utorak, 25. listopada 2011.

O trznicama i jesenjskoj ponudi...kotonjatom punjene pecene jabuke sa Portom




U ovo doba godine, kao i pocetkom proljeca, cesto na food bologovima nailazim na price sa posjeta lokalnim trznicama. Stoga odlucih da vas izvijestim o ponudi sa jedne Lisabonske, kao najpoznatije, koja je nekad bila sve ono sto danas nazalost vise nije. Vjerojatno kao i vecina tradicionalnih trznica u zemljama Europske Unije.






Lisabonska trznica, Mercado da Riberira, nalazi se uz samu obalu rijeke Tejo. Ako dodjete u ponedjeljak, kao ja, ostat cete neugodno iznenadjeni cijelokupnom otuznom slikom. Nekada je ova trznica bila glavno mjesto opskrbe za male trgovce i restorane, danas, nazalost zjapi poluprazna. U svojem pocetku, pri kraju 19.stoljeca trznica je bila rezervirana iskuljucivo za prodaju i trgovinu ribom, dok se povrce i voce prodavalo na standovima uz rijeku. Ah, godine.....

Kao vjeciti optimista, nastavljam se nadati da sam totalno promasila dan za posjetu, vjerujem da je subotom bolje. Moje prvo sjecanje na trznicu vezem za jutarnje posjete Tresnjevackoj trznici (u Zg). Moj otata me gurao u kolicima, probijajuci se kroz redove uredno poslaganih drvenih stolova. Kumice iz zagrebacke okoline svakoga su dana donosile svoje povrce, jaja, sir, zive kokosi, purice...1978. proslog stoljeca.
Na tom nasem jutarnjem putovanju prvo bi stali kupiti pirosku sa sirom, sa koje se naravno cjedila mast, u maloj trgovini na uglu Ozaljske i Krapinske. Sigurna sam da su se te ulice prije 30 godina drugacije zvale, ali nikako da se sjetim kako.
Nakon prelazka preko zebre, uslijedilo je manevriranje kolicima kroz trznicu. Vjerujem da je otata imao svoju uobicajenu rutu i kumice koje je svakodnevno obilazio. U ono doba jos se pozdravljalo sa - Moj naklon - i kratko doticanje sesira rukom. Saka puna narezanog, kiselog zelja, obavljena trznica i idemo doma.

Lisabonska trznica ovog jesenjskog ponedjeljka, godine 2011. nema ni pilica, ni kokosi, ni raca, a bome ni narezanog kiselog zelja. Ima jabuka, krusaka i drugog voca, jagoda iz cudnog uzgoja, velike bundeve i pusleke aromaticnog bilja.




Tog ponedjeljka jedan je gospodin prodavao svoje velike bundeve i zeleno povrce. Dok je lijepo uredjena gospodja u blizini nizala ljute papricice. Svaki u svom uglu, u tisini, sami sa svojim mislima. Ponedjeljak doista nije dan za kupnju.





Jedan je vlasnik obliznjeg restorana dogurao svoja kolica i uz mrzovoljni izraz lica krenuo u obilazak trznice, dok su nesto dalje radnici na kolica uredno postavljali vrece sa krumpirom i lukom. Dvije su se gospodje Ane susrele na minutu dvije, razmijenile osmjehe i pozeljele jedna drugoj ugodan dan.





U izlogu obliznjeg kafica...tanjur zlacanih pasteis de nata mame uzurbane prolaznike dok se zrakom lijeno razlijeze miris svijeze pecenog kruha. Zvonjava tramvaja i trube nervoznih vozaca. Toplo je, pretoplo za ovo doba godine.



Ja trazim - klipove kukuruza. Vjerovali ili ne. U veletrgovinama samo onaj prekuhani i vakumirani. Rekli su mi da bi one svijeze, zdravoseljacke sa pripadajucom korom i brcinama mogla naci na trznici. Nema....




Na bocnim stranama trznice nalaze se standovi sa ribom. Ponuda je usprkos promasenom danu bila sasvim zadovoljavajuca. O odrezaka tune do malih girica. Grdobine, orade, oslici...Portugalci jedu puno ribe, vjerojatno tri puta vise nego Hrvati. Hrvati pojedu godisnje 7 kg. Navodno nema ribe u Jadranskom moru.




Ono sto me svaki puta izludi u ribarnici jest cinjenica da je mozda 5% ribe iz portugalskog ulova, a ostalo je iz ribogojilista u Spanjolskoj i Grckoj. OK, ne brojim nekolicinu riba ulovljenih u Atlantiku po cijeni od 28 eura za kilu. Ta porazavajuca cinjenica jest poslijedica katastrofalno lose ugovorenih kota pri ulasku u EU. Zalosno.

Sipe, hobotnice i jaja (ikra) oslica uredno poslagane cekaju da promijene vlasnika i zavrse u salati, sa jajima ili przeni.




I naravno bakalar. Bez njega nigdje. Najbolji je sa Islanda ili Norveske. Suseni u soli. Da, malo smrdi, al na kraju price jelo bude fantasticno. Bilo koje.






Kupila sam jabuke, papricice i puslek susenog origana...Popila kavu i pozurila natrag na brod koji ce me preko rijeke prevesti na moju stranu.

Jabuke koje su se naguravale u mojoj vrecici zovu se - maça reineta - . Vrlo neuglednog izgleda, smedje, hrapave kore. Sirova nije nesto posebno, koristi se najcesce kao pecena ili za pire. Vi mozete koristiti neku drugu vrstu, zlatni delises ili sl. Za punjenje sam koristila komadice kotonjate.



Potrebno je:

4 jabuke
kotonjata/slatko od dunja
4 jusne zlice smedjeg secera
cimet u prahu
1.5 dcl Porta

Jabuke operite i izdubite. Kotonjatu narezite na kockice i uvaljajte u mljevene orahe il bademe. Nagurajte u izdubljenu jabuku. Poslazite u protvan i na vrh jabuka dodajete secer u koji ste umjesali cimet. Podlijte jabuke Portom ili crvenim vinom (u tom slucaju dodajte jos secera u vino). Ukoliko vam je protvan malo veci, dodajte 1 dcl vode. Ideja jest da na kraju pecenja imate dovoljno umaka za posluziti uz jabuke. Peci u zagrijanoj pecnici na 180C - 20 minuta.



Broj komentara: 12:

  1. lijep prikaz tržnice, iako mi je žao što to više nije ono što je nekada bilo. Ne mogu se oteti dojmu da i nas to čeka ovdje.
    Nego, ovakve su jabuke idealne za deserte. Inače sirove jabuke kao voće m uopće ne privlači, ali ih obožavam u desertima, bilo u kolačima, bilo ovako pečene, punjene. Divan desert.

    OdgovoriIzbriši
  2. Zanimljivo je pročitati o atmosferi na tržnicama u drugoj zemlji. Mislim da se turisti uvijek začude kad vide neku od naših tržnica, pogotovo kod mene u Rijeci kad sa svakog kuta netko viče jer prodaje pidžame, parfeme ili baterije.

    Desert izgleda fino, mogu samo zamisliti kako je mirisalo kod tebe.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ja ću se prvo osvrnuti na pečene jabuke i ideju da ih napuniš kontonjatom, to mi je odlično i ovo je zbilja jedan super desert sa kojim ću počastiti i svoje društvo. Kod tebe, kao i uvijek zbilja prekrasno izgleda.
    Lijepa mi je priča sa tržnice, šteta što nije bio najbolji dan za tržnicu pa da se osjeti i ona vreva i živost tržnice, ali lijepo je i ovako. Tržnice su i moja omiljena mjesta, u Zagrebu obavezno subotom, a gdje god otiđem barem na kratko prođem preko gradske tržnice.

    OdgovoriIzbriši
  4. Jako lijepe slike i fini recept..obožavam jabuke!:)

    OdgovoriIzbriši
  5. Ove bijele repe obožavam, pogotovo u zimskim juhama. Jabuke su renette ovdje, a i moja baka je imala jednu u vrtu, apsolutno ih obožavam u kolačima. Slike s tržnice su prekrasne, najdraža zanimacija mi je obilaziti tržnice u novim gradovima i više volim tržnicu zimi nego ljeti, čini mi se da je ljeti nekako manji izbor, sve samo paprike, patlidžani i rajčice. Jesen i rana zima je period kad sam na tržnici najsretnija.

    OdgovoriIzbriši
  6. Obozavam sliek trznica;) A ove jabuke u dzaku za spavanje(klako ih mi zovemo) redovno pravim:))

    OdgovoriIzbriši
  7. Jako lijepi prikaz. Ne volim tržnice, a ne mogu shvatiti opčinjenost napr. Dolcem. Zašto? Pa izbor je više nego loš. Svi prodaju isto: istu sortu paprike, paradajza, jabuka. Iste mandarine, naranče, sušene smokve. O higijeni sireva i sličnog uopće ne želim ni misliti. A cijene su sve iste, nema konkurencije. Krumpir isti. Siromaštvo i nedomišljatost. Kao i sve kod nas. Ribarnica katastrofa (a o špricanju riba s kemikalijama, da fingiraju svježinu, bolje i da ne mislim; ili o tome kako su prethodno bile 3x smrznute i odmrznute).
    Jabuke su zato savršene. Naročiti s portom!

    OdgovoriIzbriši
  8. I ja sam došla do zaključka da ponedjeljak nije dan za kupnju. Uvijek je najmanji izbor namirnica i u trgovinama i voćarnama i na tržnicama. Ipak, ova tržnica izgleda impresivno, a jabuke jako jako ukusno!

    OdgovoriIzbriši
  9. tržnice su nezaobilazna mjesta koja posječujem tijekom putovanja. pariška ili primjerice u barceloni, ali čak i naša u zagrebu je nešto što vrijedi vidjeti...
    i hrana koja se kuha (priprema) na tržnicama je uvijek odlična, svježa, jednostavna i ukusna..

    OdgovoriIzbriši
  10. Ja doslovce obožavam tržnice. Na Dolac idem četvrkom jer sam si nekako umislila da je to dan prije vikenda svega ima a još nisu napuhali cijene kao u petak ili subotu. U to da su cijene više vikendom i sama sam se uvijerila. Još više volim tržnicu u Samoboru na koju idem subotom. Tamo još uvijek ima bakica koje prodaju samo ono što je izraslo u njihovom vrtu. Sada imaju 2-3 kg jabuka, kestene, buče i to je to.

    OdgovoriIzbriši
  11. kao maloj nona mi jwe često spremala poečene jabuke, najčešće su to bile idared!! dugo ih nisam jela!!

    OdgovoriIzbriši
  12. Kažu da su tržnice srce svakog grada ,otiđi do tržnice i upoznati ćeš grad ,tako da i dan danas na rječkoj pjaci znam vidjeti grupe turista koji se čude svemu i svačem ali onda se zapitam da li ćemo i mi do toga doći.

    OdgovoriIzbriši