O ljubavi konkubine i martini sa litchijem

Proljetni se sjeverac njezno provlacio kroz svilene zavjese boje meda. U kutu odaje Yung Guifei, careva najdraza konkubina veselo je prebirala po zicama zhenga. U ovo doba godine zivot u palaci postajao je dinamicniji, oslobadjajuci se one zimske samodopadnosti i zatvorenosti. Dani su obilovali suncem, ptice sarenog perja veselo bi pjevale i skakutale zlacanim kavezima koje su sluge svakoga jutra iznosile u vrt ispred njenih odaja, a dvorske su dame necujno obilazile palacu sluzeci.

 

 

 

U proljetnim mjesecima stizale su kocije iz juznih provincija, dovozeci novu svilu, rijetke instrumente, drago kamenje i lichi. Njeno omiljeno voce. Toliko rijetko u ovim krajevima. Ponekad je zeljela da zivi dolje, na jugu, samo da bi im bila blize. Polako prelazeci kaziprstom po hrapavoj crvenkastoj kori, posegne za malim srebrnim nozicem i njezno ga zarije u vrh ploda. Mekana se kora raspukne i na njen dlan kapne prozirni slatki nektar. Na trenutak zastane da ga osmotri suncevu zraku koja se lomila na malenoj kapi, podigne dlan u vis, te se ispruzi dodajuci voce Caru. On se nasmjesi i nespretno uhvati sklizavi plod medju prstima. Slatkasti se miris prosiri zrakom, mameci osmijeh u kutu njenih usana...
Yung Guifei pomisli kako je on svojim dugim sutanjem otkrio vise toga nego da je ista rekao. Kako je mjesec velik i okrugao...


 

Uskoro ce ponovo na dugo putovanje. U obilazak zapadnog dijela kraljevstva, kroz nepregledna prostranstva suma i planina, sve do jezera Qinghai. Zapocinje nova godina. Godina Zmaja. Dvorski su astrolozi nagovijestili velike promjene, velike srece i nepoznate putove za one koje krasi hrabrost. Za one koji kroz zivot plove u sigurnim, dobro gradjenim djunkama - kurenti se mijenjaju. Kaos izvan palace, nagle promijene povijesti - izgleda kao da ih ni on nije mogao shvatiti. To sto nista nije govorio cak ni njoj znacilo je tek da je kaos toliki da se nista i nije moglo reci.

Sareni je leptir zastao na uljanoj svijetiljci. Doslo je proljece.

                                                                            ***

Nazdravljam Novoj godini Zmaja, svima vama koji cutite promjene u svom srcu, ali i onima koji mirno plove u svojim sigurnim djunkama. Neka vam novi krug pomogne ostvariti ono sto smatrate da je za vas najbolje. Zaboravite strah - uvijek moze biti gore! Zivjeli uz martini sa orijentalnim okusom litchija

 

Potrebno je:

15 ml suhog vermuta

104 ml gin-a (moze otka u zamjenu ako bas nemate)

5-6 oljustenih litchija (mogu i oni u konzervi)

U shakeru protresti led, vermut i gin. Litchi izgnjeciti vilicom i dodati sok u shaker. Kad se sve dobro protrese, preliti u ohladjenu casu i dodati 1-2 ploda litchija.

 

Vama koji me citate....

Svima vama koji nalazite trenutke zabave il utjehe

u mom virtualnom svijetu, zelim miran, bez stresa i histerije,

osmjesima ispunjen Bozic.

O kucnom ljubimcu i pocetak pecenja...Tito i kolacici od kokosa i badema

Moje ime je Tito. Ustvari, imam i originalno ime koje je stiglo samnom, ali mojoj se gazdarici nije svidjelo, pa me pocastila sa ovim - kracim. Rekla mi je da sam ime dobio po nekom liku, faci stoljeca sa balkanskih prostora. Nije da ja znam sta je faca, a bome niti sto je stroljece, meni je samo vazno da me mazi do besvjesti i da mi ime ne mijenja svakih 15 dana.

Povijest mojih nevolja zapocela je jednog suncanog, jesenjeg jutra dok sam ljeskario na terasi. Inace rijetko izlazim na terasu, ali ovoga puta netko je zaboravio zatvoriti vrata, i posto sam bio sam doma, pomislih - zasto ne, ionako me nitko nece vidjeti. I tako sam izasao na nezasticeni dio terase. Na 5. katu.

Lezim ja, suncam se, gledam svoja posla....kad odjednom - galeb. A za njim i drugi, pa treci. Odlucih da je ignoriranje najbolje oruzje. No oni nikako da odu, nikako da nastupe mir i tisina, meni toliko dragi. Graaaa graaaaaa graaaaa....i tako u krug. I jos, bezobrazni kakvi jesu, krenuli setati oko mene.

Odlucih - vrijeme je da im pokazem tko je gazda u ovoj prici. Skocim, potrcim i skoro da ga uhvatim, kad........................................................................pljas. Shvatih da se nesto cudno dogodilo. Ziv sam, ali boli me svaka koscica. Jos u soku potrcih do ulaznih vrata ( kako sa znao gdje su ona??) i tu stanem i legnem na prag. Nasrecu susjed, gazda mog prijatelja Bude, u to je vrijeme dolazio na rucak.

Mislim da mu uopce nije bilo jasno sto ja radim ispred zgrade, ali u tom trenutku ni meni nista nije bilo jasno. Da ne duljim ruznim detaljima, odveli su me doktoru, nazvali moju gazdaricu koja ni danas o tome ne voli pricati, a ja sam medju prijateljima postao poznat kao - Tito Bionic - zahvaljujuci nizu operacija i cudesnih implanata koje nosim u svojim sapama kao uspomenu na neuspijeli padobranski skok. Komada 8. Ako cu ikada putovati avionom, ima sve da pisti oko mene.

 

 

Sto jos o meni trebate znati....danas imam 5 i nesto sitno godina, oko 7.5 kg, sto je za moju vrstu normalno, i ako vam se mozda cini da sam debeo - varate se to mi je krzno na puf. Ne volim biti sam, ne volim jesti sam, radje cekam da svi dodju i sjednu za stol - onda jedem i ja. Ne volim da me se znara i navlaci, volim svoj prostor, ali takodjer volim imati situaciju pod kontrolom pa se cesto nahodam gore - dolje za svojom gazdaricom. Ona mi cesto kaze da se ponasam ko pas. Mislim da je to kompliment, ali macka nikad ne moze biti sigurna. Najdraza mi je zabava uvaliti joj se na stol ili prozor dok pokusava uslikati fino spremljenu hranu. Nekad stvarno pretjeruje i ja ne shvacam zasto osim tih kolacica ne bi na slici bio i moj brk. Ne volim kad koristi onu cudnu svijetlost, od nje me bole oci, ali kada samo skljoca...e onda me moze slikati cijeli dan (mada mi ponekad dosadi, pa okrenem glavu na ignore, ali nemojte joj to reci, da se ne uvrijedi).

Volim spavati u lavabou, ali trenutno mi je draze ispod ovog cuda koje svijetli i stoji nasred dnevnog boravka. Jer, drusto cesto zaboravi da sam se sakrio, pa me ko sumanuti traze po kuci. Onda se ipak netko sjeti da pogleda ispod bora. Ha ha ha...bas je blesava ova ljudska vrsta.

Rekla mi je da ne mogu samo okaciti svoje slike nego da vam moram pokazati i sto smo ispekli ovaj tjedan, pa evo, pecenjara je otvorena.... rekla mi je da se zovu - kolacici od kokosa i badema - . Nije da cu ja to jesti, ali vi biste mogli. Odoh sada, bole me sape od tipkanja...ostavljam sve njoj, a ja odoh prileci. Budite mi zdravi, veseli i debeli i mazite svoje cetveronozne ljubimce....ok, pricajte i sa ribicama, mada sumnjam da ce vam one dati neki inteligentni odgovor.

Za cca. 20 komada potrebno je:

2 bjelanjka

80 gr secera u prahu

80 gr kokosa

100 gr mljevenog badema

Ulupati snjeg od bjelanjaka, te pazljivo dodavati secer u prahu za vrijeme lupanja. Kad se napravi snjeg, dodati pazljivo kokos i bjelanjka. Formirati kolacice - ja sam koristila dvije zlicice - i peci na 180 C oko 30 minuta. Ukrasiti cokoladom po zelji.

O pismima, Abelardu i Heloizi uz domaci aromaticni caj

Lisabon, 3 prosinca ....a.d.

Vi cete mi zasigurno oprostiti na smijelosti, uvijek ste mi sve oprastali, ali rado bih zapocela jedno staromodno dopisivanje. Znate, onakvo dopisivanje koje ukljucuje komad, po mogucnosti, bijelog papira i olovku, obicnu, ili naliv-pero, ili gusce pero ako ste u posjedu kojeg. Nije vazno cime cete mi pisati, bitno je da mi pisete. U pocetku mozda nece niti biti vazno o cemu mi zelite pricati, meni ce biti vazno da osjetim tezinu vaseg pisma na mom dlanu, da osjetim uzbudjenje otvarajuci uredno zalijepljenu kovertu i onda uz sakriveni miris.... u polumraku, skoro bez daha procitam Vase rijeci.

Mozete mi pisati o jutru ispod Vaseg prozora i kako su duge zimske noci na Vasem otoku. Mozda o vjetru koji nikako da prestane i rijetkim suncanim minutama koje provodite setajuci uz strme litice.

Mozemo poput Abelarda i Heloize, u pocetku, kao stranaci, disciplinirano i ugladjeno pokusati demistificirati ljudski um i posvetiti se metafizici ljudske sudbine. Iako znamo gdje ce nas na kraju pero samo odvesti. Uloge Napoleona i Josefine dovoljno dobro poznajemo. Ali mozemo hiniti da se nikad nismo niti zbili.

Dugo od Vas nisam dobila pismo, neku vijest, stoga Vam i pisem. Znam da ste dobro, da Vam dani prolaze brze nego meni, stoga biste mogli protumaciti moje javljanje kao egoisticni i sebicni cin da sebi udovoljim, da svoje dane ucinim bogatijim, zanimljivijim. Znate me i predobro. I zato Vam i necu lagati, hiniti druzeljubivu brigu za izgubljenog druga. Treba mi Vase drustvo, Vasa briga, Vasa mudrost i djecacka ishitrenost. I sami dobro znate koje je boje moje sebicno nebo.

Sjecate li se kada sam Vas jednom pitala sto ce biti kada otkrijemo sve tajne? Kako ce tada izgledati nase prijateljstvo? Rekli ste mi da cemo ih sve zakopati i praviti se da nista nismo otkrili, te krenuti ispocetka. Lukavo, dragi moj, lukavo! Uvijek ste znali mangupski zavarati trag.

Necu Vas zadrzavati, mada bih to zeljela, ali nauceno lijepo ponasanje od mene trazi da odglumim djevojacku cednost i privedem svoju poslanicu kraju. Nadam se da ce Vas moja zelja naci u dobrom zdravlju i da mi necete zamijeriti ovu (promisljenu) hrabrost. Evo, vec se cuje uzavrela voda na plameniku, za caj, koji bih tako rado sa Vama popila. Jednom, u mom ili Vasem svijetu, kako Vam draze bude.
Za kraj dopustite mi da Vas podsjetim na rijeci naseg prijatelja R.B. kojima je tako smjelo opisao nase prijateljstvo - Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati? -

Jos uvijek samo svoja L.

Za jedan ovakav aromaticni caj potrebno je:

svijeza menta

1/2 stapica cimeta

3 cm svijezeg djumbira

4 klincica

4 kardamoma

Djumbir ogulite i nasjecite na kolutove, kardamom otvorite, ali ostavite sjemenke u kori. U spremnik za caj ili vrecicu od gaze poslazite mentu, cimet, djumbir, klincice i kardamom. Pristavite 1.5 vode i kad prokljuca ubacite sastoke. Neka se kuha oko 10-tak minuta. Izvadite spremnik sa zacinima, jer stajanjem postaje caj postaje prejak i gorak. Zasladite medom i limunom. Ili ne, ovisi o ukusu. Ako zelite mozete ubaciti i jednu vrecicu caja od mente, ja nisam, meni se vise svidjelo ovako.

Ovaj caj je moja ulaznica za ovomjesecnu igricu "Ajme, koliko nas je...", cija je domacica Nevena i njen Ebba's cuisine blog, a caj je predmet pozude i zadnjem mjesecu ove 2011.-te godine.