Ovoga vikenda samostan je ugostio zanatlije i slasticare tradicionalnih kolaca i likera. Sta reci...jako dobro organizirano, ulaznica 1 euro, oko tridesetak izlagaca. Dosli smo na vrijeme da ne upadnemo u najvecu guzvu.
Kao sto sam nekoliko puta vec rekla, meni su portugalske samostanske tradicionalne slastice....hm, ajmo reci nisu mi po ceifu. Jako puno zutanjaka, secera, badema i onda opet zutanjci, pa secer... U vrijeme kad su nastajale - po samostanima, jedino su crkvenjaci imali mogucnosti da izradjuju takvu hranu, jer je ostatak puka naravno - jedva prezivljavao.
Cinjenica da vjerojatno ni jedan necu kupiti, ne sprecava me da spremim celjad i lijepo put pod noge, fotoaparat u ruke i uzivanje u novim stvarima. Ovo mi je bilo prvi puta da odlazim u Alcobaçu na izlozbu.
Pocetak izrade samostanskih kolaca datira negdje u 15.st, kada je secer na velika vrata usao u samostansku upotrebu, jer do tada se koristio med. Tada je otok Madeira koloniziran i zapocela je sadnja secerne trske iz koje se i dan danas dobija secer.
Moj susjed, ovdasnji pekar, mi je jednom u jednom nasem nadmetanju "nasi su kolaci bolji od vasih" rekao da su casne ustvari zapocele sa izradom ovih slastica ne bi li potrosile silne zutanjke koji su im ostajali nakon upotrebe bjelanjaka za glacanje i stirkanje halja. Da bi sve bilo u skladu sa pravilima crkve, slastice su dobijale imena poput "opaticin trbuh", "opatove usi"....
Ovo su cornucopie, zastitni kolac izlozbe. Lisnato tijesto punjeno kremom od zutanjaka i secera.
Samostanska kuhinja, koja danas naravno vise nije u upotrebi, al nekad se u njoj spravljala hrana za 500-700 ljudi.
Likeri razni...od eukaliptusa, meda, cimeta.... Singeverga je jedini likor u potpunosti spravljen u benediktinskom samostanu Singeverga na sjeveru Portugala. Receptura je naravno tajna, al zna se da ima safran, cimet, med, ljekovite trave i mogu vam reci da je ..mmmmmmm....finooo.
I tako...do iduce godine...dovidjenja...
I tako...do iduce godine...dovidjenja...
