srijeda, 19. listopada 2011.

O duljim jesenjim nocima i kotonjata za prijatelje




Zapuhao je hladni vjetar i dani su postali kraci. Uskoro cu zamijeniti sandale nekom toplijom obucom. Vec izjutra zrak mirisi na vlaznu koprenu koja se lijeno preljeva preko ogoljelog zbunja. Navecer zatvaram skure i poput lijene macke trazim svoje mjesto u uglu. Gospodja Zima uskoro ce u nekom svom srebrnom ruhu zakucati na vrata.






U zimskim vecerima vise vremena provodim u kuci. Prorijede se izlasci i setnje, pice u lokalnom baru uz rijeku postaje rijetkost. Sada zazivi druzenje u 4 zida. U studenskim danima, pardon nocima, zime su se provodile uz izguzvani papir i olovku, Belu, Remi ili Poker za odvazne. Ponekad Monopoly ili Riziko. Zadimljena soba studentskog doma na Savi, trestavi radio i piroske od rucka. Igramo za bonove.






Danas vise ne igramo za bonove, a ovdje ni ne znaju sto je Bela. No svejedno se tu i tamo okupimo oko stola. Niposto isti igraci kao prije 20 godina. Pozdrav mojim bivsim suigracima. Zagrebu i Gostivaru. Nadam se da ste zdravi i da niste izgubili svoju mladost. Da niste ostarili. Da vas zivot nije pogrbio i da volite. Onako bezuvijetno.






Moji su novi suigraci ozbiljni ljudi. Koji nakon 2 butelje vina pocnu varati na kartama. Ili padnu u iskusenje da pokradu banku. Tako je lako ponovo postati mlad i blesav. Tako je lako zalutati dionizijskim bespucima i zapesti nogom o mrezu sjecanja. Svojim cu suigracima posluziti orahe, sir, kotonjatu, hladnu jabuku, mirisne datulje i najbolje vino....a sve to samo zato da ih opijem i vratim u vrijeme bezbriznosti i studenskih dana.





Potrebno je:

2 kg dunja
1.200 kg secera
1 limun - sok i korica

Dunje ocistiti od kostica, narezati na kocke i slagati red dunja, red secera u lonac. Ostaviti preko noci da odstoji. Tako ce dunje pustiti svoj sok, i ne trebate dodavati vodu. Iduci dan dodati narezanu limunovu koricu (bez bijelog) i sok od limuna. Staviti da se kuha i kad dunje budu omeksale, mikserom ih pretvoriti u pastu. Sto se dulje kuha, to je boja kotonjate tamnija. Kada se smjesa odvaja od kuhace, preseliti je u nauljene posudice, pokriti pak papirom i ostaviti da se susi. Zbog velike kolicine pektina, kotonjata ostaje jestiva dugo vremena. Nakon cca 2 tjedana, spremna je za posluzenje uz sir, jabuke i vino.



Broj komentara: 13:

  1. kotonjatu obožavam! pravila sam ju prošle godine, bila je tamnija od ove tvoje, dulje sam kuhala dunje. Slike su predivne, a kotonjata uz sir i orahe ide odlično, slažem se :) Baš divan post. Ovo vrijeme studentskih dana sam tek nedavno ostavila iza sebe, ali još ne zauvijek :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Još jedan fantastičan post uz divne fotografije i tekst! Kotanjata je prava poslastica za sve ljubitelje dunja i slatkih divota.

    Lijep pozdrav:)

    OdgovoriIzbriši
  3. predivan post, baš je i mene povukla neka nostalgija, kotonjatu nisam radila, slike su predivne

    OdgovoriIzbriši
  4. Kakvo ekstravagantno posluzenje za partiju karata! Zavidim saigracima:)

    Ako sam dobro povezala kotonjata je isto sto i kitnikez, samo bez oraha. Nisam nikada probala, ali bih volela.

    U poslednje vreme fotke su sve bolje, pune su neke price i fenomenalne atmosfere.

    OdgovoriIzbriši
  5. Recept me oduševio, volim taj slatkiš a ovo posluženje me oduševilo.

    OdgovoriIzbriši
  6. Nisam znala da se kitnkez od dunja zove i ovako. Obožavam, to je onako divan, starinski slatkiš. Hvala na receptu jer nemam pojma kako se radi. Na žalost, nemam ni dunja, ali valjda ću ih nabaviti, a sada s još većom voljom jer konačno imam i dobar recept za kitnkez. Hvala!

    OdgovoriIzbriši
  7. Nisam nikad probala, a izgleda tako dobro...predivne fotkice!

    OdgovoriIzbriši
  8. Nisam kartala be3lu već godinama, a tako sam voljela kartati. Morati ću pronači društvo za kartanje. Kotonjadu nisam nikada probala ali predobro izgleda.

    OdgovoriIzbriši
  9. Kod nas se ovaj specijalitet zove dunjada, i u nju se stavljaju komadići oraha. I mene dunjada podsjeća na neka davna vremena kada sam bila bezbrižni curetak i činilo mi se da u životu sve miriše na dunje:)

    OdgovoriIzbriši
  10. Nisam probala kotonjatu, odlično izgleda. Što više promatram različite recepte s dunjama na vašim blogovima, to sam sve više uvjerena da sam puno propustila, jer ništa od toga nisam probala.

    Fotke prekrasne kao i uvijek, a priča je pročitana u jednom dahu.

    OdgovoriIzbriši
  11. tako te volim čitati...imaš nevjerojatnu sposobnost da me uvučeš u svoj tekst, svoja sjećanja i da ta sjećanja pretvoriš u moja. jedan od najljepših postova do sada, doista. zavidim tebi i tvojim suigračima na ovim zagriscima.

    OdgovoriIzbriši
  12. Nisam nikad probala slatko od dunja ali baš mami ali još me više mami ili je to sjeta na mladost koja je prošla i ostala negdje u dubini mene same,
    Daš mi za razmišljati.

    OdgovoriIzbriši
  13. Ne bih imala ništa protiv biti jedan od tvoih kartaških suigrača i počastiti se ovim delicijama koje im nudiš. Kontonjatu volim i obavezno radim. Stavim nešto više šećera i dodam orahe. Kada sam prvi put stavila orahe stalno ih dodajem. Tvoja jako lijepo izgleda, super mi je što se ovako fino reže (što ja nikada nisam postigla :). Lijepo mi je sjećanje na studenske dane, vratila si i mene pomalo na Savu.

    OdgovoriIzbriši