Sjecam se kad je prije 2 godine nastala 48-satna histerija svjetskog razmjera - jer je Berni Bemford, inzinjer aeronautike, pregledavajuci Google maps, naisao na cudnovate linije oko Azora, u predjelu ravne bezdani otoka Madeire i objavio da je pronadjena Atlantida.Vijest je cak objavljena u The Sun-u. Ubrzo se oglasio i Google, objasnjavajuci puku da su te linije ustvari neka greska u sonarskom iscitavanju podmorja i ja je sve to normalno. Nista od Atlantide....barem sto se Googl-a tice. Vas ako zanima gdje su Portugalci oznacili svoju Atlantidu otidjite na Googe Eath, nadjite otok Sao Miguel (Azori), povucite vertikalu prema dolje, malo prema desno nadjite portugalski otok Madeiru i od nje prema lijevo povucite horizontalnu crtu. Mjesto gdje se crta sa Azora i crta sa Madeire spajaju vidjet cete "nesto" poput tlocrta ulica....31°16'7.90"N - 24°34'16.92"W...
Bilo kako bilo u danasnje vrijeme, ali Platon je rekao da je "narod sa mora" tj. Atlantidjani dolaze iza Herkulovih stupova, koji su tada oznacavali Gibraltarski prolaz. Da su zivjeli na velikom otoku koji ima dva vodena izvora, jedan sa hladnom i drugi sa toplom vodom, da su izgradili mnoge bazene, od kojih su neki i pokriveni. Da su iznimno napredni i da posjeduju tehnologiju daleko sofisticiraniju od one koju poznaju stari Grci, da su zivjeli u skrladu sa prirodom i kozmickim zakonima. I onda su nestali pri udaru kometa, pojavom plimnog vala, gnjevom bogova ili erupcijom vulkana...ili su mozda eksperimentirali sa nam nepoznatim mocima i nestali tijekom jedne jedine noci. Nisam bila tamo, pa vam ne mogu reci. Ali!!!!! Jednom prilikom mi je ovdasnji profesor etnologije ispricao da postoje zapisi o ziteljima jednog selu u unutrasnjosti Portugala kojima tradicija nalaze da se jednom godisnje mole za spas dusa naroda sa mora, koji su nestali u velikoj nesreci. Pa tko voli nek izvoli.
Na azorskom otoku Sao Miguel, dan danas kuhaju u furnama. Furne su izdubljene rupe u zemlji koje su zagrijavane vulkanskom toplinom. Znaci ako nemate aktivni vulkan - nema furni. Da biste dobili kvalitetan obrok, skuhan u furni, potrebno je u lonac staviti meso, krumpir, poneku kobasicu, kelj i zaciniti po ukusu. Lonac se zatvara i stavlja u rupe u zemlji, koje se pokrivaju i nakon 7-8 sati - tatattataaaaa rucak je gotov. OK, nije da je bas brzo, al kazu da se okus fenomenalan, totalno drugaciji od onog kad se kuha na vatri.
I tako oficijalno...nema Atlantide, al ima vulkana, furni i dobre spize.
Sad kad sam navukla vodu na svoj mlin, navijajuci da bi Azori i Madeira mogli biti ostaci drevne Atlantide, a Portugalci naslijednici "naroda s mora", bio bi red da nesto i prezalogajimo.
Sopa de agriao - juha od potocarke (dragusca), jos je jedna poznata portugalska juha. Laka, zdrava i zasitna. Za one koji ne znaju, dragusac je biljka koja raste uz rijeke i ciste potoke. Izmrvljeni listovi imaju ostar miris, a okus podsjeca na rotkvicu/hren. Posto je Atlantida bila okruzena vodom sa svih strana i obilovala vodopadima i rijekama, uzimam si za slobodu da uvrstim ovu juhu na njihov dnevni meni.
Potrebno je:
500 kg mrkve
1 veci luk
1 tikvica
2 reznja cesnjaka
1 knorr kocka
250 gr potocarke/dragusca
maslinovo ulje
Na maslinovom ulju zazutiti luk i na kolutove narezanu mrkvu. Dodati cesnjak i na kocke narezanu tikvicu i knorr. Doliti vode toliko da pokrije. Kuhati dok sve ne omeksa i tada izmiksati u sokovniku. Ukoliko bude pregusto dodati malo vode. Vratiti u lonac u kojem se kuhalo i dodati potocarku. Ja koristim i peteljke ukoliko nisi prevelike i pretvrde. Ostaviti 2-3 minute da se skuha i omeksa.
