O napustenim zivotima i smokvin trio - kompot, kolac i liker

Ljetni je sumrak uz rijeku. Plamenici lete prema solani, a galebovi uz poklice prekidaju idilicno povecerje. Vrijeme je velike plime i tesko je setati uz rijeku. U neko drugo doba ovuda su prolazili ribari donoseci svoj dnevni ulov, zureci prema solani. U neko drugo doba ovuda su prolazila kola natovarena blagom sa njiva. Krsni su volovi vukli kola, a ponosni muzi na konjima u galopu vodili stoku sa pase. Ovo je bio bogat kraj.

Danas posvuda otuzna slika upropastenih zivota. Ostavljene kuce i zahrdjali katanac na nekad ponosnim vratima. I preko starog mosta vise nitko ne prolazi, a i kuda ce? Tamo malo dalje izgradjena je brza cesta. Po lokalnim putevima tek poneki setac, fotograf - ljubitelj ptica u lovu.

Ispod mosta usamljeni ribic lovi jegulje. Kratak pogled i ruka kao pozdrav u zraku.

U neka druga vremena svaka je kuca u svom dvoru imala posadjeno stablo smokve, narance i musmule. Pod njihovim su se hladom u vecernih satima pricale seoske novosti, razmjenjivali ukradeni pogledi i sklapali sutrasnji poslovi. U okusu njihovih plodova - uzivali u hladnim zimskim nocima, prizeljkujuci da vrijeme sto brze prodje.

U zuljevitoj ruci maramom omotana omanja staklenka. Poklon ukraden iz majcine smocnice - za djevojku sa zvijezdom u oku. Kratak pogled....osmijeh i dodir...i trk niz prasnjavi put.

Ni najsladje smokve ne mogu se mjeriti sa slatkocom njenih usana..- prosapuce Diogo i nastavi koracati put solane.

Ljetni je sumrak uz rijeku i vrijeme je velike plime.

***

Za kolac od smokava i rogaca potrebno je:

1 pakovanje gotovog tijesta ili klasicno tijesto za pitu

za fil:

500 ml mlijeka

100 g šećera

100 griza

120 g mljevenog rogača

naribana korica naranče + sok 

2 jaja

300 g svježih smokvi

Posto sam u frizideru imala gotovo kupljeno tijesto za kis/pitu, odlucih ne zamarati se sa izradom tijesta nego iskoristiti to sto imam. Za fil treba zakuhati mlijeko sa secerom, potom lagano sasuti griz i cim se pocne zgusnjavati - maknuti sa vatre. Dodati mljeveni rogac i sok od narance. Na kraju dodati umucena jaja. U formu za tart/kis staviti tijesto i na njega ravnomijerno narezati svijeze smokve, te na njih razmazati fil (Hvala Branka na opasci!). Peci u zagrijanoj pecnici na 180C oko 20 minuta.

Za kompot od smokava potrebno je:

1 kg smokava

250 gr secera

1/2 stapica cimeta

1 naranca - sok i korica

Smokve oprati i narezati na pola. Dodati secer i cimet, te sok od narance i koricu narezanu na trake. Paziti da se odstrani bijeli dio kore. Staviti na vatru i povremeno mjesati. Nakon cca 1/2 sata, smokve bi trebale biti omeksane, a korisa narance skuhana. Izvaditi koricu narance i narezati je na male kockice ili trake. Izvaditi cimet i pomocu stapnog miksera i malo usitniti do zeljene gustoce. Ja sam osavila komadice smokava, no moze se sve samljeti u kasicu. Na kraju dodati kockice narance.

Za liker od smokava potrebno je:

1 kg smokava

700 ml votke

----------------

250 gr secera

300 ml vode

Oprati smokve i narezati ih na pola. Staviti u posudu sirokog grla i doliti votku. Poklopiti i ostaviti na tamnom mjestu oko mjesec dana (moze i dulje).

Nakon mjesec dana kroz gazu preliti tekucinu u lonac i dobro izgnjeciti smokve, tako da sva aroma ostane u likeru. Zakuhati vodu i secer, te kad se prohladi dodati u liker. Preliti u flase i nakon par dana je spremno za posluzivanje.

U portazi za ...i kuglice od rogaca

Oduvijek me privlacio istok. Bilo da je Indija ili Kina ili Jordan...Bhagavat Gitu sam procitala u ono doba kad se trazimo i kad nam je fascinantno sve van vlastitog dvorista. Sjecam se da sam jednom i otisla sa prijateljicom u jedan Hare Krisna centar na popodnevne aktivnosti il kako god da se to zove. Nije me se bas dojmilo. Nisam se osjetila ko doma. Nekako i uz najbolju volju i otvoren um...sve mi je to naginjalo na pranje mozga i sluzenje lokalnom liku koji se eto, sreca po njega, nasao kao lokalni sef.  Tako nekako se sjecam tog iskustava od prije dvadesetak godina. To naravno ne znaci da negiram pozitivu samog pokreta. Onda kasnije sam igrom slucaja upoznala ljude iz Sai Babinog centra. Oni su mi vec bili blizi. Svjetovniji, u koegzistenciji sa realnoscu. Mislim, nikako se nisam mogla zamisliti da odem u neku pecinu na Sljemenu i tamo mantram i jedem bobice.

Knjiga koja me pratila na zivotnom putu do danasnjih dana, nekad vise koristena, nekad manje, ovisno o nevoljama u kojima sam se nasla jeste - Sai Baba govori zapadu. Vec davno sam shvatila da jedna od mojih najvecih mana u ovom zivotu jeste - nestrpljenje i da je ucenje strpljenju jedna velika lekcija koju trebam savladati. Jedan od djelova knjige koji stoji u mojoj glavi kaze: " Sve ima svoje vrijeme. Ne mozes mirisati nerascvjetani pupoljak i ocekivati da mirise. Ne mozes musti tele i htjeti ponijeti mlijeko kuci. Ne mozes od steneta ocekivati da vec s dva mjeseca bude pas cuvar. Sve ima svoje vrijeme. Svemu je potrebni njegovo vrijeme za vlastiti razvoj. Ako djelujes protivno vremenu, ili ces pretrpjeti neuspijeh ili ces morati uloziti mnogo vise snage nego kada bi docekao pravi trenutak. Zato djelovati u pravo vrijeme i sa njime, zaci djelovati u dhrami, ispravnosti. Strpljenje i cekanje, sol su zivota... ..Vjezbaj se u strpljenju. Nauci se cekati. Obuzdaj svoju nestrpljivost jer ona je jedan od tvojih najvecih neprijatelja. Nestrpljivost, naime, ne dopusta nicem da sazrije. Nestrpljenje ne daje nista, a svemu oduzima vrijeme potrebno za razvoj....Prilagodi se zlatnom ritmu zivota i sve ce ici lako i biti okrunjeno uspijehom." Jos uvijek pokusavam.

U Lisabonu sam otkrila restoran koji dijeluje u skopu ISKCON-a (International Society for Krishna Consciousness). U relativnom centru grada - onom poslovnom, smjestili su svoj centar unutar stare gradske kuce, totalno neprimjetno. Samo na zvonu stoji mali papiric.

Ulazi se kroz teska, starinska vrata i u prizemlju je smijesten sam centar. Cist i uredan. Namjestaj svijetle boje, nimalo pretenciozan, bambus i ratan. Kroz zavijese se probija sunceva svijetlost. Na malenom oltru cvijece. U kisne, zimske dane ovaj prostor se koristi kao restoran.
Iz jedne od prostorija ulazi se u dvorisni prostor. Mir i tisina. U sjeni stabala, ptice pjevom upotpunjuju idilicnu sliku. Jednostavan vrtni namjestaj i ciste prostirke cekaju 12.30 kada pocinje sluzenje rucka. Na menu je svakoga dana jedno glavno jelo, juha, napitak i desert. Menu se mjenja ovisno o godisnjem dobu i svjezim namirnicama.

Sjecam se, kad sam prvi puta dosla ovdje, koliko me iznenadio profil samih gostiju. Poslovnjaci u odjelima koji su ovdje odlucili provesti svoju pauzu za rucak, obitelj sa djecom i grupice prijatelja raznih zivotnih dobi. Svi u potrazi za zdravim ruckom i prijatnim osmjehom. U ovom vrtu kao da je vrijeme stalo. Tek negdje u daljini cuje se vreva automobila. Prednost stare gradnje....

Posluzuju nam finu juhu od raznog korjenastog povrca, za glavno jelo povrtni sushi i sabji od slatkog krumpira, kukuruza, spinata, mahuna i tofua, napitak od hladnog caja i za desert bombice od rogaca i kokosa. Taj me desert odusevio, a i rogac volim. Onako, dosao je kao finale zdravog rucka. Kavu od zitarica nisam probala.

U 5 popodne sam konstatirala da sam jos uvijek sita, iako sam jela samo "travu" u podne.

Recept za ovaj jednostavan desert dala mi je simpaticna djevojka iz Ukrajine koja je, pretpostavljam, u centru na proputovanju. Kalinda, hvala jos jednom!

Za 12 vecih komada potrebno je:

1 salica kokosovog brasna

1/2 salice mljevenog rogaca

4 pune jusne zlice kondenziranog mlijeka

sok od jedne mandarine (moj dodatak)

Svi sastojci se umute i oblikuju kuglice, koje se zatim uvaljaju u kokosovo brasno. U sredinu sam dodala jedan badem.

Dobar tek i budite strpljivi!