O hrani i cistoj erotici

Postoje ljudi koji kad govore o hrani ili opisuju nesto sto su jednom probali, prikazuju to na jedan....fanatican gotovo opsceni nacin. U nastojanju da vam predoce boje, okuse i mirise, uprezu ruke, zatvaraju oci, zastajkuju trazeci rijec koja ce docarati bas tu slatkocu breskvine nutrine il blagu kiselkastu notu koju samo oni nalaze u casi bijelog vina. Oni ce vas odvesti na putovanje svojim culima, svojim rijecima, zvukovima, svojim suludim sjecanjima koje poput pomahnitalih leptira iskacu pred vas.

Obozavam takve ljude. Divim se njihovim strastima, veselju kojim promatraju konobara koji pred njih stavlja upravo ociscenu polovicu svijeze ribe, zatim se naginju nad tanjur, zatvaraju oci i pokusavaju uhvatiti miris mora. Slijedi pazljivo cjedjenje limunovog soka koji se upija u bijele riblje utore. Viljuskom i nozem lagano odvajaju komadice, ni premale, ni prevelike i pustaju okusu da ih nosi... mmmmmm....i lagano podignuta ruka u zraku koja igra svoju kruznu igru....Slijedi gutljaj bijelog vina i lagana igra jezika, usnica i osmijeh, nevin, kao djeciji. Cista erotika, bez imalo prenemaganja. Prirodno, nesputano i do boli zarazno. Takvi ljudi ce vam, sa odusevljenjem poslati sms sa drugog kraja svijeta, govoreci da su napokon probali "onaj sir sa crvima", a na vase pitanje - i takav je okus, dobit cete odgovor - kao da pijes neki dobar, slatki sampanjac. I tko sad ne bi zatvorio oci, nos i krenuo u isto iskustvo?

Jednom sam sjedila nasuprot jedne takve osobe i ne znam sto mi je bilo vece uzivanje - pogled na njeno uzivanje il okus hrane koju smo jeli. I nije se radilo o bakanalijama i veceri od 7 slijedova. Radilo se o skampima sa cesnjakom i oradi pecenoj u soli. Na kasnom rucku il ranoj veceri, kako zelite, u restoranu ispod mosta 25.Abril. Jednog svibanjskog predvecerja.

Vjerujem da takvi ljudi posjeduju strast za zivotom i kroz zivot veslaju kratkim, ali odlucnim zamasima, iako se ponekad izgube gledajuci zadivljeno oko sebe. Oni su poput majstora kazalisnih predstava, onih koje nisu bas od svih shvacene, gdje gledaliste zjapi poluprazno, a kritika se dvoumi izmedju ludo i genijalno.

U cast jedne takve, fantasticne, meni drage osobe, predstavljam vam Camaroes al guilho

Potrebno vam je :

1 kg skampa predhodno skuhanih ili smrznutih

rezanj cesnjaka

150 gr putra/margarina

1.50 dcl maslinovog ulja

sok od 1/2 limuna

1 susena ljuta papricica /piri-piri

mala casica konjaka

persin/korijander

Ako kupujete smrzute skampe koji su sirovi, treba ih skuhati na brzinu u loncu sa vodom, lovorovim listom i lukom. Za ovaj recept se ne koriste oni mini skampici jer se tijekom kuhanja skroz uminijature i od njih nista. Dakle, nakon sto su skampi skuhani, treba ih ocistiti i izvaditi meso iz repova. Ok, to je malo pimplav posao, za kojeg predlazem da nadjete zrtvu kojoj cete taj dio posla uvaliti.

Kad su svi ocisceni, na tavi rastopiti maslac+maslinovo ulje i dodati na listice narezan cesnjak, malo propirjati, dodati usitnjenu papricicu, repove skampa i limunov sok. Pustiti da se poveze i preliti casicom konjaka. Na kraju posuti nasjeckanim persinom ili korijanderom ako imate.