četvrtak, 7. lipnja 2012.

Kako prezivjeti poslijednje skolske dane....instrukcije za mame ( i tate) uz liker od jagoda




Jos dva tjedna skole. I onda 3 mjeseca ladanja. Prije konacne predaje i pada na koljena, potrebno je objasniti neshvaceno, nenauceno, neprepisano...Ovo je post za mame koje jos uvijek imaju dovoljno male potomke da im za kuhinjskim stolom uspijevaju objasniti tablicu mnozenja....i one opisne probleme koji su svakom normalnom bicu - nocna mora....






Prije nekoliko dana u sitne nocne sate prosetah obalom. Duboko disanje, ja, klupa i zamotuljak sa zaostalim kolacem iz jedine otvorene slasticarnice u ovo doba noci. Ponedjeljkom navecer omiljeni mi bar zjapi zatvoren, inace bih zamijenila kolac nekim koktelom na alkoholnoj bazi. Duploj alkoholnoj bazi. I ukrcala bih se u neku jedrilicu koja polazi na - kraj svijeta.

A sve je ustvari pocelo ovako.....
Postoje roditelji koji imaju srece da im potomci razumiju matematiku i vole je. A postoje i oni drugi, manje sretni po tom pitanju - njima kozmicka naklonjenost bas i nije poznata. Ja cinim tu drugu grupu roditelja. Ako cemo realno, ne bih se uopce trebala cuditi, jer i meni samoj 2 + 2 moze biti i 5, ovisi o kutu gledanja. No to, iz autoritativno - pedagoskih razloga ne mogu naglas reci.

Pocesto se pitam da li je gradivo pretesko za njihov uzrast...trazi li se previse i opterecuju li ih nepotrebno. Tijekom skolske godine pronalazim 1000 nebuloza u sistemu. Brojevi se vise ne zbrajaju vertikalno, vec horizontalno....opisni problemi i autobusi koji izbacuju i primaju putnike na svakom drugom stajalistu....kako objasniti ostatak, ako je sistem rijesavanja drugaciji nego "u moje vrijeme"?






"Mi" ustvari tijekom cijele godine vodimo tihi rat protiv matematike i razumijevanja iste. Ja - pokusavam ne napraviti istu gresku koju su napravili samnom, ona - izbacuje brojeve ko na traci, najcesce one koje nemaju apsolutno nista sa rijesenjem problema....5? 42? ne, ne...cekaj 18? 98?...hm.... ma neeeeee znammmm! Trebam izracunati? Aha... zbrajati? Oduzimati? Pomnoziti???
Suzeeeeeeee
E tu ja gubim zivce. A gubim ih zato jer osjecam njenu frustraciju....sjecam je se. Jednostavno kao da ti taj dio mozga ne radi. Crna rupa. Polje tudjeg problema. Blink......Ako si i jucer znao - sad vise ne znas.
I sta sad? Ommmmmmmmmmm.....neki na spavanje, neki pred televizor, a neki u setnju. Zahvalana sto jos uvijek zivim u dovoljnoj selendri da mogu sigurno setati po noci, bez straha da ce me netko opaliti po glavi i maznuti mi 5 eura iz novcanika. Jer vise ionako nemam.

U svakom slucaju, drage mame i tate, prije nego sto sjednete za stol i krenete objasnjavati neobjasnjivo - zavirite u kucni bar i napunite do vrha - liker od jagoda.





Za ovaj kucni lijek je potrebno:


500 gr jagoda
500 ml kvalitetne votke
350 gr secera
400 ml vode


U prvoj fazi potrebno je oprati jagode i narezati ih na 1/4, te ih staviti u staklenku sirokog grla. Naliti votku i ostaviti oko mjesec dana na tamnom mjestu. Tijekom tog vremena jagode ce pobijeliti, a votka poprimiti aromu. 
U drugoj fazi, koja nastupa nakon mjesec dana, kroz gazu procijedite tekucinu. Jagode dobro izgnjecite preko gaze, pazeci da sok iscuri u votku. U posebnoj rajngli/teci/loncu napraviti serbet od vode i secera, te kad se ohladi doliti u votku. Preliti u sterilizirane boce i ostaviti jos par dana da se sve sjedini.

Liker je vrlo blag, skoro da se i ne primjeti kad nestane....stoga predlazem duplati dozu....

četvrtak, 24. svibnja 2012.

O polaganom dolasku i kolac od rizinog brasna i jagoda





Oko 6 sati izjutra sa susjedne se zemlje javlja pjetao. Za njime i poznati meket koza. U zraku cvrkut ptica. Gotovo idilicno. Polako se priblizuje ljeto. Gospodja u halji zarkih boja koja poput utvare iz Andricevih prica svojom nestvarnom ljepotom obmanjuje um i tijelo.
Po udisaju njenog opojnog mirisa, um zagolicaju zaboravljene misli, zasviraju nebeski sviraci vesele note....




Sve je toliko lakse, toliko mladenacki neozbiljno. Novo pronadjena duljina proljetnih popodneva mami u setnju, niz vodu. Mladenacke ljubavi i prepleteni prsti utisnuti u drvenu klupu, kao da zele da se okamene.

Nikada nista ne bijase toliko lako, toliko plavo....ni ti nikad nisi bila toliko lijepa. Kao danas, kao jutros dok sam te promatrao sjedeci na rubu tvoga kreveta. Nikada nisam shvacao ove bijele zavjese oko tebe, iako da, beskrajno puno puta si pokusala da mi objasnis ... svaka zena zasluzuje svoj baldahin. Svaka zena zasluzuje svoj pijedestal.

Jutros sam napokon progledao i ustuknuo pred carolijom. Donosim zamisljene jagode i nestvarne kolacice -  da ti cestitam ponovo rodjenje - kraljice moja!





Mi piaceva come amavi tu
Solo tu solo tu
Solamente tu, dimenticarti è difficile
Non ti voglio piu, ma era bello
Come amavi tu, solo tu solo tu






Za kolac od rizinog brasna i jagoda potrebno je:

4 bjelanjka
125 gr secera
75 gr rizinog brasna
3 zlice ulja


Od bjelanjaka napraviti snijeg. Polako dodavati secer, pa prosijano brasno i na kraju ulje. U namascen kalup izliti smjesu i lagano utisnuti na 1/4 narezane jagode. Peci u zagrijanoj pecnici 180C oko 20-tak minuta.
* Ja sam pekla u kalupu za muffine i ispalo je odlicno.







Ovo ce biti moja ulaznica za ovomjesecnu igru "Ajme, koliko nas je!", u kojoj je Zoka odabrala jagode kao temu.

petak, 18. svibnja 2012.

O pogledu kroz prozor i dzem/marmelada od narance i dzumbira




Empty spaces - what are we living for
Abandoned places
I guess we know the score
On and on, does anybody know what we are looking for...
Another hero, another mindless crime
Behind the curtain, in the pantomime
Hold the line, does anybody want to take it anymore
The show must go on
The show must go on, yeah
Inside my heart is breaking
My make - up may be flaking
But my smile still stays on









Whatever happens, I'll leave it all to chance
Another heartache, another failed romance
On and on, does anybody know what we are living for ?
I guess I'm learning (I'm learning learning, learning)
I must be warmer now
I'll soon be turning (turning, turning turning)
Round the corner now
Outside the dawn is breaking
But inside in the dark I'm aching to be free
The show must go on
The show must go on, yeah, yeah
Ooh, inside my heart is breaking
My make - up may be flaking
But my smile still stays on






My soul is painted like the wings of butterflies
Fairytales of yesterday will grow but never die
I can fly - my friends
The show must go on (go on, go on, go on) yeah yeah
The show must go on (go on, go on, go on)
I'll face it with a grin
I'm never giving in
On - with the show
The show must go on (yeah)
the shom must go on







Ooh, I'll top the bill, I'll overkill
I have to find the will to carry on
On with the show
On with the show
The show - the show must go on
Go on, go on, go on, go on, go on






Sa moga prozora pruza se pogled na napustenu farmu. Kroz zavjesu jutarnje izmaglice kao vrtni patuljci izviru nikad obrane narance. U zraku miris ljeta, dubok uzdah i zahvala na svjesnosti. Sedam je sati - vrijeme je za dorucak uz dzem/pekmez od narance i djumbira sa napustene farme ispod moga prozora.






Potrebno je:


1 kg neprskane narance
80 g svijezeg djumbira
800 dkg secera


Narance dobro oprati i zajedno sa oljustenim djumbirom staviti u lonac u koji ste dodali oko 2 l vode. Staviti da prokljuca, te smanjiti i ostaviti da se kuha 40-50 minuta tj. dok narance omeksaju. Izvaditi narance i djumbir, te dodati, ukoliko je potrebno, vode da dobijete 1.7 l tekucine. Dodati secer i maknuti sa vatre. Mjesati da se secer otopi.
Narezati narance na pola i u komad ciste gaze ili muslina postrugati unutrasnjost narance. Sakupiti tekucinu iz narance i dodati je u vodu. Gazu zavezati. Koru narance i djumbir nozem na tanko narezati i staviti u vodu, zajedno sa zavezanim smotuljkom. Staviti na plamen da se kuha oko 30 minuta ili koliko je potrebno da se pocne sguscavati. Izvaditi zamotuljak i pospremiti u sterilizirane bocice kao svaki normalni pekmez