O nadi, proljecu i podgrijavanju

Ovo je moja realnost...da, znam da se sve ovog mjeseca vrtilo oko moje zalopojke o vremenu, ali...situacija je "tragicna". Ne sjecam se lijepog, suncanog, proljetnog dana. Pored svega mi je i riknuo kondisn...oba!!!! I gore i dolje. U razmaku od nekoliko tjedana. Urota majstora ne bi li zaradio koji euro vise? Ne znam, iako sklona vjerovanju u globalne urote, ne priznajem ih na svojoj razini. Ukoliko majstor nije petljao o drugom kondisnu, bad luck....shit happens...jezi ga.

I tako sam bila prisiljena podici razinu romantike u zivotu i kupiti pola kola drva. Naravno kada se drva kupuju u ljetnim mjesecima - onda imas suha drva koja se lako pale, ne dime, ne tinjaju, ne smrde, na vonjaju....Kada se drva kupuju pod prisilom u zimskim mjesecima - onda daj sta das. Ne volim kad me se drzi za slijepu budalu koja ne zna raspoznati vise od manje suhih drva. Neki cica me uporno pokusavao uvijeriti da su drva mokra samo na povrsini...aha, covjece, samo potopljena galija ima vise vode nego sto u njegova drva imala. No bilo kako bilo, pola kola drva sam pazarila. Od drugog cice.

Ovako romanticno izgleda kad se kure drva cijeli dan i napokon, negdje predvecer, nema vise dima, manijakalnog potpuhivanja i sl...

A ustvari ja zudim za ovim bojama i vibracijama koje nosi proljece. Ajde vise svarno, dosta je!

A sto se podgrijavanja tice.... "Ribollita" , je toskansko jelo (aha, jos sam u Italiji....), a znacilo bi u slobodnom prijevodu podgrijano. Radi se od ostataka ostataka. Tako sam ja otvorila frizider i ispraznila neke ostatke.

Sto se tocno naslo u frizideru:

3 celera

2 mrkve

1 luk

3 cesnja cesnjaka

limenka paradajza narezanih na komadice

limenka bijelog graha

1/2 limenke smedjeg graha (urlao je da ga povedemo sa nama!!)

kocka kokosje juhe

lovorov list

persin

maslinovo ulje

sol/papar

Na maslinovom ulju zazutiti luk i dodati na kockice narezanu mrkvu, celer i cesnjak. Prodinstati
nakratko i dodati na kockice narezan krumpir. Dodati oko 3 salice vruce vode u kojoj se razmocila kokosja kocka. Promjesati i dodati paradajz i lovorov list. Pustiti da se kuha kojih 20 min. Na kraju dodati grah, pustiti da se poveze i dodati svijeze narezan persinov list.

Posluziti sa preprzenim kruhom, na koji ste stavili malo maslinovog ulja i nastrugali cesnjaka.

O hrani i cistoj erotici

Postoje ljudi koji kad govore o hrani ili opisuju nesto sto su jednom probali, prikazuju to na jedan....fanatican gotovo opsceni nacin. U nastojanju da vam predoce boje, okuse i mirise, uprezu ruke, zatvaraju oci, zastajkuju trazeci rijec koja ce docarati bas tu slatkocu breskvine nutrine il blagu kiselkastu notu koju samo oni nalaze u casi bijelog vina. Oni ce vas odvesti na putovanje svojim culima, svojim rijecima, zvukovima, svojim suludim sjecanjima koje poput pomahnitalih leptira iskacu pred vas.

Obozavam takve ljude. Divim se njihovim strastima, veselju kojim promatraju konobara koji pred njih stavlja upravo ociscenu polovicu svijeze ribe, zatim se naginju nad tanjur, zatvaraju oci i pokusavaju uhvatiti miris mora. Slijedi pazljivo cjedjenje limunovog soka koji se upija u bijele riblje utore. Viljuskom i nozem lagano odvajaju komadice, ni premale, ni prevelike i pustaju okusu da ih nosi... mmmmmm....i lagano podignuta ruka u zraku koja igra svoju kruznu igru....Slijedi gutljaj bijelog vina i lagana igra jezika, usnica i osmijeh, nevin, kao djeciji. Cista erotika, bez imalo prenemaganja. Prirodno, nesputano i do boli zarazno. Takvi ljudi ce vam, sa odusevljenjem poslati sms sa drugog kraja svijeta, govoreci da su napokon probali "onaj sir sa crvima", a na vase pitanje - i takav je okus, dobit cete odgovor - kao da pijes neki dobar, slatki sampanjac. I tko sad ne bi zatvorio oci, nos i krenuo u isto iskustvo?

Jednom sam sjedila nasuprot jedne takve osobe i ne znam sto mi je bilo vece uzivanje - pogled na njeno uzivanje il okus hrane koju smo jeli. I nije se radilo o bakanalijama i veceri od 7 slijedova. Radilo se o skampima sa cesnjakom i oradi pecenoj u soli. Na kasnom rucku il ranoj veceri, kako zelite, u restoranu ispod mosta 25.Abril. Jednog svibanjskog predvecerja.

Vjerujem da takvi ljudi posjeduju strast za zivotom i kroz zivot veslaju kratkim, ali odlucnim zamasima, iako se ponekad izgube gledajuci zadivljeno oko sebe. Oni su poput majstora kazalisnih predstava, onih koje nisu bas od svih shvacene, gdje gledaliste zjapi poluprazno, a kritika se dvoumi izmedju ludo i genijalno.

U cast jedne takve, fantasticne, meni drage osobe, predstavljam vam Camaroes al guilho

Potrebno vam je :

1 kg skampa predhodno skuhanih ili smrznutih

rezanj cesnjaka

150 gr putra/margarina

1.50 dcl maslinovog ulja

sok od 1/2 limuna

1 susena ljuta papricica /piri-piri

mala casica konjaka

persin/korijander

Ako kupujete smrzute skampe koji su sirovi, treba ih skuhati na brzinu u loncu sa vodom, lovorovim listom i lukom. Za ovaj recept se ne koriste oni mini skampici jer se tijekom kuhanja skroz uminijature i od njih nista. Dakle, nakon sto su skampi skuhani, treba ih ocistiti i izvaditi meso iz repova. Ok, to je malo pimplav posao, za kojeg predlazem da nadjete zrtvu kojoj cete taj dio posla uvaliti.

Kad su svi ocisceni, na tavi rastopiti maslac+maslinovo ulje i dodati na listice narezan cesnjak, malo propirjati, dodati usitnjenu papricicu, repove skampa i limunov sok. Pustiti da se poveze i preliti casicom konjaka. Na kraju posuti nasjeckanim persinom ili korijanderom ako imate.

O Siciliji i pesto trapanese

Jos uvijek bauljam mislima po Italiji. U mom zivotu obicno kad se zalijepim za nesto, zivot mi kao rijeka donosi bujicu detalja vezanih za predet mog trenutacnog obozavanja. Evo, neki dan dobijem na poklon knjigu "Jedi, moli, voli" by E. Gilbert, koja me odvela do voljenog mi Napulja, jucer na tv-u prastari film "Pod suncem Toscane" koji me podsjetio na ljeto provedeno u Positanu....putujem...aha....

Do Trapania nisam nikad stigla. Najdalje do Palerma, pa onda natrag Bagheria, Cefalu....Sicilia me docekala vruca, prevruca. Sjecam se da smo stali u Corleone-u, gdje muzika iz Kuma, sama izvire iz kamenih kuca. Termometar je pokazivao 44C. Kupnja flasirane vode u minijaturnom ducanu dosla je kao osvjezenje. Detalj koji mi se usjekao - "Ti nemoj izlaziti iz auta, cekaj me tu i ne otvaraj vrata...".

Ne, nije se radilo o brizi da ne me opali sunce, niti da dozivim toplotni udar... Te godine ubijen je Giovanni Falcone i u zraku se posvuda osjecala neizvijesnost koja granici sa histerijom oko cistke sicilijanske mafije. Zaustavljali su nas posvuda, dokumenti, putovnica, ko si i sto si, odgovore sam ubrzo naucila ko pjesmicu. I vrucina koja ni nocu nije odlazila.

Tako pamtim Siciliju. Po njenim sprzenim valama, ostacima jednog kucerka koje je pregazila lava Etne, manijakalnog prometa Palerma, prekrasnog jutra u mjestascu Trabia i kristalno plavog mora u praskozorje koje mami na kupanje...i Misterbianco, gradic u blizini Messine, koji bi ako po imenu gledamo trebao biti bijeli, mozda cist...docekalo me nesto sto do danas pamtim kao naprljavije mjesto u kojem sam u zivotu bila. U Taormini spagetti allo scoglio i gamberi alla piastra. Tu smo se nesto ljutili jedno na drugo, al zato se danas svega tako dobro sjecamo. Sve u svemu - prekrasno.

U to ime evociram ljeto, 44C u hladu i posluzujem Tagliatelle con pesto trapanese

Za povratak ljeta i svemu sto ono nosi potrebno je:

1 kg zrelih paradajza/rajcica/pomidora

2 cesnja cesnjaka

pola salice od koze ociscenih badema

par listova bazilika

pola salice naribanog parmezana

sol i papar

1.5 dcl maslinovog ulja

Na malo maslinovog ulja preprziti bademe. Staviti u mikser i usitniti ih, ne previse. Maknuti sa strane i u istom mikseru izmiksati cesnjak, bazilikum i malo soli. Dodati narezane rajcice sa koje ste skinuli kozu, usitnjene bademe, parmezan i maslinovo ulje. Usitniti na brzinu...1, 2, 3 stop. Dodati papar po zelji.

U loncu zakuhati vodu u kojoj ste dodali sol+ulje, u vodu staviti tjesteninu i kuhati al dente...

Samo da znate kod mene opet pada kisa i opet je magla koju mogu sjeci nozem....

o neophodnosti u subotnje prijepodne...

"Volim beogradske ulice... volim beogradske novine, ujutro, kada još mirišu na svežu, tek otisnutu štamparsku boju. Prelistavam ih uz prvu kafu, pa ako su vesti loše (a obično jesu) i izgledi na budućnost - sumorni, ja natrag u krevet. Šta da radim u jednom takvom danu? Nisam neophodan!!" rekao je Momo Kapor

O da, danas mi je takav dan....kisa pada...i pada...i pada...vec danima, pa se pitam, nisam li se mozda probudila u krivoj drzavi, na krivoj paraleli?

Danas bi mi dobro dosao....

jedan ljetni dan

ljetna haljina

costa Amalfitana

i ona plavo bijela Yamaha koju prepoznajem sa drugog kraja rive...ufff koji sugav dan!

Posto nista od toga trenutno ne mogu imati, morat cu se zadovoljiti onim sto imam...

crvenim ruzem

mirisom koji me podsjeca na sve ovo gore

i cinjenicom da uvijek moze biti gore...zivili vi meni!

O grahu i jecmu sa istocnjackim elementom...

Istocnjacki element je - azuki grah...al krenimo redom.

Nisam neki fan Nigelle Lawson, ali volim pogledati njene emisije - fotografije radi. Mislim da ima bolju snimateljsku ekipu nego sto su joj recepti. Ustvari mozda su joj recepti i dobri za otocnjacka nepca, al meni neke njene mjesavine nikako ne sjedaju, a i uzasava me kolicina secera u inim oblicima koju koristi. O poslijednjoj sceni u svakoj emisiji - gdje u pidjami u gluho doba noci otvara frizider i prozdire ostatke rucka-vecere, necu ni govoriti. U svakom slucaju taj detalj ne vidim ni kao cute, ni fancy, ni hoh, ni eto bas mi je to guba...

U zadnja dva tjedna redovno su na ovdasnjem programu za zene, kucanice i sve koji se tako osjecaju, prikazivali epizode bozicnog i novogodisnjeg sadrzaja, gdje je kreativnost snimateljske ekipe stvarno dosla do izrazaja. Ok, Nigella je pripremala jela koja su prikazana kao peace of cake. Kao stos je da dan ranije sve pripremis, a onda nabrzaka zgotovis dok ti razdragani prijatelji sjede u dnevnom, a ti se eto povuces u osamu kuhinje - jer bas je to ono sto ti treba...5 minuta meditacije uz miris dinstanog luka. Tko to pusi???????!!!!!

I tako je ona dva tjedna pripremala jednostavna jela, pecena janjeca rebarca i stosta drugog. Vise manje jelovnik koji kod mene ne bi prosao, al lampicama okicen stan me svakodnevno prikovao za kauc. I tako sam jucer napokon docekala poslijednju emisiju, gdje ona sprema neku instant, super turbo brzu juhu sa kobasicom, paradajzom..... da se pomocu nje, eto povrati medju zive nakon napornog bancevanja.

I onda sam ja danas da se povratim medju zive, skuhala grasinu sa ricetom uz obavezni dodatak tabasco sosa u dovoljnoj kolicini da mi otcepi sinuse za slijedeca 2 tjedna.

Za ovu zdjelu punu hrane za utjehu vam treba:

salica azuki graha

pola salice jecma

jedna veca mrkva

jedan persin

luk

cesnjak

lovorov list

maslinovo ulje

res prepecena dimljena panceta

Grah i jecam namociti dan ranije (za svaki slucaj, jer ja nikad nisam nacisto sa tim grahom koliko se to kuha, a ne kanim meditirati na njim cijeli dan). Na maslinovom zazutiti luk, dodati cesnjak i na kockice narezanu mrkvu i persin. Malo prodinstati i dodati grah, jecam i lovorov list. Dodati dovoljno vode da pokrije i jos malo. Povremeno mjesati i dodati vode ako treba. Nakon cca sat vremena - trebalo bi biti gotovo.

U tavici isprziti na kocke narezanu dimljenu pancetu i dodati po zelji. Tko voli pikantno, obavezno dodati tabasco sos...otvara sve zacepljeno...govorim o disnim putevima!

Bas me zanima dal bi Nigella i ovakvu zdjelu punu graha, prozdrljivo smazala u 2 iza ponoci... A mozda bi grah stavila izmedju dvije fete kruha uz dodatak kiselih krastavaca....

Usvakom slucaju - dobar tek!

Detox baby, detox....

Prvo zelim vam da budete zdravi i veseli u 2011. godini, za ostalo se morate pobrinuti sami :-)).

Nije me bilo neko vrijeme, mada sam priznajem, negdje pocetkom prosinca polijepila manju kolicinu slika koje sam namjeravala objavljivati tijekom mjeseca...aha, bilo pa proslo. Uglavnom, ove, pardon sada vec prosle godine, sam odlucila da necu peci kolace ko sumanuta, te sam spravila samo medenjake i vanilice, sto je presedan u mom obiteljkom zivotu do sada. Do sada sam pekla kolace za uzu i siru rodbinu + susjede iz zgrade. Covjece, ko da sam mini slasticarnica. Nista, ovoga puta - kriza je! I prezivjeli smo i nitko se nije bunio. No usprkos tom dramaticnom smanjenu kolaca i cinjenici da sam bila svijesna sto stavljam u usta, svejedno se osjecam napuhnuto i kao oni sismisi iz Alan Forda kad lete ka dvorcu nakon vecernjeg objeda...puf - pant ...puf - pant.... fuj! Krivac je ona Bajadera od kile koja mi je dosla iz domovine pod bor....a ustvari vise volim Ledene kocke...jos bolje da one nisu dosle...

I tako trc po trc...sijecanj je dosao, kisa pada vec mjesec dana.... sa nostalgijom cekam neke lijepse, suncanije dane. U kuhinji sam se orjentirala na bazu, nema novih recepata, nema cudnovatih sastojaka...recesija i pdv od 23%. Detox od hrane, pica i peglanja kartica....

Ovo je jedno od mojih omiljenih detox pica Sok od ananasa i bosiljka.

Potreban je jedan dobar, svijezi ananas i nekoliko listova bosiljka. Kad kupujete ananas znat cete da je dobar ako mirisi na van, sto je, budimo realni malo teze, s obzirom da su ubrani poprilicno zeleni, te ako mu sa lakocom mozete istrgnuti list. Ako se listovi cvrsto drze za plod - zeleni je. Ako vam nije hitno, i takav se moze kupiti, ali onda ga treba ostaviti cca tjedan dana van frizidera da dozrije koliko je to moguce. Inace bi vam jezik mogao nastradati ako jedete jos zeleni i kiseli ananas. One koji su bas jako, jako zeleni na kori - radje nemojte kupiti, jer ce prije istrunuti nego dozrijeti na sobnoj temperaturi.

I onda kada ananas dozrije, treba ga oguliti i na kocke narezati, te ubaciti u sokovnik, mikser, sto vec imate. Ne onaj mikser za kolace naravno, ne one spatule!!!!

Dodati listice bosiljka...recimo na kilu ananasa 5-6 vecih listova....i mix....brrrrrrrrummmmmm.

Eto malo sunca u ovo kisno potrugalsko jutro! Nazdravlje!