Vjerojatno ste primjetili da kod mene nema kompliciranih recepata i zahtjevnih jela. Dva su tome razloga. Prvi je taj sto kad vidim tecept na pola strane, odmah mi padne razina koncentracije i idem dalje. Jednostavno se ne mogu koncentrirati na vise od 5 koraka. Zato nikad nuklearni fizicar od mene. Drugi razlog je taj sto smatram da su u zivotu najbolje stvari - one jednostavne. Naravno da neke namirnice zahtjevaju odredjenu termicku obradu i dodavanje drugih elemenata, da bismo na kraju dobili jelo zadovoljavajuceg okusa i oku ugodnog izgleda. Upravo po kategoriji oku ugodnog jela cesto otvaram nepoznate blogove...i onda...ah, idemo dalje. Fasciniraju me Ameri kolicinom cudnovatih sastojaka koje ubacuju u svoja jela. Pretpostavljam da u tom slucaju riba nema okus ribe, vec nekog umaka, a mesina ima okus po? Ne znam....
Glorificaram mediteransku kuhinju dakako. Vjerojatno zato jer sam iz tog podneblja. Da sam rodjena u eskimskoj porodici, slavila bih meso sirovog tuljana. Ponekad je bolje ne pitati tko sta jede, jer mozete pasti u iskusenje da za stolom izazovete medjunarodni incident. Kao ja, jednom, kad sam zenu iz Kentucky-a dovela do ruba suza optuzeci je za barbarstvo, nakon sto mi je rekla da su u njenom rodnom gradu pod normalno jedu vjeverice...u gulasu. Danas, kao pametnija sam i starija, pa progutam knedlu i sutim.
Da se vratim na jednostavnu kuhinju. Odusevljava me kad uspijem kupiti dobru hranu. Svijezi komad ribe, breskeve koje mirisu na metar u pol udaljenosti, debele i socne tresnje. Tada ko malo dijete doskakucem do kuce, prznajem da rijetki dijele moje odusevljenje obicnom tresnjom, i vadim tavu, zdijelu...ovisno o nacinu pripreme. Bit jela za mene je - uzivanje, dozivanje u sjecanju okus iz djetinjstva, miris koji nas je jednom ucinio ...nestasnim. Onaj trenutak kada komad hrane dodiruje nepce, a jezicni pupoljci prepoznaju slano, slatko , ljuto ili kiselo, te salju signale ugode negdje iza hipofize...to je trenutak kad vrijedi zatvoriti oci, duboko udahnuti i zahvaliti na cinjenici da ste svijesni onoga sto jedete, mjesta na kojem zivite i koliko su fantasticne vase kulinarske sposobnosti.
Danas sam uspijela kupit manje skuse. Svijeze, jos u stavu rigor mortis. Ribe su najbolje kad se jedu rukama. Jes da malo smrdite poslije, ali zato postoji limun, pa njime istrljajte prste nakon jela. Neki na rostiljanu ribu stavljaju putar i slicne kerefeke, uvjeravam vas da je riba najbolja sa dvije tri kapi limunovog soka...a ako bas hocete, eto, predlazem gremolatu, mix cesnjaka, svijezeg persina, nastrugane limunove kore i maslinovog ulja.
Dok jedete vazno je sutjeti. Neugodne rasprave i glupa pitanja, samo umanjuju uzivanje u okusu, dodiru i mirisu. Kada vodimo ljubav takodjer ne raspravljamo o dnevno politickim dogadjajima - pa zasto bismo onda dok jedemo. S druge strane, dok vodimo ljubav, dopustena su neka glasanja, ali za stolom nisu. Nekad mi se otme pucketanje jezikom o nepce, onako, sasvim spontano naglasavam kako mi je fino jelo, sto je uvijek docekano prijekornim pogledom. Pih! Nikad od mene dama!
A kad polizete prste, i nekim finim vinom isperete zadnji grumen morske soli, koji se nestasno sakrio pod nepce, nemojte pojesti neki sugavi keks iz spajze...nego, zaronite prstima u zdijelu hladne vode u kojoj se kupaju crvene, debele tresnje. Sada im je vrijeme - sada uzivajte u njima.
Da, zaboravih reci, kvalitetna muzika - dobro je dosla dok pripremate jednostavan i kvalitetan obrok. Kao i kava.
