Danas je 25 de Abril - drzavni praznik kojim se slavi revolucija. Revolucija karanfila 1974-te. Portugalu se desio drzavi udar. Vojska na ulicama, svrgnuce totalitarnog rezima i odlazak Antonia Salazara u povijest. Povijest za koju ce se danas mnogi kleti da je bila puno bolja nego sto je neumoljiva sadasnjosti. U to vrijeme Portugal je vodio svoje ratove u Angoli, Mozambiku...kolonijama, koji su ironicno, bile u puno boljem stanju nego sam Portugal. Istina je da se ovdje malo ulagalo, povezanost sela i grada losa, velik broj ljudi nepismen. Zivot jednostavn.
Danas su izgradjene auto ceste, povezanost sjevera i juga zemlje kao u svom ostalom svijetu. No cestarina je tolika da mnogi na svojim putovanjima biraju seoske ceste koje ce ih dovesti do cilja. Nekad podrucne skole zatvorene, za djecu je bolje da skolu pohadjaju u udaljenom, vecem gradu - tako kazu. Domovi zdravlja - takodjer se zatvaraju - idite u oblizni grad gdje bolnica puca po savovima. Ali tako je bolje - kazu. Shopping centri na svakom koraku, prepuni "just look-era" - jer dzepovi su prazni, a i dolazi PDV na naplatu. U vecernjim me vijestima uvjeravaju da to tako treba i da je tako - bolje. Sa ekrana se kiselo osmjehuje poznato lice. Djelujem ko ovca.
Redovi u puckim kuhinjama su sve dulji, cijela obitelj pognute glave mirno ceka u redu. Gospodja Carmen volontira i uz osmijeh pruza sarenu zdjelu punu tople juhe i sendvic. Iza nje, sramezljivo stoji djevojcica, ne starija od 10-tak godina. - Sutra idem u skolu, mozes li mi dati jedan sendvic za marendu? ....
Danas je 25 de Abril, drzavni praznik kojim se slavi revolucija. Skole su zatvorene, ceste poluprazne, bolnice prepune, na licima ljudi - sjena. Zivjeli!
Za pikantni crveni grah, potrebno je:
maslinovo ulje
lovorov list
2 vece mrkve
2 vece mrkve
1/2 luka
3 cesnja cesnjaka
1 ljuta papricica
1/2 pikantne kobasice
1 konzerva rajcice u komadima (240gr)
1 staklenka crvenog graha (250gr)
tjestenina po izboru
2 sake svijezeg spinata
