O pismima, Abelardu i Heloizi uz domaci aromaticni caj

Lisabon, 3 prosinca ....a.d.

Vi cete mi zasigurno oprostiti na smijelosti, uvijek ste mi sve oprastali, ali rado bih zapocela jedno staromodno dopisivanje. Znate, onakvo dopisivanje koje ukljucuje komad, po mogucnosti, bijelog papira i olovku, obicnu, ili naliv-pero, ili gusce pero ako ste u posjedu kojeg. Nije vazno cime cete mi pisati, bitno je da mi pisete. U pocetku mozda nece niti biti vazno o cemu mi zelite pricati, meni ce biti vazno da osjetim tezinu vaseg pisma na mom dlanu, da osjetim uzbudjenje otvarajuci uredno zalijepljenu kovertu i onda uz sakriveni miris.... u polumraku, skoro bez daha procitam Vase rijeci.

Mozete mi pisati o jutru ispod Vaseg prozora i kako su duge zimske noci na Vasem otoku. Mozda o vjetru koji nikako da prestane i rijetkim suncanim minutama koje provodite setajuci uz strme litice.

Mozemo poput Abelarda i Heloize, u pocetku, kao stranaci, disciplinirano i ugladjeno pokusati demistificirati ljudski um i posvetiti se metafizici ljudske sudbine. Iako znamo gdje ce nas na kraju pero samo odvesti. Uloge Napoleona i Josefine dovoljno dobro poznajemo. Ali mozemo hiniti da se nikad nismo niti zbili.

Dugo od Vas nisam dobila pismo, neku vijest, stoga Vam i pisem. Znam da ste dobro, da Vam dani prolaze brze nego meni, stoga biste mogli protumaciti moje javljanje kao egoisticni i sebicni cin da sebi udovoljim, da svoje dane ucinim bogatijim, zanimljivijim. Znate me i predobro. I zato Vam i necu lagati, hiniti druzeljubivu brigu za izgubljenog druga. Treba mi Vase drustvo, Vasa briga, Vasa mudrost i djecacka ishitrenost. I sami dobro znate koje je boje moje sebicno nebo.

Sjecate li se kada sam Vas jednom pitala sto ce biti kada otkrijemo sve tajne? Kako ce tada izgledati nase prijateljstvo? Rekli ste mi da cemo ih sve zakopati i praviti se da nista nismo otkrili, te krenuti ispocetka. Lukavo, dragi moj, lukavo! Uvijek ste znali mangupski zavarati trag.

Necu Vas zadrzavati, mada bih to zeljela, ali nauceno lijepo ponasanje od mene trazi da odglumim djevojacku cednost i privedem svoju poslanicu kraju. Nadam se da ce Vas moja zelja naci u dobrom zdravlju i da mi necete zamijeriti ovu (promisljenu) hrabrost. Evo, vec se cuje uzavrela voda na plameniku, za caj, koji bih tako rado sa Vama popila. Jednom, u mom ili Vasem svijetu, kako Vam draze bude.
Za kraj dopustite mi da Vas podsjetim na rijeci naseg prijatelja R.B. kojima je tako smjelo opisao nase prijateljstvo - Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati? -

Jos uvijek samo svoja L.

Za jedan ovakav aromaticni caj potrebno je:

svijeza menta

1/2 stapica cimeta

3 cm svijezeg djumbira

4 klincica

4 kardamoma

Djumbir ogulite i nasjecite na kolutove, kardamom otvorite, ali ostavite sjemenke u kori. U spremnik za caj ili vrecicu od gaze poslazite mentu, cimet, djumbir, klincice i kardamom. Pristavite 1.5 vode i kad prokljuca ubacite sastoke. Neka se kuha oko 10-tak minuta. Izvadite spremnik sa zacinima, jer stajanjem postaje caj postaje prejak i gorak. Zasladite medom i limunom. Ili ne, ovisi o ukusu. Ako zelite mozete ubaciti i jednu vrecicu caja od mente, ja nisam, meni se vise svidjelo ovako.

Ovaj caj je moja ulaznica za ovomjesecnu igricu "Ajme, koliko nas je...", cija je domacica Nevena i njen Ebba's cuisine blog, a caj je predmet pozude i zadnjem mjesecu ove 2011.-te godine.

O maloj zimskoj bajci i slatko od cokolade i krusaka

Idemo na put, idemo na put, letimo, letimo....tako otprilike u mojoj glavi odzvanja zadnjih 14 dana.

Zadnji puta sam u Oberammergau bila prije skoro 2 godine. Tada nas je seoce docekalo okupano snijegom, prepuno sjajnih bozicnih lampica i kocija koje vuku konji.

Zimska idila i produzena Bozicna bajka, bilo je nesto sto mi je nedostajalo svih ovih godina zivota u Portugalu, jer snijega pred mojim prozorom jednostavno - nema. A white Xmas znaci obuci bijelu pidjamu na Badnjak.

Tada smo obisli dvorac Neuschwanstein, obisli selo uzduz i poprijeko, pili kuhano vino i uzivali u divovskim porcijama strudle od jabuka.

Ovoga puta, nazalost, snijeg jos nije pao. Ali najavljuju suncane dana, u prosjeku 5C. Nadam se da jos kuhaju vino i posluzuju strudle...sve ostalo cemo lako savladati. Sigurna sam da je priroda i bez snijega prekrasna. Mir i tisina u kombinaciji sa svijezim planinskim zrakom koji svojim hladnim prstima stipa za nos, uvijek su dobitna kombinacija.

Nemam planova... Zelja mi je obici Garmisch Partenkirchen, jer u njemu nikad nisam bila, te Mittenwald - seoce poznato po izradi violina. U stankama izmedju uskakanja iz jednog autobusa u drugi - mislim na vas, koji rintate, trpite histericne sefove i cangrizave supruge, te vam saljem 2 duboka udaha planinskog zraka. Ommmmmm ommmmmm .....

Osim visinske meditacije, ostavljam vam i poslijednji hedonisticki uradak iz moje kuhinje. Kremu od krusaka i cokolade sa cimetom i anisom.

Potrebno je:

500 gr ociscenih krusaka

100 gr secera

1/2 stapica cimeta

1 zvijezda anisa

sok od 1/2 limuna

korica od narance

sok od 1/2 narance

2 rebra tamne cokolade -70% kakao

Kruske nasjeci na kockice, te zajedno sa ostalim sastojcima staviti da zakuha. Kupiti pjenu koja ce se poceti stvarati, te mijesati da se ne primi za dno. Kad kruske omeksaju i sok skoro ispari, pomocu vilice ili stapnog miksera, usitniti u kasicu. Ako volite osjetiti kruske onda je bolje samo vilicom izgnjeciti. Dodati na kocke natrganu cokoladu i mijesati dok se cokolada ne rastopi. Sasuti u steriliziranu flasicu, te ostaviti da se ohladi. Kako cete je jesti - ovisi o vama. Kod mene je na zlicu ili u palacinkama.

O trznicama i jesenjskoj ponudi...kotonjatom punjene pecene jabuke sa Portom

U ovo doba godine, kao i pocetkom proljeca, cesto na food bologovima nailazim na price sa posjeta lokalnim trznicama. Stoga odlucih da vas izvijestim o ponudi sa jedne Lisabonske, kao najpoznatije, koja je nekad bila sve ono sto danas nazalost vise nije. Vjerojatno kao i vecina tradicionalnih trznica u zemljama Europske Unije.

Lisabonska trznica, Mercado da Riberira, nalazi se uz samu obalu rijeke Tejo. Ako dodjete u ponedjeljak, kao ja, ostat cete neugodno iznenadjeni cijelokupnom otuznom slikom. Nekada je ova trznica bila glavno mjesto opskrbe za male trgovce i restorane, danas, nazalost zjapi poluprazna. U svojem pocetku, pri kraju 19.stoljeca trznica je bila rezervirana iskuljucivo za prodaju i trgovinu ribom, dok se povrce i voce prodavalo na standovima uz rijeku. Ah, godine.....

Kao vjeciti optimista, nastavljam se nadati da sam totalno promasila dan za posjetu, vjerujem da je subotom bolje. Moje prvo sjecanje na trznicu vezem za jutarnje posjete Tresnjevackoj trznici (u Zg). Moj otata me gurao u kolicima, probijajuci se kroz redove uredno poslaganih drvenih stolova. Kumice iz zagrebacke okoline svakoga su dana donosile svoje povrce, jaja, sir, zive kokosi, purice...1978. proslog stoljeca.

Na tom nasem jutarnjem putovanju prvo bi stali kupiti pirosku sa sirom, sa koje se naravno cjedila mast, u maloj trgovini na uglu Ozaljske i Krapinske. Sigurna sam da su se te ulice prije 30 godina drugacije zvale, ali nikako da se sjetim kako.

Nakon prelazka preko zebre, uslijedilo je manevriranje kolicima kroz trznicu. Vjerujem da je otata imao svoju uobicajenu rutu i kumice koje je svakodnevno obilazio. U ono doba jos se pozdravljalo sa - Moj naklon - i kratko doticanje sesira rukom. Saka puna narezanog, kiselog zelja, obavljena trznica i idemo doma.

Lisabonska trznica ovog jesenjskog ponedjeljka, godine 2011. nema ni pilica, ni kokosi, ni raca, a bome ni narezanog kiselog zelja. Ima jabuka, krusaka i drugog voca, jagoda iz cudnog uzgoja, velike bundeve i pusleke aromaticnog bilja.

Tog ponedjeljka jedan je gospodin prodavao svoje velike bundeve i zeleno povrce. Dok je lijepo uredjena gospodja u blizini nizala ljute papricice. Svaki u svom uglu, u tisini, sami sa svojim mislima. Ponedjeljak doista nije dan za kupnju.

Jedan je vlasnik obliznjeg restorana dogurao svoja kolica i uz mrzovoljni izraz lica krenuo u obilazak trznice, dok su nesto dalje radnici na kolica uredno postavljali vrece sa krumpirom i lukom. Dvije su se gospodje Ane susrele na minutu dvije, razmijenile osmjehe i pozeljele jedna drugoj ugodan dan.

U izlogu obliznjeg kafica...tanjur zlacanih pasteis de nata mame uzurbane prolaznike dok se zrakom lijeno razlijeze miris svijeze pecenog kruha. Zvonjava tramvaja i trube nervoznih vozaca. Toplo je, pretoplo za ovo doba godine.

Ja trazim - klipove kukuruza. Vjerovali ili ne. U veletrgovinama samo onaj prekuhani i vakumirani. Rekli su mi da bi one svijeze, zdravoseljacke sa pripadajucom korom i brcinama mogla naci na trznici. Nema....

Na bocnim stranama trznice nalaze se standovi sa ribom. Ponuda je usprkos promasenom danu bila sasvim zadovoljavajuca. O odrezaka tune do malih girica. Grdobine, orade, oslici...Portugalci jedu puno ribe, vjerojatno tri puta vise nego Hrvati. Hrvati pojedu godisnje 7 kg. Navodno nema ribe u Jadranskom moru.

Ono sto me svaki puta izludi u ribarnici jest cinjenica da je mozda 5% ribe iz portugalskog ulova, a ostalo je iz ribogojilista u Spanjolskoj i Grckoj. OK, ne brojim nekolicinu riba ulovljenih u Atlantiku po cijeni od 28 eura za kilu. Ta porazavajuca cinjenica jest poslijedica katastrofalno lose ugovorenih kota pri ulasku u EU. Zalosno.

Sipe, hobotnice i jaja (ikra) oslica uredno poslagane cekaju da promijene vlasnika i zavrse u salati, sa jajima ili przeni.

I naravno bakalar. Bez njega nigdje. Najbolji je sa Islanda ili Norveske. Suseni u soli. Da, malo smrdi, al na kraju price jelo bude fantasticno. Bilo koje.

Kupila sam jabuke, papricice i puslek susenog origana...Popila kavu i pozurila natrag na brod koji ce me preko rijeke prevesti na moju stranu.

Jabuke koje su se naguravale u mojoj vrecici zovu se - maça reineta - . Vrlo neuglednog izgleda, smedje, hrapave kore. Sirova nije nesto posebno, koristi se najcesce kao pecena ili za pire. Vi mozete koristiti neku drugu vrstu, zlatni delises ili sl. Za punjenje sam koristila komadice kotonjate.

Potrebno je:

4 jabuke

kotonjata/slatko od dunja

4 jusne zlice smedjeg secera

cimet u prahu

1.5 dcl Porta

Jabuke operite i izdubite. Kotonjatu narezite na kockice i uvaljajte u mljevene orahe il bademe. Nagurajte u izdubljenu jabuku. Poslazite u protvan i na vrh jabuka dodajete secer u koji ste umjesali cimet. Podlijte jabuke Portom ili crvenim vinom (u tom slucaju dodajte jos secera u vino). Ukoliko vam je protvan malo veci, dodajte 1 dcl vode. Ideja jest da na kraju pecenja imate dovoljno umaka za posluziti uz jabuke. Peci u zagrijanoj pecnici na 180C - 20 minuta.

Ja i dunje i Ines...pire od dunja i jedne jabuke sa cimetom

Ja i dunje ne zivimo na istoj relaciji. Cijeli zivot slusam o mirisu dunja, dunje ranke, dunje na ormaru, jesen stize dunjo moja....a sve dunje koje sam ja do sada vidjela i omirisala, nit mirise, nit ih mozes jesti, niti jesen stize....

Prije nekoliko tjedana doselilo mi je u kucu par kila dunja. Oku ne bas pretjerano oku ugodnih. Gledam ja njih, gledaju one mene. Cuce par dana u kutu kuhinje, mameci musice. Kad mi je napokon dosadilo tjerati musice, kojih je sa svakom zorom bilo sve vise, odlucih da bi se nesto od tih dunja moglo i napraviti. Ah, muko moja....

Moje su dunje bile iz ekoloskog uzgoja, doslovce, o njima nitko nije vodio brigu, sto je dovelo do useljenja brojnih crvuljaka. Od nekoliko kila ostala mi je jadna sacica mesa.

 

Nakon nekoliko minuta kuhinjom se pronio miris...napokon! Napokon su sve rime, sve slavonske dunje sa ormara dobile smisao. To je onaj miris koji doziva sjecanje iz gena. Sjecanje na drvene skrinje koje cuvaju tajnu dote, sjecanje na doba kada su pijetlovi kukurikali u zoru, a konjska kopita prasila sokakom. Sjecanje na prikrivene poglede nedjeljom ispred crkve...Faljen Isus, velecasni... i uzurbani korak dok osjecam stisak pod miskom....Ne okreci se... Pozuri dijete, nemoj da te otac vidi...

Sjecanje na stare tetke i ugovorene brakove, drhtave ruke koje motaju duhan i nespretno sakrivenu suzu u prerano ostrarjelom oku, na djecju graju i mala, bosa stopala, prekratke hlace satkane od grubog platna, nasljedjene od najstarijeg brata. Miris dunja i slame, miris ljubavi, nostalgije i siromastva.

A ponovo pocinje kiša, kao što vec kišni listopad, na otocima more od olova i nebo od borova, udaljeni glasovi koji se mješaju glas majke, prijatelja, kceri , ljubavnice, roda, brata ...Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu i nestale svjetlastom bjelinom , još malo šetnje uz more i gotovo..

Potrebno je:

3 srednje dunje

1 zrela jabuka

korica limuna

sok od 1/2 limuna

100 gr secera

1/2 stapica cimeta

Dunje oprati i izvaditi kostice, narezati na kriske. Jabuku oguliti i narezanu dodati dunjama. Posuti secerom i pristaviti na vatru. Dodati koricu i sok od limuna, te stapic cimeta. Kuhati dok ne omeksa, izvaditi koricu limuna i cimet, te propasirati. Presuti u vrucom vodom ispranu staklenku i cuvati u frizideru. Posluziti uz jogurt.

Vinum bonum, pax in domum

Neki dan me prijatelj iz pubertetskih dana, na "jednoj poznatoj internetskoj mrezi" pridruzio grupi nase srednje skole. Sto i ne bi bilo pazenje vrijedno, da jos netko nije na wall iste stavio knjigu omrazenog profesora iz fizike, koji vjerojantno nikome, nazalost, nije ostao u nekom lijepom sjecanju. Ne znam da li bi netko danas popio kavu sa njime. Ja sigurno ne bih. Ne iz nekog niskog razloga, tipa - durim se na tebe nakon 20 godina jer si me poslao na produznu, nego zato jer jednostavno ne znam sto bi tom covjeku danas mogla reci. Nazalost niti hvala. Ne nalazim da me nesto posebno naucio ili mi na nesto posebno ukazao. Ne nalazim da me njegov lik inspirirao da kvalitetnije zivim zivot, niti me njegova apsurdna rigidnost naucila disciplini. Stoga na njega necu trositi rijeci. Ali ta njegova zuta knjiga me podsjetila na te davne dane i jednog drugog profesora.

Osim iz fizike, u svome srednjoskolskom obrazovanju, muku sam mucila i sa latinskim jezikom.

Dvije godine zaredom sam grijala srednjoskolsku klupu na produzenoj nastavi iz latinskog. Danas gledajuci unatrag - bez nekog pravog razloga, jer imali smo fenomenalnog profesora. Jedan od onih ljudi koji su puni duha, ironicnog humora i strpljenja. Fizicki - tipicni intelektualac iz crno bijelih filmova. Naocale, uredna brada i uvijek klasicno odjeven. Kravata, pulover...tako ga ja pamtim.

Ne znam dal ga je svake 2 godine iznova hvatala glavobolja kad se morao susresti sa novim plemenom totalno izgubljenih divljaka koje puca najgori pubertet, al svakako nam to nije pokazivao. Prva lekcija : "Iliri patria nostra habitant". Pokusavao je ostaviti dojam autoriteta, no sjecam se da se svako malo slamao u toj svojoj ulozi i smijao od srca nasim pokusajima da na plavom zidu iz njegovih ledja uredno ispisemo salabahtere deklinacija...manus, manus, manui.... i tako doskocimo njegovim iznenadnim provjerama naseg ionako krhkog znanja. Bio je - lik. Lik u svakom smislu. Jedan od onih za koje mi je drago da mi se nasao na putovanju kroz zivot. To mogu napisati danas, kad imam vjerojatno onoliko godina koliko je on imao kad nas je pokusavao nauciti da zavolimo zivot. Privatno se nismo poznavali, ali ja ga dozivljavam kao jednog od onih likova koji kroz zivot lebde u svojoj genijalnosti. Njegov let nije predugo trajao, jer kako to obicno biva - oni koji vrijede nesto posebno - odlaze iznenada i dok su jos mladi.

Stoga, dragi profesore...evo sjecanje na vas iz zadnje klupe :-)), nadam se da se smijete, ma gdje gore bili.

Ovom prilikom predstavljam  Peras bebedas - ili Pijane kruske u klasicnom ne latinskom prevodu.

Potrebno je:

2 kruske

korica limuna narezana

100 gr secera

2.5 dcl crnog vina

1/2 stapica cimeta

klincic

U loncu, ne prevelikom, zagrijati secer, vino, cimet i koru 1/2 limuna. Oguliti kruske, koje trebaju biti malo tvrdje vrste, jer ako su neke brasnaste odmah se raspadnu. Ostaviti peteljku. Dodati kruske u vino i ostaviti da se lagano kuha. Kad omeksaju izvaditi i ostaviti da se ohlade. Vino ostaviti da vrije dok se ne stvori gusti sirup. Posluziti uz sladoled, sjeckane bademe ili u solo varijanti.

Ovo je ujedno i moja ulazinica za ovomjesecnu igru "Ajme, koliko nas je...", koju je davnih dana pokrenula Moonson, a ovomjesecna domacica Tina, odabrala je vino kao temu.....

O jezicnim faktima i slatkoj rizi

Kao sto sam ranije rekla, portugalski jezik je malo cudan. Danas se zahvaljujuci povjesnim osvajanjima govori u Angoli, Brazilu, Cabo Verde (Zelenortska Republika), Ginei Bisau, Ekvatorskoj Ginei, Mozambiku, Sv. Tomi i Principu, Istocnom Timoru, Macau i Galizi. Sve ukupno oko 240 miliona ljudi govori portugalski. Portugalci su vrlo ponosni na svog Shakespeare-a, Luis de Camoes-a, koji je opjevao portugalski narod i njihova putovanja u zbirci poema Lusiada. No ja cu vam na brzinu predstaviti, jednog drugog pjesnika po imenu Fernando Pessoa, koje je suvremeniji i blizi danasnjem jezicnom izricaju...pa kaze ovako:

Ó mar salgado, quanto do teu sal
São lágrimas de Portugal!
Por te cruzarmos, quantas mães choraram,
Quantos filhos em vão rezaram!
Quantas noivas ficaram por casar
Para que fosses nosso, ó mar!

Valeu a pena? Tudo vale a pena
Se a alma não é pequena.
Quem quer passar além do Bojador
Tem que passar além da dor.
Deus ao mar o perigo e o abismo deu,
Mas nele é que espelhou o céu.

******

O more slano, koliko od tvoje soli

Su suze portugalske!

Za tebe osvajamo, koliko je majki oplakalo,

Koliko djece uzalud molilo!

Koliko mladih neudanih ostalo

Da budes nase, o more!

Dal vrijedno bilo je? Sve vrijedi

Ako dusa nije premalena.

Jer tko dalje od Bojadora zeli proci

Kroz boli proci mora.

Bog je moru opasnost i ponor dao,

Ali i po njemu nebo je rasprostro.

Da ne bude sve sturo ko u skoli, neki dan sam naisla na jednu stranicu za strance sa osnovnim rijecima koje jednom turistu mogu zatrebati kada se nadje u Portugalu. Neke su ok, dok su me one u dijelu "kako ufatiti portugalca", podsjetile na one tanke, zuto-narancaste rijecnike za svaku priliku koji se prodaju u Hr, a nisu mjenjani valjda zadnjih 25 godina. Debilnih uleta da ne moze gore.

Ali odlucih da vam napravim copy/paste, pa ako koga zanima - ucite! Nadam se da ne smeta sto je na engleskom...ako treba ja cu prevest....

Greetings

Olá - Hello

Bom Dia - Good morning
Boa Tarde - Good afternoon
Boa Noite - Good evening
Adeus - Goodbye
Como estas? - How are you?
Bem - Fine/well

Basics
Sim - Yes
Não - No
Obrigado - Thank you (male)
Obrigada - Thank you (female)
De nada - You are welcome / not at all
Por favor - Please
Desculpe - Excuse me
Bom apetite - Enjoy the meal

Surviving
Onde? - Where?
Quando? - When?
Quanto custa? - How much?
Casa de banho - Toilet
Farmácia - Pharmacy
Fica o correio - Post office
Aeroporto - Airport
Estação do metrô - Metro station
Quero uma cerveja - I want a beer (bez ovog dio za prezivljavanje ne bi bio potpun)

Striking up a conversation
Amigo - (Male) friend
Amiga - (Female) friend
Muito prazer - Nice to meet you
Com prazer - With pleasure
Como te/se chamas? - What is your name? (casual/polite)
O meu nome é Pedrito - My name is Pedrito
Qual é o teu/seu número de telefone? - What is your telephone number? (casual/polite)
De onde es/é? - Where are you from? (casusal/polite)
Sou de Lisboa ? - I am from Lisbon

Stroking the flames

Sou solteiro/solteira - I am single (male/female)~

Portugal tem muitas belezas naturais - Portugal has many beautiful nature-scape~

Es quente como o piri - You are as fiery as Piri Piri

Quero partilhar um vinho do porto contigo - I would like to share Port with you

*moj fav.


I na kraju, slatko koje vrijedi probati kad ste u Portugalu - slatka riza - arroz doce, kremastija inacica nase rize na mlijeku...vjerojatno ne postoji restoran koji je nema na svojoj listi deserata.

Potrebno je:

1 lt mlijeka

1 salica rize

4 zutanjka

250 gr secera

malo soli

cimet za posipanje

Staviti rizu sa 2.5 dcl vode da se kuha, dodati malo soli. Kada riza omeksa i voda ispari, dodati mlijeko i ostaviti da se kuha. Zamijesati zutanjke sa secerom. Maknuti rizu sa vatre, dodati smjesu zutanjaka i secera i staviti da se poveze, stalno mijesajuci. Kad je riza kremasta, raspodijeliti u zdjelice i kad se malo prohladi posuti cimetom.

O jabuci - post drugi

Ovo ce biti ultra brzi post sa ultra jednostavnim receptom za - torticu sa jabukama i bademima - koji sam smuckala u subotu za iznenadne goste. Slike nisu neko umjetnicko djelo, al s obzirom da je slikano u 10 navecer - dobro je! Tortica je jako fina, brzo se sprema i nemoguce je nesto fulati!Ujedno je ovo i ulaznica za ovomjesecnu igru Ajme koliko nas je! , koju je pokrenula Monsoon, a domacica Andrea pocetkom mjeseca decembra je donjela presudu i rekla - ovaj mjesec jabuka!!!

1 pakovanje lisnatog tijesta

3 jusne zlice pekmeza od bundeve sa orasima (ako imate il uspijete kupiti obavezno!)

4 velike jabuke (crvene, brasnaste...)

50 dkg oljustenih badema

200 ml slatkog vrhnja

Lisnato tijesto odmrznuti i razvaljati, smjestiti u prikladan lim za pecenje i probosti vilicom na vise mjesta. Jabuke oguliti, narezati na kockice i prokuhati 5 minuta u vodi sa stapicem cimeta. Procijedjene i ohladjene jabuke posloziti na tijesto na koje ste predhodno namazali pekmez od bundeve. Po jabukama raspodijeliti na listice narezane bademe.

Peci u predhodno zagrijanoj pecnici na 180C. Kad je tortica ispecena i ohladjena, ukrasiti je tucenim slatkim vrhnjem. Po zelji posuti cimetom.