Africa, Africa minha, Africa nossa...

.... pjeva Cesaria Evora, bosonoga, negdje na Europskom tlu.
(Za potpuni dozivljaj Afrike, pri citanju ovog posta, molim da klikate na crveno podvucene rijeci)

Utjecaj Afrike svugdje je prisutan. Afrike crne kao ugalj, one nesto manje tamne, poput mlijecne cokolade, pa sve do one koja se smjestila tu u blizini, nama pod nosom. Angola, Mozambik, Cabo Verde...sve se to slilo u Lisabon u potrazi za nekim boljim zivotom. U starim koferima sarene halje i mareme, uredno poslozene, zadrzavajuci tako purpurnu boju sunca u zalasku i miris Afrike. Toliko sladak, toliko osebujan.

Postoji mjesto u gradu, gdje se svi dosljaci sakupljaju nedjeljom popodne. Ispred crkve Sao Domingos, u blizini trga Rossio. Igrom slucaja to mjesto je bilo glavno inkvizicijsko stratiste, al to je za neku drugu pricu. Ovo je jedna vedra prica.

Zajednicki im je jezik - portugalski sa vlastitim dijalektom, i saudades za Afrikom.

Nedavno smo posjetili cabo verdijanski restoran, koji osim ugodnog interijera nudi i vecer dobre grazbe i nazalost, prosjecnu hranu. Malo sam ostala razocarana, al barem sam cula mornu i probala tipicno jelo koje cu vam spremiti u vlastitoj kuhinji. Morna je njihov glazbeni izricaj. Onako kao sto pjeva Cesaria Evora. Ono sto je tango za Argentinu, fado za Portugal ili rumba za Kubu - to je morna za Cabo Verde. Muzika prepuna osjecaja, sjete i nostalgije za zemljom, ljudima i ljubavima koje su ostavili miljama daleko...

Probali smo Moqueca de camarao, Muamba de galinha i za desert Doce de papaia sa kozjim sirom. Ovo zadnje je bilo doista secer na kraju. Fantastican splet okusa, iako se sam okus papaje izgubi kuhanjem. Ali u simbiozi sa komadicem jakog kozijeg sira.....mmmm...i nakon toga, jedan mali, poslijednji gutljaj crnog vina. Kvaliteta zivota je u malim stvarima....

Dakle, Moqueca de camarao. Prije no sto pocnem - ovo jelo se moze raditi i sa morskom ribom, samo u tom slucaju vam trebaju komadi ribe.

Potrebno je:

oko 500 gr repova skampa

1/2 luka

2 reznja cesnjaka

3 jusne zlice maslinovog ulja

1 jusna zlica palminog ulja (da, znam nema ga svugdje....)

1/4 svijeze crvene paprike

sok 1/2 limuna

2 od ljuske ociscena paradajza

ljuta papricica suha

200 ml kokosovog mlijeka

2 jusne zlice kokosovog brasna

sol

Repove skampa pokapati sokom od limuna i dodati nasitno nasjeckan luk, cesnjak i izmrvljenu ljutu papricicu. Ostaviti da se marinira 20-tak minuta. U loncu zagrijati maslinovo i palmino ulje, dodati na trakice narezanu svijezu papriku i paradajz. Malo prodinstati. Dodati marinirane repove skampa i ostaviti na laganoj vatri oko 5 min. Na kraju dodati kokosovo mlijeko i kokosovo brasno. Kad zavrije - ugasiti. Ukoliko je previse vodenasto, zgusnuti skrobnim brasnom. Ili obicnim. Posluziti uz rizu ili palentu.

Tips & tricks:

- ukoliko volite pikantno, prije serviranja na tanjur stavite limunov sok (jusna zlica) i izmrvljenu ljutu papricicu ili tobasco, sto vec imate. Promijesajte vilicom i tek onda stavite moquecu na tanjur. Tako se jede u originalu.

- palmino ulje koje ja koristim je puno gusce od normalnog, gotovo kao pasteta. Ukoliko uspijete pronaci samo ono tekuce, mozete povecati kolicinu u receptu, jer je manjeg koncentrata.

- ukoliko ne mozete pronaci palmino ulje, izostavite ga :-))