O trznicama i jesenjskoj ponudi...kotonjatom punjene pecene jabuke sa Portom

U ovo doba godine, kao i pocetkom proljeca, cesto na food bologovima nailazim na price sa posjeta lokalnim trznicama. Stoga odlucih da vas izvijestim o ponudi sa jedne Lisabonske, kao najpoznatije, koja je nekad bila sve ono sto danas nazalost vise nije. Vjerojatno kao i vecina tradicionalnih trznica u zemljama Europske Unije.

Lisabonska trznica, Mercado da Riberira, nalazi se uz samu obalu rijeke Tejo. Ako dodjete u ponedjeljak, kao ja, ostat cete neugodno iznenadjeni cijelokupnom otuznom slikom. Nekada je ova trznica bila glavno mjesto opskrbe za male trgovce i restorane, danas, nazalost zjapi poluprazna. U svojem pocetku, pri kraju 19.stoljeca trznica je bila rezervirana iskuljucivo za prodaju i trgovinu ribom, dok se povrce i voce prodavalo na standovima uz rijeku. Ah, godine.....

Kao vjeciti optimista, nastavljam se nadati da sam totalno promasila dan za posjetu, vjerujem da je subotom bolje. Moje prvo sjecanje na trznicu vezem za jutarnje posjete Tresnjevackoj trznici (u Zg). Moj otata me gurao u kolicima, probijajuci se kroz redove uredno poslaganih drvenih stolova. Kumice iz zagrebacke okoline svakoga su dana donosile svoje povrce, jaja, sir, zive kokosi, purice...1978. proslog stoljeca.

Na tom nasem jutarnjem putovanju prvo bi stali kupiti pirosku sa sirom, sa koje se naravno cjedila mast, u maloj trgovini na uglu Ozaljske i Krapinske. Sigurna sam da su se te ulice prije 30 godina drugacije zvale, ali nikako da se sjetim kako.

Nakon prelazka preko zebre, uslijedilo je manevriranje kolicima kroz trznicu. Vjerujem da je otata imao svoju uobicajenu rutu i kumice koje je svakodnevno obilazio. U ono doba jos se pozdravljalo sa - Moj naklon - i kratko doticanje sesira rukom. Saka puna narezanog, kiselog zelja, obavljena trznica i idemo doma.

Lisabonska trznica ovog jesenjskog ponedjeljka, godine 2011. nema ni pilica, ni kokosi, ni raca, a bome ni narezanog kiselog zelja. Ima jabuka, krusaka i drugog voca, jagoda iz cudnog uzgoja, velike bundeve i pusleke aromaticnog bilja.

Tog ponedjeljka jedan je gospodin prodavao svoje velike bundeve i zeleno povrce. Dok je lijepo uredjena gospodja u blizini nizala ljute papricice. Svaki u svom uglu, u tisini, sami sa svojim mislima. Ponedjeljak doista nije dan za kupnju.

Jedan je vlasnik obliznjeg restorana dogurao svoja kolica i uz mrzovoljni izraz lica krenuo u obilazak trznice, dok su nesto dalje radnici na kolica uredno postavljali vrece sa krumpirom i lukom. Dvije su se gospodje Ane susrele na minutu dvije, razmijenile osmjehe i pozeljele jedna drugoj ugodan dan.

U izlogu obliznjeg kafica...tanjur zlacanih pasteis de nata mame uzurbane prolaznike dok se zrakom lijeno razlijeze miris svijeze pecenog kruha. Zvonjava tramvaja i trube nervoznih vozaca. Toplo je, pretoplo za ovo doba godine.

Ja trazim - klipove kukuruza. Vjerovali ili ne. U veletrgovinama samo onaj prekuhani i vakumirani. Rekli su mi da bi one svijeze, zdravoseljacke sa pripadajucom korom i brcinama mogla naci na trznici. Nema....

Na bocnim stranama trznice nalaze se standovi sa ribom. Ponuda je usprkos promasenom danu bila sasvim zadovoljavajuca. O odrezaka tune do malih girica. Grdobine, orade, oslici...Portugalci jedu puno ribe, vjerojatno tri puta vise nego Hrvati. Hrvati pojedu godisnje 7 kg. Navodno nema ribe u Jadranskom moru.

Ono sto me svaki puta izludi u ribarnici jest cinjenica da je mozda 5% ribe iz portugalskog ulova, a ostalo je iz ribogojilista u Spanjolskoj i Grckoj. OK, ne brojim nekolicinu riba ulovljenih u Atlantiku po cijeni od 28 eura za kilu. Ta porazavajuca cinjenica jest poslijedica katastrofalno lose ugovorenih kota pri ulasku u EU. Zalosno.

Sipe, hobotnice i jaja (ikra) oslica uredno poslagane cekaju da promijene vlasnika i zavrse u salati, sa jajima ili przeni.

I naravno bakalar. Bez njega nigdje. Najbolji je sa Islanda ili Norveske. Suseni u soli. Da, malo smrdi, al na kraju price jelo bude fantasticno. Bilo koje.

Kupila sam jabuke, papricice i puslek susenog origana...Popila kavu i pozurila natrag na brod koji ce me preko rijeke prevesti na moju stranu.

Jabuke koje su se naguravale u mojoj vrecici zovu se - maça reineta - . Vrlo neuglednog izgleda, smedje, hrapave kore. Sirova nije nesto posebno, koristi se najcesce kao pecena ili za pire. Vi mozete koristiti neku drugu vrstu, zlatni delises ili sl. Za punjenje sam koristila komadice kotonjate.

Potrebno je:

4 jabuke

kotonjata/slatko od dunja

4 jusne zlice smedjeg secera

cimet u prahu

1.5 dcl Porta

Jabuke operite i izdubite. Kotonjatu narezite na kockice i uvaljajte u mljevene orahe il bademe. Nagurajte u izdubljenu jabuku. Poslazite u protvan i na vrh jabuka dodajete secer u koji ste umjesali cimet. Podlijte jabuke Portom ili crvenim vinom (u tom slucaju dodajte jos secera u vino). Ukoliko vam je protvan malo veci, dodajte 1 dcl vode. Ideja jest da na kraju pecenja imate dovoljno umaka za posluziti uz jabuke. Peci u zagrijanoj pecnici na 180C - 20 minuta.

O ljetu koje jos traje i nikako da ode....sljive i cimet

                                                                          L'été indien

Tu sais, je n'ai jamais été aussi heureux que ce matin-là
Nous marchions sur une plage un peu comme celle-ci
C'était l'automne, un automne où il faisait beau
Une saison qui n'existe que dans le Nord de l'Amérique
Là-bas on l'appelle l'été indien
Mais c'était tout simplement le nôtre
Avec ta robe longue tu ressemblais à une aquarelle de Marie Laurencin
Et je me souviens, je me souviens très bien de ce que je t'ai dit ce matin-là
Il y a un an, y a un siècle, y a une éternité

On ira où tu voudras, quand tu voudras
Et l'on s'aimera encore, lorsque l'amour sera mort
Toute la vie sera pareille à ce matin
Aux couleurs de l'été indien

Aujourd'hui je suis très loin de ce matin d'automne
Mais c'est comme si j'y étais
Je pense à toi
Où est tu ?
Que fais-tu ?
Est-ce que j'existe encore pour toi ?
Je regarde cette vague qui n'atteindra jamais la dune
Tu vois, comme elle je me couche sur le sable et je me souviens
Je me souviens des marées hautes du soleil et du bonheur qui passaient sur la mer
Il y a une éternité, un siècle, il y a un an

On ira où tu voudras, quand tu voudras
Et l'on s'aimera encore, lorsque l'amour sera mort
Toute la vie sera pareille à ce matin
Aux couleurs de l'été indien

                                                                                 ***

Potrebno je:

5-6 vecih sljiva

1 kockica putra

2 jusne zlice smejeg secera

sok od 1/2 narance

cimet

Sljive raspoloviti i izvaditi kosticu, putar rastopiti u tavi i poslagati sljive sa licem "na dolje" posuti secerom i cimetom. Lagano zapeci i okrenuti. Dodati sok od narance i pricekati da se umak zgusne. Po zelji posluciti sa sladoledom.

Dobar tek!
Recept saljem Snjezi, koja je domacica ovomjesecnog kruga u igrici "Ajme koliko nas je ...." .

O valovima kokosa i cokolade

Ne sjecam se kad sam prvi puta vidjela ili probala kokos. Nekako mi se cini da je oduvijek bio prisutan u mom zivotu. Na pocetku samo ribani iz vrecice, koje je omama donosila iz Madjarske ili Njemacke pojma nemam, jer pretpostavljam da ga se u Jugi u ono doba bas i nije nalazilo po policama samoposluga. Kokos onakav svijezi izvadjeni iz svoje dlakave kore, probala sam prvi puta na Tajlandu. Narezanog na kockice, cuvanog na ledu iz kolica ulicnog prodavaca voca. U tim rajskim kolicima nalazio se ocisceni kokos, na kriske narezani zuti i fantasticno mirisni ananas, polovice papaje, karambole i ostala cudesa. A sve okrunjeno kockicama leda. Pokazavsi prstom nasmijanom prodavacu sto zelim, ljubazno mi je urucio cetvrtinu ananasa sa malom bambus viljuskom i nekoliko kockica bijelog kokosovog mesa. Ananas je bio....mana, bozanska hrana netom ubrana u vrhuncu svoje zrelosti. Hladan na 38C. Kokos je bio....ok. Prodavac je nastavio stajati pored mene, vjerojatno cekajuci moju reakciju, jer novac je vec dobio. Dok sam ga prebacivala iz jednog kuta ustiju u drugi, pomislila sam da ga dobro prozvacem, ispljunem i time namazem ruke. To sam naime vidjela da rade zene plemena Nakulamene sa otoka Vanuatu, ne bi li im koza bila meka i mirisljava. Prodavac sa osmjehom br.3 i dalje stoji i ceka kompliment i odusevljenje klasicnog turista. Dobro prozvakani kokos ispljunula sam u dlan, podijelila i namazala time ruke i ramena. Njegovo sokirano lice i danas me nasmije. Ostao je jos koji trenutak uz mene, mozda cekajuci da vidi sto cu uciniti sa ananasom. Njega sam pojela, namignuvsi zbunjenom prodavacu koji je nastavljao svoj put.

Ni dan danas nisam shvatila zasto ljudi toliko hvale svijezi kokos ili negovu vodicu - nazovi mlijeko. Mozda kada umires od zedji i dijeluje kao spas, ali u normalnim uvijetima zivota, definitivno nije nesto sto bih narucila da mi donesu pod palmu.

Danas kad imam priliku, probam koji komadic svijezeg kokosa, tek toliko da se uvijerim u svoj stav. No sa ribanim kokosom iz vrecice totalno je druga prica. Njega volim! Jos ako je u kombinaciji sa nekom cokoladom....Afrodizijak cisti. Ameri imaju neki kokos koji je puno svijeziji iako nariban, nego sto je ovaj nas, domestikus, na koji smo navikli. Odlican je i ako uspijete naci negdje varijantu u kojoj nije dodan secer - preporucam kao investiciju za kucne bakanalije.

Ovaj desert zove se manjar branco , brzo se sprema i odlican je za tople ljetne dane. Okusom podsjeca na Bounty cokoladice, i fantasticna je PMS utjeha.

Potrebno je:

1 l mlijeka

1 salica kokosa

1 salica skrobnog brasna

1 1/2 salica secera

U mlijeko dodati ostale sastojke, pristaviti na vatru lagano mjesati. Gotovo je kad se zgusne. Prebaciti u formu, koju ste predhodno namazali sa malo ulja. Staviti u frizider na par sati da se dobro ohladi i stisne. Posluziti sa topljenom cokoladom ili nekim drugim umakom.
* Naknadno sam vidjela da sam izostavila mali detalj, naime kad se stisne i krene u posluzivanje, izvrne se iz kalupa u kojem je bilo na tanjur ili posluzavnik. I onda se rezu kriske.

* Salica koju sam koristila je 250 ml, a na slici je 1/2 mjere sto je dovoljno za 3-4 osobe.

U portazi za ...i kuglice od rogaca

Oduvijek me privlacio istok. Bilo da je Indija ili Kina ili Jordan...Bhagavat Gitu sam procitala u ono doba kad se trazimo i kad nam je fascinantno sve van vlastitog dvorista. Sjecam se da sam jednom i otisla sa prijateljicom u jedan Hare Krisna centar na popodnevne aktivnosti il kako god da se to zove. Nije me se bas dojmilo. Nisam se osjetila ko doma. Nekako i uz najbolju volju i otvoren um...sve mi je to naginjalo na pranje mozga i sluzenje lokalnom liku koji se eto, sreca po njega, nasao kao lokalni sef.  Tako nekako se sjecam tog iskustava od prije dvadesetak godina. To naravno ne znaci da negiram pozitivu samog pokreta. Onda kasnije sam igrom slucaja upoznala ljude iz Sai Babinog centra. Oni su mi vec bili blizi. Svjetovniji, u koegzistenciji sa realnoscu. Mislim, nikako se nisam mogla zamisliti da odem u neku pecinu na Sljemenu i tamo mantram i jedem bobice.

Knjiga koja me pratila na zivotnom putu do danasnjih dana, nekad vise koristena, nekad manje, ovisno o nevoljama u kojima sam se nasla jeste - Sai Baba govori zapadu. Vec davno sam shvatila da jedna od mojih najvecih mana u ovom zivotu jeste - nestrpljenje i da je ucenje strpljenju jedna velika lekcija koju trebam savladati. Jedan od djelova knjige koji stoji u mojoj glavi kaze: " Sve ima svoje vrijeme. Ne mozes mirisati nerascvjetani pupoljak i ocekivati da mirise. Ne mozes musti tele i htjeti ponijeti mlijeko kuci. Ne mozes od steneta ocekivati da vec s dva mjeseca bude pas cuvar. Sve ima svoje vrijeme. Svemu je potrebni njegovo vrijeme za vlastiti razvoj. Ako djelujes protivno vremenu, ili ces pretrpjeti neuspijeh ili ces morati uloziti mnogo vise snage nego kada bi docekao pravi trenutak. Zato djelovati u pravo vrijeme i sa njime, zaci djelovati u dhrami, ispravnosti. Strpljenje i cekanje, sol su zivota... ..Vjezbaj se u strpljenju. Nauci se cekati. Obuzdaj svoju nestrpljivost jer ona je jedan od tvojih najvecih neprijatelja. Nestrpljivost, naime, ne dopusta nicem da sazrije. Nestrpljenje ne daje nista, a svemu oduzima vrijeme potrebno za razvoj....Prilagodi se zlatnom ritmu zivota i sve ce ici lako i biti okrunjeno uspijehom." Jos uvijek pokusavam.

U Lisabonu sam otkrila restoran koji dijeluje u skopu ISKCON-a (International Society for Krishna Consciousness). U relativnom centru grada - onom poslovnom, smjestili su svoj centar unutar stare gradske kuce, totalno neprimjetno. Samo na zvonu stoji mali papiric.

Ulazi se kroz teska, starinska vrata i u prizemlju je smijesten sam centar. Cist i uredan. Namjestaj svijetle boje, nimalo pretenciozan, bambus i ratan. Kroz zavijese se probija sunceva svijetlost. Na malenom oltru cvijece. U kisne, zimske dane ovaj prostor se koristi kao restoran.
Iz jedne od prostorija ulazi se u dvorisni prostor. Mir i tisina. U sjeni stabala, ptice pjevom upotpunjuju idilicnu sliku. Jednostavan vrtni namjestaj i ciste prostirke cekaju 12.30 kada pocinje sluzenje rucka. Na menu je svakoga dana jedno glavno jelo, juha, napitak i desert. Menu se mjenja ovisno o godisnjem dobu i svjezim namirnicama.

Sjecam se, kad sam prvi puta dosla ovdje, koliko me iznenadio profil samih gostiju. Poslovnjaci u odjelima koji su ovdje odlucili provesti svoju pauzu za rucak, obitelj sa djecom i grupice prijatelja raznih zivotnih dobi. Svi u potrazi za zdravim ruckom i prijatnim osmjehom. U ovom vrtu kao da je vrijeme stalo. Tek negdje u daljini cuje se vreva automobila. Prednost stare gradnje....

Posluzuju nam finu juhu od raznog korjenastog povrca, za glavno jelo povrtni sushi i sabji od slatkog krumpira, kukuruza, spinata, mahuna i tofua, napitak od hladnog caja i za desert bombice od rogaca i kokosa. Taj me desert odusevio, a i rogac volim. Onako, dosao je kao finale zdravog rucka. Kavu od zitarica nisam probala.

U 5 popodne sam konstatirala da sam jos uvijek sita, iako sam jela samo "travu" u podne.

Recept za ovaj jednostavan desert dala mi je simpaticna djevojka iz Ukrajine koja je, pretpostavljam, u centru na proputovanju. Kalinda, hvala jos jednom!

Za 12 vecih komada potrebno je:

1 salica kokosovog brasna

1/2 salice mljevenog rogaca

4 pune jusne zlice kondenziranog mlijeka

sok od jedne mandarine (moj dodatak)

Svi sastojci se umute i oblikuju kuglice, koje se zatim uvaljaju u kokosovo brasno. U sredinu sam dodala jedan badem.

Dobar tek i budite strpljivi!

O jezicnim faktima i slatkoj rizi

Kao sto sam ranije rekla, portugalski jezik je malo cudan. Danas se zahvaljujuci povjesnim osvajanjima govori u Angoli, Brazilu, Cabo Verde (Zelenortska Republika), Ginei Bisau, Ekvatorskoj Ginei, Mozambiku, Sv. Tomi i Principu, Istocnom Timoru, Macau i Galizi. Sve ukupno oko 240 miliona ljudi govori portugalski. Portugalci su vrlo ponosni na svog Shakespeare-a, Luis de Camoes-a, koji je opjevao portugalski narod i njihova putovanja u zbirci poema Lusiada. No ja cu vam na brzinu predstaviti, jednog drugog pjesnika po imenu Fernando Pessoa, koje je suvremeniji i blizi danasnjem jezicnom izricaju...pa kaze ovako:

Ó mar salgado, quanto do teu sal
São lágrimas de Portugal!
Por te cruzarmos, quantas mães choraram,
Quantos filhos em vão rezaram!
Quantas noivas ficaram por casar
Para que fosses nosso, ó mar!

Valeu a pena? Tudo vale a pena
Se a alma não é pequena.
Quem quer passar além do Bojador
Tem que passar além da dor.
Deus ao mar o perigo e o abismo deu,
Mas nele é que espelhou o céu.

******

O more slano, koliko od tvoje soli

Su suze portugalske!

Za tebe osvajamo, koliko je majki oplakalo,

Koliko djece uzalud molilo!

Koliko mladih neudanih ostalo

Da budes nase, o more!

Dal vrijedno bilo je? Sve vrijedi

Ako dusa nije premalena.

Jer tko dalje od Bojadora zeli proci

Kroz boli proci mora.

Bog je moru opasnost i ponor dao,

Ali i po njemu nebo je rasprostro.

Da ne bude sve sturo ko u skoli, neki dan sam naisla na jednu stranicu za strance sa osnovnim rijecima koje jednom turistu mogu zatrebati kada se nadje u Portugalu. Neke su ok, dok su me one u dijelu "kako ufatiti portugalca", podsjetile na one tanke, zuto-narancaste rijecnike za svaku priliku koji se prodaju u Hr, a nisu mjenjani valjda zadnjih 25 godina. Debilnih uleta da ne moze gore.

Ali odlucih da vam napravim copy/paste, pa ako koga zanima - ucite! Nadam se da ne smeta sto je na engleskom...ako treba ja cu prevest....

Greetings

Olá - Hello

Bom Dia - Good morning
Boa Tarde - Good afternoon
Boa Noite - Good evening
Adeus - Goodbye
Como estas? - How are you?
Bem - Fine/well

Basics
Sim - Yes
Não - No
Obrigado - Thank you (male)
Obrigada - Thank you (female)
De nada - You are welcome / not at all
Por favor - Please
Desculpe - Excuse me
Bom apetite - Enjoy the meal

Surviving
Onde? - Where?
Quando? - When?
Quanto custa? - How much?
Casa de banho - Toilet
Farmácia - Pharmacy
Fica o correio - Post office
Aeroporto - Airport
Estação do metrô - Metro station
Quero uma cerveja - I want a beer (bez ovog dio za prezivljavanje ne bi bio potpun)

Striking up a conversation
Amigo - (Male) friend
Amiga - (Female) friend
Muito prazer - Nice to meet you
Com prazer - With pleasure
Como te/se chamas? - What is your name? (casual/polite)
O meu nome é Pedrito - My name is Pedrito
Qual é o teu/seu número de telefone? - What is your telephone number? (casual/polite)
De onde es/é? - Where are you from? (casusal/polite)
Sou de Lisboa ? - I am from Lisbon

Stroking the flames

Sou solteiro/solteira - I am single (male/female)~

Portugal tem muitas belezas naturais - Portugal has many beautiful nature-scape~

Es quente como o piri - You are as fiery as Piri Piri

Quero partilhar um vinho do porto contigo - I would like to share Port with you

*moj fav.


I na kraju, slatko koje vrijedi probati kad ste u Portugalu - slatka riza - arroz doce, kremastija inacica nase rize na mlijeku...vjerojatno ne postoji restoran koji je nema na svojoj listi deserata.

Potrebno je:

1 lt mlijeka

1 salica rize

4 zutanjka

250 gr secera

malo soli

cimet za posipanje

Staviti rizu sa 2.5 dcl vode da se kuha, dodati malo soli. Kada riza omeksa i voda ispari, dodati mlijeko i ostaviti da se kuha. Zamijesati zutanjke sa secerom. Maknuti rizu sa vatre, dodati smjesu zutanjaka i secera i staviti da se poveze, stalno mijesajuci. Kad je riza kremasta, raspodijeliti u zdjelice i kad se malo prohladi posuti cimetom.

O Halloween-u i bundevama

Odmah na pocetku - meni je Halloween u nasim krajevima - pusiona totalna. Uopce ne kuzim to silovanje mozga koje prolazim svake godine kad u ovo vrijeme osvanu ducani prepuni kostima, giljotina i sl. Ma kuzim ustvari, eto, jos jedna prilika da se raji izbije koji dinar/kuna/euro iz dzepa. Necu sad ulaziti u dublje analize odakle, kako i zasto - to valjda svi znaju. Mada sumnjam da recimo Indijci imaju ekonomsku moc kao Ameri - da bi nas bombardirali lampicama za Diwali. Mada mi je Diwali jos i lijep praznik, dok to ne mogu reci za Halloween.

Uglavnom, kao i svugdje, tako ni u mojoj carsiji ovaj vikend nisi mogao nikuda, a da ne naletis na kosture, vjestice i vampire. Tako smo sasvim slucajno uletjeli na workshop ukrasavanja, ustvari, rezbarenja bundevi - jer to rezuckanje je bilo jedino ukrasavanje. Sve skupa je trajalo 5 min., valjda zato jer je bilo dzabe. No, kako me potomce vec dulje vrijeme cimalo da kad cemo rezbariti bundevu, ovo mi je doslo ko melem.

I tako smo se kuci vratili sa jednom rezbarenom bundevom i 4.5 kg bundevinog mesa bez kostica...e sad...do toga je doslo ovako: workshop je trajao do 18 h, a mi smo se pojavili valjda 5 minuta prije zatvaranja. Dok je stricek ukrasavao jednu od poslijednjih bundeva da ju odnesemo doma, krenula je prica da kako on vise ne zna sta ce sa tolikim ostacima (ostaci su meso od bundeve) da cijeli dan busi bundeve...Ja reko, pa nema problema, ja znam sta cu...i tako je potomce izaslo sa bundevom, a mater joj sa ostacima.

Danasnji dan sam provela dakle u kuhinji...ja i bundeve...sad cekam da dodje ponoc, pa mi se mozda ukaze neki princ. Osim juhe od bundeve , ispalo je i podosta pekmeza od bundeve sa orasima i onda mi je ostalo jos kilo za koje nisam znala sta cu. Frizer mi je ionako prepun - nema sanse da jos nesto uguram. Tako da sam se odlucila napraviti fritule od bundeve ili Filhoses de abobora, koji su inace tradicionalno bozicno slatko u Portugalaca.

Potrebno je:

1500 gr mesa bundeve bez kostica

3 jaja

naribana korica od 3 narandze

100 gr secera

10 gr svijezeg kvasca

600 gr brasna

2 dl soka od narandze

50 ml rakije ili ruma

malo soli

cimet u prahu

Skuhati bundevu da dobro omeksa. Ocijediti vodu i ostaviti pola sata u cjedilu, povremeno istiskujuci vodu. Prebaciti u zdijelu i spiralnim mikserom izraditi da se dobije pasta. U soku od narandze izmutiti kvasac i dodati ga bundevi. Mjesati i dodati ostale sastojke. Ostaviti na toplom da se dize. Kad udvostruci volumen, promjesati i stavljati u vruce ulje da se ispece. Jos vruce uvaljati u secer pomijesan sa cimetom.

I to je to. Svi smo profitirali, a i oni koji nisu bili sa nama ce za Bozic dobiti koju staklenku pekmeza.