O hladjenju i brzom hranjenju....tomatada sa jajima

Kada se vratite sa plaze, rijeke il jezera, praznih trbuha....crijeva krulje. Hrenovke su OUT, tomatada je IN. Moze se pripremiti dan ranije, ili prije odlaska na plazu. Zdrava je i hranjiva. Jede se sa kruhom uz zelenu salatu zacinjenu octom i maslinovim uljem.

Potrebno je:

1 kg paradajza/rajcica

1 veci luk

3 cesnja cesnjaka

maslinovo ulje

vezica persina

sol

secer

jaja

Zarezati lagano paradajz na doljnjoj strani. Zakuhati vodu i kad provrije preliti paradajz. Nasitno narezati luk i prodinstati ga da omeksa. Dodati narezani cesnjak i persin. Kad kora paradajza omeksa, skinuti ju i narezati paradajz na komade. Staviti da se dinsta dok ne postane kasasto. Dodati zlicu zecera da ubije kiselost. Ukoliko paradajz ima puno vode, pustiti da voda malo ispari, te tada pazljivo dodati svijeza jaja. Smanjiti plamen da se ne bi sos primio za dno. Ne dirati dok se jaja ne skuhaju/posiraju. Ovisno o ukusu mozete ih skuhati u tvrdo ili u polukuhano.

* Ukoliko jelo spremate ranije, zaustavite se prije dodavanja jaja, te ih dodajte tek naknadno prije samog posluzivanja.

O mirisima jutra i starinskom pekmezu od rajcica/paradajza

Jedno od onih jutara kada sve mirisi na jesen. A trebalo bi na ljeto. Svijetlo sivi oblaci lijeno se vuku nebom. Vjetar svojim nevidljivim prstima mrsi obliznje krosnje maslina, a dosadna kisa koja samo sipi, ne prestaje. U zraku nedjeljni mir i miris presusene zemlje koja zudi za solidnim potopom. U covjeku takvo jutro budi neku sjetu koja se sakuplja i poprima oblik njezne kugle negdje u predjelu grudi. Ne, nije to tuga ni zalost. Tek genetski zov koji se prisjeca tko smo, sto smo i odakle smo. Ako sklopim oci i naslonim se na kuhinjsko okno prozora, pred ocima mi igraju sokaci ravne Slavonije. Visoka ulazna vrata za jednostavnim valovitim ukrasom na vrhu. Miris svinja, stala, slame i kokosje svadje. Izmedju prasnjave ceste i ulaza - presuseni kanal koji u jesenjim mjesecima postaje dom obitelji zaba.

U djetinjstvu sam nekoliko puta posjetila Slavoniju. Neko selo cijeg se imena danas vise ne sjecam. Ali sjecam se tezine perine koja me grijala tijekom noci. Sjecam se jednostavnog kreveta uz prozor i mirisa nekog, toliko drugacijeg od svega sto sam do tada poznavala. Sjecam se i nekoliko dana provedenih u obliznoj seoskoj skoli. Dan ili dva. I igre na malenom igralistu iza skole.

Onda otvorim oci i vidim ponovo masline i konje koji pasu u daljini. Sa moga prozora pogled je drugaciji. Sve je u miru. Poneki auto prolazi u daljini.. neki susjed podize rolete i remeti tisinu.

Nemam nista drugo za reci, vrijeme je dorucka. Rado bih posjedovala omanji Herendov porculanski set u plavicastom tonu, pa da vam na njemu posluzim dorucak. Onako kako se ranih godina proslog stoljeca radilo u svakoj dobrostojecoj Austro - ugarskoj familiji. Na bijelom stoljnjaku, ustirkanom i mirisljavom. Al nemam ni Herenda, ni stirkanog stoljnjaka...stoga, posluzite se pekmezom od rajcica sa pinjolima, ovako kako jest.

Potrebno je:

1 kg zrelih rajcica

400 gr secera

1 stapic cimeta

naribana korica 2 narance

saka pinjola

Rajcice potopiti u vrucu vodu i skinuti im koru. Narezati i staviti da se kuhaju zajedno sa secerom, cimetom i korom narance. Kada sok ispari i poprimi gustocu pekmeza (oko sat vremena kuhanja), dodati pinjole. Ova kolicina je dovoljna za cca. 3 teglice od 2.5 dcl. Kao i pekmez od bundeve, ovaj se jede ili uz komadice sira, ili uz kreker. Definitivno nije tip pekmeza za namazat na kruh i putar.

O ribarima, zastavama i narodnom okupljanju

Zavrsila je tjedna festa. Polako se sve vraca u normalu, skidaju se ukrasi, veceri postaju tihe. No prije no sto se zavrsi festa, i graja postane samo sjecanje, potrebno je licitirati zastave sa likovima svetaca. To su zastave koje su sudjelovale u nekoj od crkvenih procesija i sada traze svoj dom na godinu dana.

O velicini i bogatstvu izrade ovisi i pocetna cijena.

Neke zastave ne izlaze na javnu licitaciju, poput ove. Ona je vec godinama rezervirana za odredjenu obitelji ili firmu, dostize cijenu od 500 eura i ceka da dodju po nju.

Licitacija se dogadja na ulici ispred sjedista Udruzenja ribara. Licitaciju vodi predsjednik, a zainteresirane obitelji ili njihov predstavnik stoji na drugom kraju ulice. Licitirati moze svatko. Cijena zastava krece se od 20 do 150 eura.

Kada odlicitirate svoju zastavu, odlazite po nju, a limena muzika koji sjedi u debeloj hladovini izmedju dviju kuca, samo za vas zasvirat ce neku narodnu poskocicu. Sto ste vise eura platili, to oni duze sviraju.

Cijela prica traje par sati. Sali se, prepricavaju dogodovstine, ceka se rucak.

A rucak pripremaju ribari iza kuce. Na otvorenom priprema se caldeirada. Tradicionalno ribarsko jelo, spravljeno od nekoliko vrta ribe, krumpira, paprike....Sa pripremanjem pocinje se rano ujutro. Danas ce rucati oko 250 ljudi, a za to je potrebno oko 150 kg razne ribe, krumpira mali vagon....

Riba se reze na komade i ostavlja sa strane. U velikim kotlovima stprljivo ceka krumpir, paradajz, paprika, zacini, luk....i sve ono sto vec po staroj recepturi ide. Ceka se podne da se upale plamicci.

Nakon sto zavre, i zrakom se pronese zamamni miris, dodaje se riba i sol. Raza, morska jegulja, tamboril (ruzna riba do zla boga), uskoro ce se naci zajedno ispred gladnih gostiju.

Ljudi pocinju pristizati sa svih strana. Glasovi se razlijezu na sve strane, guranje plasticnih, bijelih stolica i ruke u zraku. Caldeirada je gotova. Riba je skuhana. Vrijeme je rucka.

Nakon rucka, u tekucini koja je ostala, kuha se tjestenina, te se posluzuje juha u koju se dodaju listici mente.
15 je sati. Jezici postaju laksi, trbusi su puni. Vruce je. Ispod improviziranog zaklona postaje sparno.

Ja vam necu kuhati ponovo caldeiradu, danas je jos jedan vruci dan i nije mi do parenja nad loncem. Umjesto toga predlazem salatu od pohanog patlidjana, paradajza, maslina i feta sita...sa mentom naravno!

Potrebno je:

500 kg patlidjana

2 jaja

mrvice

brasno

sol

2 paradajza

feta sir

masline

listici mente

Patlidjan narezati na kolutove, posoliti i potopiti u mlijeko.Tako ce se izvuci gorcina. Nakon 20-tak minuta izvaditi ih na papirnati ubrus i obrisati. Ispohati ih na standardni nacin. Kada se ohlade posluziti sa paradajzom, fetom, maslinama i na listicima mente.

A za kraj, narezite si jednu podeblju fetu zrele, rashladjene lubenice....uzivajte!

O maslinama...jednostavno

Od prijatelja koji zimske mjesece provode u svom kamperu obilazeci Maroko, dobila sam zdjelicu marokanskih maslina....prekrasnih, slanih, mekanih, opojnog okusa..... Maslina se ostavlja sto duze na grani, ne bi li upila sto vise sunca. Slijedi proces sladjenja sa otopinom vode i soli, zatim ispiranje u cistoj vodi i susenje u drvenim sanducima 3 dana. Nakon sto su suhe, stavljaju se u bubnjeve ispunjene solju gdje, uz povremeno mjesnje, ostaju 3 mjeseca. Nakon takvog procesa postaju meke i jedinstvenog okusa. Stvarno....odusevile su me. Nazalost nema ih ovdje za kupiti, pa ih cuvam u najdaljem kutu svog frizidera....

Ipak, evo, castim vas jednom ljetnom salatom...suncanom!

Potrebno je:

mozzarella

zrele rajcice

dobre masline

maslinovo ulje

mazuran



O Siciliji i pesto trapanese

Jos uvijek bauljam mislima po Italiji. U mom zivotu obicno kad se zalijepim za nesto, zivot mi kao rijeka donosi bujicu detalja vezanih za predet mog trenutacnog obozavanja. Evo, neki dan dobijem na poklon knjigu "Jedi, moli, voli" by E. Gilbert, koja me odvela do voljenog mi Napulja, jucer na tv-u prastari film "Pod suncem Toscane" koji me podsjetio na ljeto provedeno u Positanu....putujem...aha....

Do Trapania nisam nikad stigla. Najdalje do Palerma, pa onda natrag Bagheria, Cefalu....Sicilia me docekala vruca, prevruca. Sjecam se da smo stali u Corleone-u, gdje muzika iz Kuma, sama izvire iz kamenih kuca. Termometar je pokazivao 44C. Kupnja flasirane vode u minijaturnom ducanu dosla je kao osvjezenje. Detalj koji mi se usjekao - "Ti nemoj izlaziti iz auta, cekaj me tu i ne otvaraj vrata...".

Ne, nije se radilo o brizi da ne me opali sunce, niti da dozivim toplotni udar... Te godine ubijen je Giovanni Falcone i u zraku se posvuda osjecala neizvijesnost koja granici sa histerijom oko cistke sicilijanske mafije. Zaustavljali su nas posvuda, dokumenti, putovnica, ko si i sto si, odgovore sam ubrzo naucila ko pjesmicu. I vrucina koja ni nocu nije odlazila.

Tako pamtim Siciliju. Po njenim sprzenim valama, ostacima jednog kucerka koje je pregazila lava Etne, manijakalnog prometa Palerma, prekrasnog jutra u mjestascu Trabia i kristalno plavog mora u praskozorje koje mami na kupanje...i Misterbianco, gradic u blizini Messine, koji bi ako po imenu gledamo trebao biti bijeli, mozda cist...docekalo me nesto sto do danas pamtim kao naprljavije mjesto u kojem sam u zivotu bila. U Taormini spagetti allo scoglio i gamberi alla piastra. Tu smo se nesto ljutili jedno na drugo, al zato se danas svega tako dobro sjecamo. Sve u svemu - prekrasno.

U to ime evociram ljeto, 44C u hladu i posluzujem Tagliatelle con pesto trapanese

Za povratak ljeta i svemu sto ono nosi potrebno je:

1 kg zrelih paradajza/rajcica/pomidora

2 cesnja cesnjaka

pola salice od koze ociscenih badema

par listova bazilika

pola salice naribanog parmezana

sol i papar

1.5 dcl maslinovog ulja

Na malo maslinovog ulja preprziti bademe. Staviti u mikser i usitniti ih, ne previse. Maknuti sa strane i u istom mikseru izmiksati cesnjak, bazilikum i malo soli. Dodati narezane rajcice sa koje ste skinuli kozu, usitnjene bademe, parmezan i maslinovo ulje. Usitniti na brzinu...1, 2, 3 stop. Dodati papar po zelji.

U loncu zakuhati vodu u kojoj ste dodali sol+ulje, u vodu staviti tjesteninu i kuhati al dente...

Samo da znate kod mene opet pada kisa i opet je magla koju mogu sjeci nozem....