O Sv.Petru, ljetnim festama i salata od bakalara

U ljetnim mjesecima metropola, gradici, pa i najmanji zaseok postaju pozornica "narodnih festi" u cast sveca zastitnika. U Lisabonu to je Sv.Antonio, u Portu Sv. Ivan, u gradicu u mojem susjedstvu Sv. Petar, zastitnik ribara. Iako ribarska flota ulaskom u EU dozivljava potpuni krah, i aktivno u ribarenju sudjeluju, glavom i bradom dvije brodice, ovaj tjedan sve su oci bile uprte u porodice koje su se nekada bavile ribarstvom. Unuci i sinovi ribara sa ponosom slave Sv.Petra i u potpunosti se predaju organizaciji ulicnih festi i vjerskih procesija.

Tijekom dana sve je tiho. Vrijeme kada se svi oporavljaju od sinocnjeg ica i pica. Na ulicama poneki ostatak konfeta, poneka plasticna casa, zaglavljena u odvodu za vodu. Nista pretjerano. Na ulaznim vratima kuca popravljaju se ukrasi....

Glavne ulice su bogato ukrasene sarenim metalnim ukrasima, lampicama koje sjaje u noci, a oni najstariji i najmastovitiji zitelji, svoja dvorista uredjuju sa posebnom paznjom. U popodnevnim satima tu se pocinju sakupljati prijatelji, rodjaci, a cesto ce pozvati i potpunog stranca da im se pridruzi uz casu vina.

10 sati i 30 minuta i 25 C, najavljuju pakleni dan. Danas je dan rijecne procesije u slavu Sv. Petra. Oni koji "fantasticnim" programom portugalske vlade nisu spalili svoje brodice (OK, uz neku novcanu naknadu) u devedesetim godinama, te su opstali kao barkovlasnici, danas ce ukrasiti svoja plovila i zaputiti se vodama rijeke Tejo, slaveci sveca zastitnika.

Tijekom prijepodneva, svi Sveci cekaju svoj red u debeloj hladovini lokalne crkve.

U vrijeme rucka, zrakom se siri miris svijeze grilanih sardina. Sardina je kraljica ovih mjeseci. Kazu najbolja je izmedju dvije fete kruha, onako vrela, direktno sa zara. Mirisljava po ugljenju....

Nakon rucka i case vina, negdje oko 14 sati vrijeme je da se otplovi prva etapa procesije. Jedna od one dvije brodice kojom se jos uvijek riba, ima cast prevoziti kip Sv. Petra. Ugledne gospodje koje zive vjeru, svijezim cvijecem ukrasavaju barku, dajuci joj tako posebnu vaznost.

Otisnuli smo se od mula ka izlazu iz zaljeva. Idemo do ponte gdje nas ceka kip koji cemo onda ukrcati na barku i dovesti na kopno. Nikad u zivotu nisam bila na vjerskoj procesiji, tek toliko da znate. I nije mi bas jasan taj put, ali red je red i ja to postujem - sto bi rekao Balas.

Nakon sat vremena voznje, ukazjue nam se ponta. Vidim kamion na kojem pise "Budget" i u njemu kip. Opostite, al taj detalj mi se ucinio ironicno smijesnim. Pardon, idemo dalje.

Kip cuvaju predstavnici izvidjaca (oni su ovdje pod pokroviteljstvom crkve), svecenstva i vojske. Nakon sto se dragocijeni teret ukrcao i ljudi se strateski raspodijelili po barci, te tako ravnomjerno podijelili teret, okrecemo se natrag. Ka luci.

Nasu barku prati saroliko drustvo. Jedrenjaci, kaici.....cak i jedan nadobudni kanuista. Svaka mu cast na snazi. Izbrojala sam 29 plovila raznih.

Priblizavamo se kopnu. Cini se ko da se cijeli grad skupio na rivi. Staro, mlado, lokalni cigici prodaju helijem napuhane balone, zrakom se siri miris kokica sa maslacem. Vjetar lagano piri. Sunce przi. Zaboravila sam kapu u autu i sad me vec pomalo boli glava.

Iskacem iz barke, iako je prvo trebao izaci kip, ali oprostite ja moram slikavat...Na pocasnom mjestu kler u svojim ustirkanim haljama blazeno se smjeskajuci. Obratite paznju na onog koji je odjeven u plavu halju. Ne znam koji je to red, a zanimalo bi me. Ako netko zna...molim obrazujte me! Malo je bilo nezgodno da sam ga hvatala za rukav - pardon, a ciji ste vi?

Zao mi je ove djecice u izvidjackim uniformama, skuhali se zivi cekajuci da mi pristanemo i da procesija krene. Ah, da...i neizostavna muzika je tu.

Dakle, muzika. Tu sam vec postala nervozna, jer muzika koja je svirala neodoljivo podsjeca na pogrebnu. Povorka polako krece. Dva naprijed, jedan nazad...korak.

Uz duzno postovanje vjernicima, al ja ne mogu vise. Deprimira me ova muzika i ja odlazim. Barke su na sigurnom u luci, kip je siguran na kopnu. Do slijedece godine, budite zivi i zdravi!

A nesto bi i pojeli jel? U debeloj hladovini na meniju je - salada grao de bico com bachalau - ili salata od slanutka i bakalara.

Potrebno je:

400 gr slanutka

250 gr mesa bakalara

3 tvrdo kuhana jaja

1 luk

maslinovo ulje

ocat

persin

masline

Koristila sam unaprijed kuhani slanutak. Bakalar skuhati na uobicajeni nacin i odvojiti meso od kostiju. Kada se ohladi primjesati ga slanutku. Nasitno narezati luk i persin, te dodati smjesi. Zaciniti maslinovim uljem, octom. Dodati sol ako je potrebno. Na kraju krupno narezati jaja i dodati salati. Mozete navaliti odmah, no ako odstoji u frizideru koji sat, dobiti cete onaj fini sug koji je odlican za umakati kruh.