O Madridu u 72 sata...dio prvi

Ne znam tocno kako da ukratko predstavim Madrid. Zato cu pokusati predstavljati ga onako kako sam ga ja dozivjela, u 72 sata. Ekspresno, sa puno pjesacenja, puno gledanja gore i dolje. I necu vam pisati povijesne trakte i statisticke prognoze, za to konzultirajte wikipediju.

Priznajem da sam o Madridu znala - vrlo malo. Neke sitnice koje se podrazumjevaju pod opcu kulturu. I to je to. Nekako mi je sasvim nestao sa zivotnog puta. Cesta me nikad nije odvela u njegovom pravcu. Ali za sve postoji svoje vrijeme.

Srijeda je, 10 sati ujutro.

Najvise volim istrazivati sama. Ja i plan grada. Nisam od onih kojima treba vodic. Profesionalna deformacija valjda. Izlazim na metro stanici Opera. Sam centar grada. Na desno Kraljevska palaca, na lijevo, niz ulicu Puerta del Sol - trg u cijim se fontanama nakon svake pobijede Barcelone kupaju njeni navijaci.

Madrid me odusevio svojom arhitekturom, fasadama, bojama i nasrecu bilo je - sunce. Fasade, savrsene kako na glavnom trgu, tako i u nekoj sakrivenoj ulici. Boje pijeska, bijele, zagasito crvene, jednostavne ili ukrasene - sve imaju jednu zajednicku crtu - balkone okovane zeljezom. Na balkonima veselo raste cvijece, a poneki originalniji detalj odaje mastvitost vlasnika. Ulice prepune turista, dosljaka u prolazu i gospodja u godinama koje laganim korakom nestaju u podzemnoj. Japanski, spanjolski, ruski, talijanski, engleski, neki subi dubi jezik - sve se to izmijesalo u kotlu jutarnje vreve. Zatvoriti oci i samo slusati, pravi je izazov.

Na Trgu Puerta del Sol, na samom uglu, smjestila se poznata slasticarnica. Trgom se siri zamamni miris tek pecenih kolacica, lagani miris cimeta i przenog secera ispunjava nosnice. Puna u 10 ujutro, 2 popodne i 8 navecer. Zatizeljni turisti neodlucni u osvom odabiru kolaca izazivaju blagu nervozu gospodje iza pulta. Brizno uredjene madridske gospode ispijaju jutarnju kavu uz neki kolac na malenom pultu u kutu. Jede se iz ruke, sa salvete. Nema tanjura. Kako jesti saumsnitu iz salvete?

Nastavljam dalje niz ulicu, trazeci Plaza Mayor. Trg koji se navodi u turistickim vodicima kao - must see -. Usporedjuju ga sa trgom Sv.Marka u Veneciji i rimskom Piazza Navonom. Pa ne bih se bas slozila. Puno je manji, jednostavne arhitekture, ali pun zivota cijeli dan. Nekada davno trg izvan zidina grada, danas ne moze biti vise u centru nego sto jest. U proslosti mjesto trgovanja, mjesto borbe bikova, inkvizicijsko stratiste...,a danas trg koji odise lagodnim satima. Okruzen resoranima, suvenirnicama i malim trgovinama filatelijom, trg zraci nekon uspavanom ljupkoscu prije no sto se na njega sjati rijeka turista u popodnevnim satima. Ukoliko odlucite ovdje sjesti i nesto popiti ili pojesti, budite spremni na vise cijene. Ako imate svoju vodu, sjednite na sred trga i jednostavno, gledajte gore.

Nakon sto sam shvatila da se ocekuje posjeta Princa Charles-a i njegove Camille u slijedecih pola sata, dala sam petama vjetra sa ovog trga. Vidimo se sutra. Ne volim guzve.

Vrijeme je da se negdje popije kava...Da, upozorili su me da je kava losa, al sta mogu - navika je navika! Nalazim jedan, oku ugodan kafic na samom izlazu sa trga i narucujem kavu sa mlijekom. U maloj salici.
Definitivno, kava je losa i preskupa. Kuda dalje...?

Obilazim Plaza Mayor, i odlazim prema Kraljevskoj Palaci. 15 minuta hoda. Velebno zdanje prikazuje svu moc i utjecaj stoljetnog spanjolskog imperija. Ispred Palace uzdize se Katederala de la Almundena. Zatvorena do Uskrsa. Sjedeci na njenim stepenicama, sasvim lako se udje u paralelni svijet i zamisli kraljevsku svitu kako nedjeljom odlazi na misu, predstaavljajuci puku svoje najbolje halje. Nekada davno, naravno.

Ljubazni zaposlenik palace, objasnjava grupi turista da je u tijeku drzavnicki posjet i da danas palaca nije otvorena za javnost. "Dodjite sutra. Od 15-16 sati, za drzavljane Europske zajednice, ulaz je besplatan.". Grad je prepun talijana. Jesam li u krivoj zemlji?

Vracam se na nultu tocku - Puerta del Sol i odlazim prema zapadu, dolje ka Pradu. Tek toliko da vidim koliko je daleko i gdje je. Pored Prada - Kraljevski botanicki vrt. 15 je sati. Prekasno za Prado. Planiram posvetiti vise vremena razgledavajuci ovaj muzej - jer u mom prirucniku lijepo pise da za Prado nije dovoljan cijeli dan. To ce se kasnije ispostaviti kao - krivo - u mom slucaju. Odlucujem se za botanicki. Lagana setnja prekrasnim vrtom, iako vjerujem da ce tek za koji mjesec procvjetati u svom svojem sjaju.

Vrijeme je da se nesto i pojede. Spanjolska je pozanta po malim zalogajima - tapas - koji se jedu uz pivo, vino, sangriu..u bilo koje doba dana. Pincho je zalogaj/finger food koji dobijete na tanjuricu uz pice (nije obavezno) i njega necete platiti, dok je tapas jelo koje odabirete iz jelovnika i placate ga. To mogu biti mali komadici mesa, ribe, polpete, kroketi, mini sendvici sa raznobojnim namazima ili tradicionalna spanjolska tortilja. Spanjolci vrlo ozbiljno shvacaju svoj dnevni odmor - siestu - koja traje od 13.30 - 17.00 i za to vrijeme, odmaraju bilo kod kuce ili na terasama mnogobrojnih restorana, uzivajuci u hrani, vinu, ulicnoj muzici i suncu.

Na poznatom okupljalistu El mercado de San Miguel, u blizini Plaze Mayor, u vrijeme sieste mogu se susresti pripadnici vise madridske klase i turisti. Zalogajcici zlata vrijedni, ali ako mozete - priustite si. Jednom se zivi.

U specijaliziranom dijelu za bakalar, La Casa de Bacalao, odlucujem se za 5 komada i casu bijelog vina. Namaz od bakalara sa povrcem, bakalar sa krumpirom, bakalar sa vrhnjem i kavijarom i jedan sa mariniranom hobotnicom....U pozadini lagane latino note...Dobar mi tek!

Ulicni sviraci zabavljaju prolaznike u sumrak. Volite li vise jazz ili mariachi? Mozda neku klasiku? Zastanite i oslusnite, stavite osmijeh na lice, nasmijte se trubacu i mahnite gitaristi, naocale maknite sa lica i duboko udahnite - cest la vie!

Ne znam koliko sam kilometara presla danas, al noge me bole. 20 je sati...Spustam se u podzemnu i odlazim u hotel. Do sutra! Laku noc...