O 2010. - toj i jednoj maloj vili

Na pocetku da vam svima pozelim da budete zdravi, da se smijete vise nego ove godine i da budete sretni vise nego ove, sada vec prosle 2009.-te.

Sto se tice kuhanja, puna mi je pipa kolaca, keksica, cokolade i oraha. Pretjerali smo, ne moze se vise. Prvo je bolja polovica imala rodjendan, onda je dosao Bozic, onda Nova, a sa njom i rodjendan moje male vile.

Sesti. Nemam pojma ni gdje ni kako su nam prosle te godine. Naravno da mi se cini da se rodila jucer i da je tek nedavno ispuhala prvu svijecu na torti. Ali realnost me draga po glavi i najavljuje ovogodisnji polazak u skolu, cipele broj 29, visinu od 118 cm - okvirno, prva slova i "matematika?...a jojojojojoj ja to ne znam".

Trudim se da mala vila ima veselo i zaigrano djetinjstvo, da ne mjeri ljubav kolicinom i velicinom poklona umotanih u sjajne papire sa crvenom masnom na vrhu, da zna da smo uvijek za nju - tu i da iako nam nekad iskoci poklopac i pocne shshshshshshshshshsh - i tada je volimo najvise na svijetu. Trudim se da je naucim da postoji dusa koju ne vidi, al koja se hrani samo lijepim. I da bude u harmoniji sa svijetom oko sebe. Velike lekcije za velike ljude. Ali nadam se da ako pocnem dovoljno rano, jos imam neke sanse prije nego li je dohvati surova realnost sistema.

Idem sad, vila je narucila tortu od cokolade sa sarenim bombonima na vrhu.....ovo mi je zadnji ulazak u kuhinju za narednih 14 dana! Od sutra smo na ananasu!