:)
OdgovoriIzbrišiPredivno...sve!
OdgovoriIzbriši