subota, 9. lipnja 2012.

Locura total ili Euro 2012 uz ribice iz vrta



Krajem prosloga stoljeca, u ruke mi je stigla knjiga intrigantnog naslova "Kako ubiti supruga bez suvisnih zasto". Iako svijetlosnih godina daleko od posjedovanja ikakvog supruga, sam naslov je bio dovoljan da iscitam knjigu tijekom jedne noci. Tada sam, u cvijetu svoje mladosti naucila dvije stvari - ako hoces da nesto bude obavljeno kako treba - napravi to sama. Druga istina iscitana izmedju redova jest - uvijek moze biti i gore. U bilo kojem aspektu zivota, u bilo kojem drustvu, u bilo kojem stanju.

Dio knjige koji jos danas zivi svojim zivotom u mojoj masti jeste onaj u kojem, autor - Talijan Antonio Amurri, opisujuci mediteranski mentalitet muskarca - dolazi do muskarca opsjednutog nogometom. Tko ce bolje od Talijana objasniti potpuno pomracenje uma u nogometnoj sezoni? Mozda Portugalac.... jer magicni koktel Locura totalis sadrzi 3 F - Fado, Futebol, Fatima.






Danas se igra prva utakmica Eura 2012 - Portugal / Njemacka. Portugal cini grupu B zajedno sa Njemackom, Danskom i Nizozemskom, tek toliko ako niste znali. Danas se radjaju komentatori i strucnjaci na svakom uglu, u svakoj ulici, na svakom sanku. U vecernjim satima ispijajuci pivu, grickajuci kikiriki, usoljene sjemenke, zaboravlja se turobna stvarnost, broj nezaposlenih, porazne statistike BNP...Gajbe piva  su kupljene, picek, kotlovina, raznjici i puzevi svojim zanosnim mirisom plove zrakom, muzevi pozuruju bolje polovice da se okane bilo cega sto proizvodi zvuk jaci od suma leptirovih krila, nejacad sakupljena u najdaljem kutu bez glasa tipka po najnovijoj igrici PSP-a. Onoj kupljenoj jutros da bi se imao mir navecer.  

Nervozni pokreti, kamen u zelucu, potraga za naocalama, sakrivanje daljinskog upravljaca i obecanje u stilu: ako dodjemo do finala, ima da prodam bubreg za avio kartu do Poljske...






Zena ili sjeda zajedno sa osamucenim na kauc i pridruzuje se sveopcoj ludnici ili ironicno dobacuje u stilu: vidi da prodas oba, moramo platiti stanarinu....i letargicnim korakom odlazi u najdalji dio stana...

Za sve one koje ce ostati normalne, one koji su cijepljene protiv nogometne groznice slijedi zivopisni ulomak iz gore navedene knjige, da znate da - uvijek moze biti gore!

"Nesretnica koja je imala nesreću da se uda za takvog degena šije zastave od prvog dana povratka s medenog mjeseca. Sašila ih je već svih tipova, vrsta i veličina: stjegova koji se povlače po zemlji, šiljastih, pravokutnih, četvrtastih, račvastih barjaka, s resama i bez njih, nabavljala najotpornije tkanine, nylon, dralon, u uzaludnoj nadi da će zastava izdržati barem dva tjedna. No bjesomučni zastavnik s toliko žara maše svojim barjakom, ponesen burnom navalom navijačke strasti, da nikakav materijal, ma koliko otporan, ne uspijeva zadržati oblik zastave duže od dva tjedna: prvog, kad se igra na domaćem terenu, i drugog, onog kobnog, kad bezumnik prati ekipu na utakmicu u gostima te je, bilo u polasku ili u povratku, pusti da vijori kroz prozor vlaka. Naravno, ne vraća se kući sa zastavom, nego s kopljem na kojemu mjestimice visi poneki dronjak bivše zastave, čiji ostaci neodoljivo podsjećaju na Kosovo. Ovakva bitanga često je toliko bestidna da u takvim prigodama kaže ženi: "Ono što je moja majka šila, to su bile zastave!""
 
                                                                                  ***
 
Jedna od popularnih grickalica u ljetnim mjesecima jest - peixinhos da horta - ili ribice iz vrta. To sto se uopce ne radi o ribama ili ikakvom morskom plodu, manje je vazno. Bitno je da se nadje na stolu izmedju dva poluvremena, u pis pauzi, ne bi li se nahranila emotivno ispraznjena celjad, te tako skupila snage za novih 45 minuta ocaja, srece i neupitne ulicne strucnosti.
 
 
 
 
Potrebno je:
 
 
svijeze mahune
jaje
pola limenke pive
brasno
sol
papar
 
 
Mahune oprati i odrezati im vrhove. Od ostalih sastojaka umutiti tijesto kao za palacinke. Umakati mahune u smjesu i prziti u vrucem ulju.
 
 
 
 

Broj komentara: 10:

  1. Uvijek volim čitati tvoje postove, od početka do kraja nađem nešto zabavno i zanimljivo, blago ironično - baš kako volim. Zanimljiva je opsesija nogometom, sigurna sam da bismo mogli pratiti korijene do neki plemenskih saveza i igara koje su muškarcima davale osjećaj autoriteta...:D mah, sad sam već duboko skrenula u analizu, a oko nogometa mi se ne da previše razmišljati. :D Moj dečko također religiozno prati taj sport, a osjećam histeriju u cijeloj Hrvatskoj. Bar se ne dosađujem, nego promatram te emocionalne uspone i padove prouzročene dobivenom ili izgubljenom utakmicom. :))))

    Recept mi je baš super, nisam to nikad probala i djeluje jako hrskavo. Prava grickalica :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Nedavno sam se vratila sa odmora u Portugalu i na jednom vjencanju smo imali na jednom od bifea bas te ribice iz vrta. Tada mi je bilo smijesna ideja da se pohaju mahune (asociralo me na to da nekome padne na pamet da pohuje grasak), ali ukusne su sto jes' jes', kao i cijela portugalska kuhinja.

    OdgovoriIzbriši
  3. ja ne volim nogomet. dapače, malo i prezirem. uglavnom zbog svega što se uz taj sport veže tu kod nas (a i vani).
    ali jako mi se sviša tvoj recept :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Meni je čak i drago da dolazi nogometno ludilo :) Priča je odlična, a knjiga koju si spomenula djeluje jako zanimljivo.
    Naziv za pohane mahune je uistinu neobičan i zanimljiv, a sigurno su super kao grickalica uz utakmicu

    OdgovoriIzbriši
  5. Ove ribice su otkriće! Odlično. Ostalo o nogometnom ludiranju nije nikakvo otkriće već nešto što jako teško mogu shvatiti:)

    OdgovoriIzbriši
  6. Imam tu srecu da niko od muskih oko mene ne voli fudbal. Ni muz, ni tata, ni dever, ni svekar... :)
    Jako simpaticna ideja - pohovane mahune u pivskom testu. Inace ih ne volim, ali ovako bi mi se dopale... :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Haha, dok ja čitam kod mene se upravo gleda snimak Danska-Holandija. Mene to ne ometa, nikad, uživam u tvojoj priči.
    Jako dobar naziv i super ideja za pripremu mahuna.

    OdgovoriIzbriši
  8. Prvo, ogladnila sam uz tvoje ribice!
    A, smijem se od prvog spominjanja knjige, jer sam i tu, ali i drugu "kako ubiti suprugu i zašto" čitala, krajem prošlog stoljeća! Mislim da se moramo nas dvije upoznati, Lusitania! Dakle, Antonio Amurri u toj kaže isto mnoge smiješne i istinite stvari, npr.
    "Suprug bi, naime, morao nositi kaput najmanje 10 godina i nakon toga bi ga trebao nositi najstariji sin; potom, prekrojenog, drugi sin i na kraju ponovo suprug, kao kratki mladenački kaput za šetnju" :)))

    OdgovoriIzbriši
  9. hehe, ribice su zakon ;)
    moji muškarci prate, ja ponekad. jučer sam navijala za portugal i tebe sam se sjetila.

    OdgovoriIzbriši