ponedjeljak, 19. listopada 2009.

O obicnoj nedjelji i cudima iz mora






Svakoga dana sakupi se celjad na mulu i krenu barkama na sredinu rijeke, da docekaju onih par sati kada je oseka najveca. Onda lopaticama krenu u pohod na skoljke koje je more/rijeka (kako god hocete, na uscu smo!) dan ranije donijelo. Tezak je to posao. Treba dubiti rupe u mulju, razgrtati ono blato i alge, a sunce pece…Mulj ti se uvuce pod nokte, zavuce u cizme, a o ledjima da i ne govorim. Kad nadodje plima, i sakupi se dovoljno vode podno barke, krenu natrag na obalu. Tada ih vec znatizeljnici cekaju na mulu, da vide koliki je "ulov" bio, potiho dosaptavajuci medj sobom koliko ce taj i taj danas zaraditi. Cakule su svugdje na svijetu iste....








Nedjelja je najbolji dan, najisplatljiviji, jer tada su obliznji restorani puni ljudi koji iz velegrada pobjegnu preko mosta da se naudisu friskog zraka, pojedu dobru ribu, naruce pladanj skoljki i procakulaju sa prijateljima. A sve zavijeno u sjetnu koprenu Fada.

U nas, nedjeljom sve je polako. Psi kunjaju u hladu, u zraku + 32C i zavodljiv miris ribe sa gradela, djeca voze bicikle, romobile, a srednjovjecne gospodje laganim pokretima lepeza hlade znojem orosen vrat. Danas je na meniju: volki, dagnje, priljepci, skampe, orade, srdele, caldeirada...uz kuhani krompir, brokulu, maslinovo ulje i najbolji kruh na svijetu...A poslije, tko sta voli...slatka riza, mouse od cokolade, torta od badema..i kava naravno, kratka i jaka.



I tako je prosla jos jedna suncana nedjelja, uz prijatelje, dagnje i dobro bijelo vino.....



video


Nema komentara:

Objavi komentar