petak, 30. ožujka 2012.

Idemo na put...u Brugge... uz belgijske waffle



Jutro nije obecavalo nista posebno. Sivi oblaci i sporadicna, dosadna kisa, brisaci autobusa u gotovo hipnotickom taktu i dva sata disciplinirane voznje prema belgijskom sjeveru. Iz Brisela u Brugge. Jednom u maju.





Iako nisam znala sto ocekivati, jer sam izlet se pruzio kao iznanadna mogucnost, za vrijeme boravka u Briselu, nadala sam se necemu novom i lijepom. Brugge me oborio s nogu na prvu. Lijepo vrijeme, brojni kanali po kojima lijeno plove malene barke, ljubazni domacini, cistoca grada i cvijece na svakom koraku - sto vise turista moze pozeljeti?




Po dolasku u Brugge nebo se otvorilo i zasjalo je sunce. Iz nekolicine autobusa, poslusno su izlazili stariji turisti kojima je vodic objasnjavao raspored kretanja.
Brugge je stari grad. Stoljecima poznat kao Venecija sjevera, bijase sjediste trgovaca svijeta. U njegove plitke luke uplovljavali su brodovi noseci zacine sa istoka, a jos davno prije tu su se smjestili bankari i poznate slikarske skole. Setajuci perifernim ulicicama, ne bih se iznenadila da mi u susret krenu Vermeer-ovi likovi noseci zamotuljke svijeze hrane sa obliznje trznice. Djevojka sa bisernom nausnicom, sasvim je realan lik u ovom okruzenju.






Ovo je jedan od onih gradova gdje trebate sjesti na rub ceste i gledati svijet kako prolazi pored vas. Zatvoriti oci, duboko udahnuti i razabrati muziku ulicnog sviraca od graje francuskih turista. Svijet je u miru, sa obliznjeg balkona mirise rascvijetali jasmin. U glavi kanal sletjelo je jato divljih gusaka. Cuje se skljocanje fotoaparata.



Brugge je uspio ocuvati svoju tradiciju i originalnost. Rame uz rame jednostavnim kucicama stoje zgrade profinjenih fasada. Kao originalne kulise nekog baroknog kazalisnog dijela sepure se pred novopristiglim turistima. Glavni gradski trg i srediste grada pod zastitom su UNESCO-a, a sa glavnog tornja pruza se prekrasan pogled na grad. Popnite se - ja nisam. Bio je zatvoren.




Na samom ulazu u grad nalazi se Beguinale House, ili Beginska Kuca. Oaza mira, tise i meditacije. Prve beginske zajednice su nastale u 12. stoljeću kada je zbog porasta ratova veliki dio zena ostao - sam. Ili udovice, ili nikad udane. Ženski samostani uspijevali su pruzati im barem minimalnu sigurnost. Beguinagi su ubrzo osiguravale pomoć bogatih dobročinitelja koji su financirali boravak siromašnih i starih beginki. Kako ovaj red nije zahtjevao toliku disciplinu i odricanja kao neki drugi crkveni redovi, uskoro vise nije bilo mjesta za sve one koje su se zeljele skrasiti pod sigurni krov beginskih kuca. Rjesenje? Ekonomska selekcija - tko je mogao platiti - usao je.





Ne budite skrti i platite voznju kanalom. 30-40 minuta odmora za umorne noge i drugaciji pogled na prekrasan grad. Vodici najcesce govore nekoliko jezika - pa si odaberite sta vam odgovara. Obratite paznju na male detalje privatnih kuca. Posvuda je vidljiva germanska pedantnost i kao da se moze osjetiti ponos stanovnika sto zive bas ovdje - u ovom romanticnom gradu.






Kada prosecete cijelom turistickom rutom, izadjete iz barke, na red dolaze obiteljske trgovine. Nema velikih ducana, razvikanih modnih marki, samo nebrojeno puno malih trgovina cokoladom, restorana i pivnica, te lokalnih keramickih rukotvorina. Odaberite svoju profesiju :-)).






U Brugge-u sam prvi puta vidjela Kathe Wohlfahrt ducan. Ducan u kojem je Bozic cijele godine. Sjecam se da sam se osjecala kao u nekom starom filmu, sa istinskim, razigranim osjecajem srece.





I onda, polako pada noc i vrijeme je mozda za jos jedno, poslijednje virkanje u izlog cokoladnog ducana. Ovdje je sve tako - bajkovito.
Nevoljko, uz nijemo obecanje samoj sebi odlazim do autobusa. Vratiti cu se ponovo, na barem nekoliko dana.




Osim cokolade, otici u Belgiju, a ne probati waffle - ravno je dolasku u Portugal i ne probati bakalar. Stoga, dok planiram kako i kada se ponovo dokopati romanticnog vikenda u Brugge-u, ostaje mi da pecem waffle, po receptu za koji su mi garantirali da je onaj pravi - originalni. Pa vi odlucite sami, da li je bolji ili...po waffle samo u Belgiju vrijedi poc.




Potrebno je:
500 gr brasna
250 gr margarina
80 gr secera
6 jaja
1 dl mlijeka
1 prasak za pecivo
1 vanil secer
korica 1 narance

Pomijesati zutanjke, secer, brasno, mlijeko, vanil secer i prasak za pecivo. Kad smijesa postane homogena, dodati istuceni snjeg od bjelanjaka. Umutiti pazljivo. Ostaviti oko 1/2 sata da odstoji. Peci waffle u odgovarajucem strojceku.



ponedjeljak, 26. ožujka 2012.

O zabavi za cijelu obitelj - tutorial o masakriranju kokosa


Nedjelja je poslijepodne i pregledali ste sve filmove u kucnoj filmoteci. Vani pada kisa ko iz kabla. Nejacad od dosade ne zna kud bi sama sa sobom, a trbusasti kljunas je zaposjeo trosjed kao da zivi sam. Vrijeme je za akciju. Otvaranje kokosa - zabava za cijelu obitelj.

Prvo sto morate napraviti jest natjerati kljunasa da se doseta do kuhinje i uvaliti mu nozinu u ruke. Vi NE MOZETE obaviti daj dio posla jer ste upravo nalakirali nokte. To jeste posao za svakog kvalitetnog muzjaka, jer na taj nacin uspijeva dokazati da spretno barata hladnim oruzjem. Iz higijenske udaljenosti pratite rad i dajte specificne upute. Ne pretjerano komplicirane.



Sa kokosa treba nozem ukloniti dlake i nepozeljna vlakna. Nesto kao brijanje (vidite da je to posao za njih!). Nakon sto je kokos gladak, potrebno ga je pod mlazom vode oprati.





Kokos ima 3 rupe, no samo kroz jednu ulazi slamka. To je ona koja izgleda drugacije od ostale dvije, ali nemojte mu to reci, neka isprobava i tako dobije na osjecaju da je koristan. Kad napokon pronadje pravu rupu, vrhom noza treba izvaditi koru. Nakon toga mozete pozvati nejacad u kuhinju, teritorij je siguran, hladno oruzje na cas ostavljeno sa strane.





Nakon popijenog kokosovog mlijeka, uvalite mu u ruke cekic. Najveci koji u kuci imate. Na pod postavite dasku, a ispod nje krpu. Daj dio morate obaviti vi, jer se on toga vjerojatno ne bi sjetio, pa riskirate odvaljenu mramornu kuhinjsku plohu i jedan - ups! - koji bi vas kostao vise nego kokos.





Kokos je potrebno lupati i okretati u isto vrijeme, te bi se isti nakon nekog vremena trebao raspoloviti. Tvrda kora se nece sama od sebe odvojiti od mesnatog dijela, pozeljna je upotreba muske snage.






Nakon sto je kora odvojena, potrebno je odstraniti vlaknastu opnu od mesa. Dosadan posao do zla boga, razlog vise da upravo sada morate telefonirati mami. Uvalite posao "nekom".
Na kraju, mesnati dio narezite, poslozite u zdjelu i prekrite vodom. U frizideru na ovaj nacin kokos moze stajati ....dok se ne pojede.




subota, 24. ožujka 2012.

O dorucku u pustinji na kraju svijeta - labneh sa mentom i caj od mente



"Nikada nisam vidio tako dugacku karavanu!" - pomislio je Jusuf tjerajuci svoje malo stado ovaca niz kameni puteljak. U daljini radjalo se novo sunce, novi dan, nova ispasa. Ove je godine palo vrlo malo kise i oaza postaje premala za karavane i Jusufove ovce.
U svojim djecackim snovima sanjao je o dobroj prodaji vune, jer onda bi mu mozda gazda dopustio da kupi za sebe novi par sandala, ili mozda cak i nove hlace...a ako bi godina doista bila dobra, mogao bi dodati dva novcica u onu sakrivenu kutiju u kojoj je vec sacuvao tri i platiti svoje mjesto u karavani iduceg proljeca.

U karavanskim kolima gorijele su velike, teske svijece i stvarale treperave sjenke na usahlom, pjescanom tlu. Jedan je pas letargicno dosetao do Jusufovih nogu, te on pomisli kako bi dobro bilo imati psa koji bi mu prikratio sate i pripazio na ovce kad uzegne podnevno sunce. Karavanske zene zapocele su pripremanje jutarnjeg objeda. Zveket bakrenih loncica i jutarnji selam probudio je poslijednje usnule putnike. Zvizduk propara tisinom i pas potrci prema karavani, a za njim i Jusuf.






- Selam Avi! - povice Jusuf starcu koji je predvodio karavanu.
-  Salom Jusufe! Vidi kako si samo porastao od prosle godine! Jos malo pa ces biti spreman za zenidbu! - nasmije se veselo starac i mahne djecaku da se pridruzi oko vatre.
- Jesi li stogod jeo danas?
Djecak odmahne glavom i slegne ramenima zureci u pod.
- Rut, djecak ce jesti sa nama! - dosapne starac zeni koja je pripremala jutarnji caj.

 



Pred Jusufom se ubrzo ukazala mlada zena noseci limene tanjure, caj od mente, kruh, masline i sir. Polozi omanji tanjur pred njega i promrsi mu garavu kosu.
- Toda raba - uctivo se zahvali Jusuf i posramljeno popravi dva nestasna pramena
- Ah, jos ces nam i jidis progovoriti! Nije li to opasno za jednog arapskog djecaka? - prisapne starac, izazivacki se smjeseci
Jusuf se okrene i pogleda starca, pa namigne.
- Opasno je ujutro se probuditi, u podne zaspati, i uvece se pomoliti! Sve je opasno, ali u tome i jeste car! Jednom cu sakupiti dovoljno novaca i poci sa tobom u pustinju do Velikog Rijeke.
- I sto ces tamo? Nije li ti bolje ovdje u miru sa ovcama? Sa tvojim ljudima? - zacudjeno upita starac
- Tvoji ljudi - moji ljudi, i moji su ljudi - tvoji. Ne osjecas li se dobro sa mnom? Ni one ovce nisu moje, ali ja se dobro brinem o njima. Vodim ih na vodu dok je jos bistra, rano izjutra, donosim im svijezu travu kada je ima, a one me za uzvrat griju u hladnim nocima. Dobar sam prema njima i one prema meni.  Zelim uciti i vidjeti carstvo na kraju svijeta, upoznati druge karavane i trgovce.... - rece i zagleda se u plamen koji se polako poceo gasiti
- I sto ces onda?
- Onda cu se vratiti svojim ovcama, brinuti se o njima i cekati da ponovo prodjes da ti ispricam sve sto sam vidio.

Sunce je visoko. I karavana krene. Popevsi se na najvise drvo u oazi, Jusuf je rukom sklanjao oci prateci deve, konje i kola sve dok nisu izgubile oblik i postale nalik na dugu zmiju koja se sakriva u nepreglednom pijesku. Napokon nestane i poslijednja crna tocka. Usli su u pustinju na kraju svijeta.
- Selam Avi... do iduceg proljeca....iduceg proljeca... - zapjeva djecak i veselo potrci za svojom ovcom.

Iz omanje se dzamije zacuo poziv na podnevni namaz. Sve je isto kao i prije.

                                                                                   ***




Za labneh je potrebno:

1 litra mlijeka
1 jogurt (normalni, ne tekuci)
saka svijeze mente

Mlijeko (polumasno/punomasno) se zavrije i ostavi sa strane da se prohladi. Kada bude gotovo mlacno (onako da mozete uroniti prst u mlijeko bez da se opecete), dodati jogurt i promijesati. Poklopiti i ostaviti na toplom (20C) 24 sata. Kada vidite da se tekucina pocela zgusnjavati, priredite sito preko kojeg ste stavili gazu ili djeciju pelenu. Sito namjestite na posudu u koju ce curiti visak tekucine te izlijte jogurt u sito. Ostavite preko noci u frizideru. Ujutro bi sir/labneh prebao biti gotov. Sitno narezite svijezu mentu i umjesajte u sir.


Za caj:
voda
saka svijeze mente


Znamo kuhati caj, zar ne?






Ovo je moj doprinos ovomjesecnoj igri "Ajme koliko nas je...." , cija je domacica Pamela odabrala mentu kao namirnicu mjeseca.