O nedjeljnoj lisabonskoj setnji i kao zadnji pozdrav ljetu...breskve u brendiju

Prvo, zadnji pozdrav - malo sutra, danas je bilo 30 C u hladu.

Sto se tice setnje, bilo je to ovako.

Ispod centra Lisabona nalaze se rimske galerije koje grad otvara jednom godisnje na 3 dana. Petak, subota i nedjelja - zadnji vikend u rujnu. Ulaz je besplatan, samo trebate ispuniti slijedece: doci oko 8 ujutro i stati u red, a u 10 ce gradski radnici otvoriti rupu u cesti, te vas u grupi od 25 poslati u "unutrasnjost zemlje". Razgled uz vodica traje 20 minuta, nakon kojeg se vracate na pocetak i kroz rupu u koju ste usli - izlazite na danje svijetlo.

Ja nisam dosla u 8 ujutro nego u 11, sva nadobudna. I docekao me red od brat bratu 700 ljudi. Teta koja radi red na cesti izracunala je da ako stanem na kraj gdje mi je mjesto, oko 16.30 imam sanse da se spustim na galerije. Aha, da. Nista od galerija, nemam zivaca stajati 5 sati u redu. Tako da nista od slika Plutonovog podzemlja, nego evo uzivajte u kasnom ljetu.

Grad je jos uvijek pun turista, mozda ne toliko kao u kolovozu, ali jos uvijek do uha dopiru svi evropski jezici. Za stolovima taverni razdragane grupa nizozemaca uz pomoc ulicnog harmonikasa rasteze O sole miooooooo...

Ako ste nesto dubljeg dzepa, na Praça do Comercio je otvoren novi fancy shmancy restoran sa cijenom od 7-9 eura za desert, 18 eura gravno jelo i tako to....

U gradskoj oazi na Av. da Liberdade, u sjeni topola, ispijaju se popodnevne kave.

U Confeitaria Nacional, zivi se u nekim starim, dobrim vremenima, uz osmjeh i dobar, tradicionalni Bolo Rei.

Nakon sto smo popili kavu i pojeli kolac za utjehu, krenuli smo u dio zone poznate po legalnim okupljalistima ilegalnih dosljaka iz Indije, Bangladesa, Kine, ex portugalskih kolonija itd...Martim Moniz. 10 min hoda od centra. Tu se kupuju mirodjije, fake torbe i satovi, kineske gumice za kosu na tonu... Njihov shopping centar je bio zatvoren - nedjelja je, ali smo zato uspijeli pronaci u maloj ulicici ducan koji je bio otvoren.

Tu sam pronasla simpaticnog trgovca sa kojim sam izmjenila recepturu za pikantni piri-piri i jos neka cudna indijska jela. Ovo zeleno u mojoj ruci zove se karela , a ono malo, zeleno i okruglo su tajlandski patlidjani. Ove male ribice koje su sasusene - ne znam koje su, jer mi objasnjenje da je to mali bakalar, nije zvucalo istinito. Ne zato jer se bakalar radja veliki, nego zato jer bakalara u Bangladesu nema. Da, mogao ga je uvesti sa Islanda, ali to mi nije rekao - rekao je da je iz Bangladesa.
Uz obecanje da cu se vratiti u njegov ducan kada proguglam cudnovate sastojke odlazim doma guglati. Kupila sam sjemenke korijandera, kutiju lokuma i suseni piri-piri ili po naski susene, ljute papricice.

Malo dalje u "civilizaciji" pronasla sam ovog ulicnog zabavljaca, koji mi je napokon rijesio misteriju svojeg instrumenta. Ovaj sam bubanj vidjela prvi puta prije nekoliko godina u Amsterdamu. Zove se Hang, i novi je instrument na muzickoj sceni. Ako ga se zna svirati, zvuci prekrasno.

Malo dalje brucosi nekog od lisabonskih fakulteta. Svaki je brucos obavezan kupiti na pocetku godine ovu odoru i u njoj pohadjati nastavu godinu dana. Odora se sastoji od odjela i jednog tipa "dekice" koja se nosi preko ramena. Skupo do zla boga. Vrlo cesto se na ulicama sretnu ovakve grupice brucosa koje sviranjem, glumom ili zongliranjem skupljaju novac za ....knjige....

Ukoliko se pozelite udati u Lisabonu, izbor vjencanica je zadovoljavajuci !

 

 

I nakon sto ste se udali, i dosli napokon doma, dignuli noge u zrak, bitno je nesto kvalitetno popiti za zivce. U spajzi vas ceka tegla zadnjih ljetnih breskvi u brendiju. Zivjeli!

Ako ste na vrijeme mislili, bilo vam je potrebno:

3-4 velike i socne breskve

100 gr secera

mahuna vanilije

500 ml brendija

Breskve narezati na osmine. U teglu poslagati red breskvi, red secera. Vaniliju prerezati vertikalno, dodati breskvama, te sve zaliti brendijem. Cuvati 3 mjeseca na tamnom mjestu, povremeno okrecuci teglu. (Taman ce bit fino za Bozic!)