četvrtak, 7. travnja 2011.

O Madridu u 72 sata .... dan treci

Odmah na pocetku, ljubitelji Prada, preskocite ovaj dio.




Muzej Prado sam ostavila za zadnji dan. Bez neke odredjene namjere, eto, tako se dogodilo. Ulaz 8 eura za stalnu postavu muzeja, 10 eura za stalni postav + privremeno gostovanje nekog umjetnika. Iz nekih mojih prijasnjih iskustava sa velikim muzejima, odlucila sam se za jeftiniju varijantu, i uzela brosuru na ulazu. Pomocu brosure mozete vidjeti 50 must see dijela, njihove autore i broj sale u kojoj se nalaze. Prado ima 2 nivoa. Na prvom su dijela spanjolskih slikara od 12.st do 20.st, kao i dijela ostalih europskih majstora slikarstva iz doba 15.st - 17.st. Na drugom nivou je nastavak spanjolskog slikarstva do 1910. godine i ostatak europskog slikarstva do 19.st. Nista od moderne, samo stari majstori.
Fotografiranja nema, ovog puta sam bila disciplinirana. Osim toga tolika je guzva u svakoj sali, da bih vjerojatno uspijela uslikati samo necije glave.
Pa da krenemo...u 50 must see dijela nalaze se radovi Goye, Murilla, Velazqueza, Boscha, Mora, Rubensa, Rembranta, El Greca, Caravaggia... Svih onih koji su nesto znacili onda kada su stvarali, a cijena njihovih radova se podizala proporcionalno vremenu koje prolazi. Ako me pitate - dal mi se svidio Prado, recu cu vam ne, ali smatram da ga radi opce kulture treba obici. To je kao da ste u Moskvi i imate priliku otici u Bolshoi, a ne odete jer vas ne privlaci klasicni balet.
Priznajem nakon 3 sale, mi je vec bio pun kufer razapetih Isusa, poplavljenih u licu biskupa, na samrti iskasapljenih bolesnika i sadistickih osmjeha ljecnika koji operiraju mozak il vade zub. O prikrivenom mazohizmu, homoseksualizmu, pedofiliji i onaniji da i ne govorim. A sve lijepo upakirano u sto turoban sto sareni papir srednjovjekovnog sakralnog slikarstva. Ne znam kako drugacije da opisem sliku na kojoj se prikazuju likovi iz cijih zadnjica strse buketi cvijeca (pitala sam se na cemu je bio Bosch kad je radio ovaj famozni triptih) ili onu gdje polugola Madona iz grudi strca mlijeko u usta sv.Bernarda. A svi sivi i zeleni u licu. Evidentna je fascinacija zenskim grudima i glorificiranje misterije ljudskog tijela. I naravno, tu smo da patimo, a sve radi Evinog grijeha. Poneki veseli pejzaz razbija snagu delirija pomahnitalih umova.
Nakon sto sam pogledala crni period Goye, i uvjerila se da je njegova slika "Saturn prozdire sina" ruzna u prirodi koliko i on line, bez obzira sto se on na taj nacin obracunavao sa svojim politickim stvovima, nisam mogla, a da ne pozelim izaci van. Depresivno do boli.
Rubensove "Tri gracije" su lijepe, i daju nadu svim zenama koje se bore sa celulitom..jer ako je tako veliki slikar kao sto je bio Rubens, smatrao zenske obline dovoljno lijepima da ih ovjekovjeci - sta me briga za danasnje modne kriticare. Velazquezove "Djevojcice" su takodjer lijepe u svojoj kompliciranosti, jer bilo gdje da pogledate, vidite neki skriveni detalj.
Najlijepsa slika koja mi je do danas ostala u sjecanju je portret "Dona Amalia", cija je ljepota unijela tracak sunca u depresiju koja me uhvatila negdje pri kraju. Ko ozeblo sunce sam trazlila nekog Dalia il Miroa, al od njih ovdje nista....
Kapa dolje svima vama koji ste gustali u ovom muzeju i lakog koraka isti napustili.
Pod hitno mi je bio potreban rucak, da otresem svu tu negativu koju sam sakupila gledajuci stare majstore. O ukusima se ne raspravlja i ocito da nije sve za svakoga. Ali ponavljam, treba se otici i vidjeti.
Idealan je trenutak za paellu sa plodovima mora. I sangriu od crvenog vina. Da povratim snagu. Zao mi je, svi ljubitelji mesine, sto ovdje nisam nista za vasa nepca uslikala, ali mesina kod mene ne prolazi, a nepristojno je skicati tudje stolove :-).




Na trgu, ulicni svirac svira onu ljubavnu temu iz "Kuma", uvijek mi je zabavno ustvrditi kako ta tema jednako dobro stvara ugodjaj u Italiji, Rusiji il Spanjolskoj. Zamor djece koja su ranije izasla iz skole, petak je. U podne crkve su prepune, a ispred njih red za rucak, valjda. Nije mi bas bilo zgodno vuci nekoga iz reda za rukav, oprostite, a sta se ceka?
Odlucujem ostatak dana provesti u gledanju ljudi, i slusanju muzike. Ah, da, shopping. Najbolji prijatelj svake zene, nakon dijamanata, naravno. Oko Plaza Mayor se ne kupuje nista, jer je sve 20-30% skuplje. U blizini Prada sam otkrila jedan ducan suvenira koji na gornjem katu prodaje replike oruzja i kaciga. Jako interesantno. Kao da sam ponovo stupila u oruzarnicu Kraljevske palace. Posebno mi je bio zanimljiv ovaj muski pojas nevinosti. Ne mogu bas zamisliti da je neka djeva okovala svog muza ovim, i da je on onda to uzorno nosio. 170 eura ako pozelite nekome uljpsati dane vaseg odsustva iz kuce.




Preporucam kupovinu flamenko haljinice za one koji imaju princezu doma, dobro ce joj doci za maskembal - 8 - 10 eura + pripadajuca lepeza 4-5 eura, poklon koji ce obradovati svaku djevojcicu. Svekru mozete kupiti jedu ovakvu kacigu - ako ste u dobrim odnosima, naravno, a svekrvi lepezu da se 'ladi.
Sebi kupite sta vam se svidi, obavezno pola kile Turron de Alicante, poslasticu koja se tradicionalno jede za Bozic, a radi se od meda, secera, bjelanjaka i przenih badema. Bocu nekog boljeg vina koju cete otvoriti u jedno sugavo poslijepodne dok vani pada kisa, i pijuckati lagano uz taktove neke ulicne muzike...




Ostatak dana provedite u uzivanju svega sto vam se pruza na dlanu. Poslusajte muziku, popite nesto fino, sto zasigurno nece biti kava, sjednite ispred Lole, ona ce vam za 10 eura citati iz dlana, karata, a mozda i graha, dajte pola eura djevojci koja plese flamenco....gledajte ljude.








I za kraj, sa poslijednjim eurima sto vam zveckaju u dzepu otidite nesto prezalogajiti na trznicu San Miguel, pored Plaza Mayor. Stopite se poslijednji put sa duhom spanjolske, probajte pikantnu hobotnicu narezanu na tanke kolutice, ili svijeze ostrige...




Recite teti koja prodaje sir, da vam nareze malo da probate, a onda odaberite neki koji cete ljubomorno cuvati samo za sebe u najdaljem kutu frizidera.




Zelim vam dobar tek...



I onda?




Bitno je jedino shvatiti, ljudi odlaze da bi se mogli vratiti...


Broj komentara: 7:

  1. Obilazak muzeja ne mora nužno biti užitak, meni je recimo zadnji muzej koji sam posjetila Gugenheim u Bilbao, ostavio tešku zadaću opisati viđeno, još nisam skupila hrabrosti; ponekad niti neke postave ne idem vidjeti radi toga što me baš "ludo" zanimaju, nerijetko idem vidjeti samo zato jer imam priliku, recimo zadnja koja je posuđena iz Meksika. Svejedno, Prado je na mojoj listi i jednoga dana ....

    OdgovoriIzbriši
  2. Još jednom, pravi užitak čitajući post

    OdgovoriIzbriši
  3. Koja uzivancija citanje ovih postova. Kao da sam bila tamo!

    OdgovoriIzbriši
  4. Jel ono hobotnica na galicijski??? Mene od svih znamenitosti najvise privlace recepti:), ali posjeta Pradu mi se isto jako svidjela (zapravo je to razlog sto smo isi u Madrid, htjela sam vidjeti Prado:)), od tolikih autora, epoha, djela, ne moze ti se svidjeti sve, ali je svakako vrijedno jedno (a mozda i vise puta ko ima srece) u zivotu vidjeti. Super su ti putopisi!

    OdgovoriIzbriši
  5. melrose - je, bas ti hvala jer kad sam pisala post nikako da se sjetim kako se zove! al fina je!
    Roman - slazem se, ako se u zivotu ima prilika nesto vidjeti/napraviti/cuti, svakako tu priliku ne treba propustiti.

    OdgovoriIzbriši
  6. Prado ima divne postave, a meni uvijek treba najmanje dan da vidim samo jednu. Volim razgledati polako, pa sjesti i gledati, razmišljati. Obožavam portrete.
    Na povratku iz Španjolske staršno mi je bilo žao da nisam stonoga, pa da barem 50 pari cipela unesem bez carine. Uglavnom, uplovila sam na carinu s 2 torbice preko svake ruke i još nekima u koferima (pokloni), s 10 pari cipela i slično. Na sreću, carinik torbe nije skužio, a ostalo je isto nekako prošlo, ha, ha.

    OdgovoriIzbriši
  7. E pa Lusitania, svaki ti dao, koji dosad nije! :)
    Ti si definitivno cura za moju kuću i vraški bih guštala putovati s tobom!
    Ovo sve potpisujem, a za Tri Gracije ti posebno hvala! :)
    Imaš od mene paellu na sjedećki, izbaciti ću čak i piletinu i svinjetinu koju inače obavezno stavljam! :)
    Fenomenalan post!

    OdgovoriIzbriši