Da odmah rascistimo nedoumice oko naslova. Svaka postena zena mora znati - voljeti sebe. Onda dolazi sve drugo i drugi. Sebicno? Mozda, a mozda i ne. Kako hocete. Treba si znati udovoljiti. Probuditi osmijeh u onim rijetkim minutama dok se gledamo u ogledalo nakon tusiranja, umotani u frotirni rucnik koji je vidio i bolje dane. Nikako ne brisati parom zamagljeno ogledalo, jer ovako "sfumato" nasa silueta poprima misticne konture, a turban oko glave odaje pravu holivudsku divu u zlatnom dobu njemog filma. U pozadini molim, obavezno, prije tusiranja namjestiti neku muzicku pozadinu (ne, djeca koja krice u dnevnom boravku nisu opravdanje da se ne moze - danas svaki mobitel ima dovoljno memorije da si nasnimite 3 postene pjesme!).
Osim tehnike zatvaranja jednog ili oba oka, radi sacuvanja vlastite uracunjljivosti, svaka zena treba ovladati tehnikama odrzavanja na zivotu onog plamicka samodopadnosti i svjesnosti svoje seksualnosti. Hoce li to biti potpetica od 8 cm dok se mota sarma ili savrseno izvuceni eyeliner koji ugledate u retrovizoru dok se pokusava smiriti cirkus na zadnjem sjedalu u koloni od 15 km - totalno je nevazno. Bitno je da se nadje nesto. Nesto sto ce izvuci seretski osmijeh i namig lijevog oka iako nikoga ispred nema....sjecate se jos onog osjecaja Kad hodas, ne zastajkujes i zemlju ne dodirujes...?
I nadjite 15 minuta prije spavanja da procitate nesto. Nista od onih frizerskih casopisa iz kojih iskacu likovi fotosopiranih pozadina na kojima bi im i J.Lo pozavidjela. Nista od Uradi sam, a bome ni kuharice ovdje ne dolaze u obzir. Nadjite si nesto smijelo, nesto sto postene zene - ne citaju! Nesto sto je ispod pulta mjenjalo ruke, nesto sto tijera krv u obraze, nesto sto ce zivjeti u malom mozgu i sutra dok se budete drndali u javnom prevozu - uvijek prepunom. Nesto radi cega cete sakriti lice uz prozorsko staklo, tek toliko da se ne primijeti onaj zaboravljeni osmijeh i lagani, nesvijesni ugriz za donju usnu.
Lepeza je poveca. Od francuskih klasika De Sade-a, Louys-a, preko Miller-a, Illose i Mrs. Nin, Nabokov-a, ...a mozete se i docepati Suzane Rog, on(a) se nalazi u svakoj biblioteci. Dajte si oduska u utorak popodne i sa velikim, suncanim naocalama usetajte u najvecu knjiznicu u gradu. Kao, tu ste radi ozbiljne literature i onda kad nadjete to sto trazite, laganim korakom produzite do cuvara literarnih vrijednosti koji ce vas uz sumljicavi pogled odmijeriti od glave do pete. Tu trebate zatreptati okicama i reci nesto u stilu - srednjoskolska literatura, sta cete, ova danasnja mladez....ccccc!
I onda - bi vece. U tisini iznajmljenog, ili mozda vlastitog stana vrijeme je da se povuku kazalisne zavijese, na pozornici vise nikog nema, padaju maske. Ako dobro odigrate karte, mozda vam netko i napravi caj i donese na kauc, ali ja ipak biram nesto sto je kraljica majka, Lady Elizabeth Angela Marguerite Bowes-Lyon, pila prije spavanja - Visnjevacu - portugalsku Ginju.
Potrebno je:
visnje
secer
stapic cimeta
kvalitetna rakija
Visnje oprati, odstraniti peteljku, te posustiti. Ispuniti 1/3 flase (ona sa dubokim, pardom sirokim grlom) visnjama, dosuti secer, toliko da dodje u ravninu sa visnjama, protresti i dodati stapic cimeta. Jos jednom dobro protresti da secer obavije visnje. Iduci dan dodati rakiju do vrha flase. Svakodnevno protresti tijekom prvog tjedna. Ostaviti na tamnom i suhom mjestu 3 mjeseca, tada otvoriti i provijeriti slatkocu, ako je potrebno dodati jos secera, zatvoriti i zaboraviti na flasu do iduce godine u isto vrijeme.
Ovo je moja ulaznica za ovomjesecni krug igrice "Ajme....koliko nas je!", cija je domacica Tamara odabrala visnje. Zivjeli!
