utorak, 23. studenoga 2010.

O izlozbi samostanskih delicija

Ovo je Alcobaça. Sat i po voznje autom od Lisabona. Poznata po samostanu iz 12 st. i jednoj tragicnoj ljubavnoj prici, al o njoj drugi puta.






Ovoga vikenda samostan je ugostio zanatlije i slasticare tradicionalnih kolaca i likera. Sta reci...jako dobro organizirano, ulaznica 1 euro, oko tridesetak izlagaca. Dosli smo na vrijeme da ne upadnemo u najvecu guzvu.






Kao sto sam nekoliko puta vec rekla, meni su portugalske samostanske tradicionalne slastice....hm, ajmo reci nisu mi po ceifu. Jako puno zutanjaka, secera, badema i onda opet zutanjci, pa secer... U vrijeme kad su nastajale - po samostanima, jedino su crkvenjaci imali mogucnosti da izradjuju takvu hranu, jer je ostatak puka naravno - jedva prezivljavao.
Cinjenica da vjerojatno ni jedan necu kupiti, ne sprecava me da spremim celjad i lijepo put pod noge, fotoaparat u ruke i uzivanje u novim stvarima. Ovo mi je bilo prvi puta da odlazim u Alcobaçu na izlozbu.
Pocetak izrade samostanskih kolaca datira negdje u 15.st, kada je secer na velika vrata usao u samostansku upotrebu, jer do tada se koristio med. Tada je otok Madeira koloniziran i zapocela je sadnja secerne trske iz koje se i dan danas dobija secer.



Moj susjed, ovdasnji pekar, mi je jednom u jednom nasem nadmetanju "nasi su kolaci bolji od vasih" rekao da su casne ustvari zapocele sa izradom ovih slastica ne bi li potrosile silne zutanjke koji su im ostajali nakon upotrebe bjelanjaka za glacanje i stirkanje halja. Da bi sve bilo u skladu sa pravilima crkve, slastice su dobijale imena poput "opaticin trbuh", "opatove usi"....




Ovo su cornucopie, zastitni kolac izlozbe. Lisnato tijesto punjeno kremom od zutanjaka i secera.





Samostanska kuhinja, koja danas naravno vise nije u upotrebi, al nekad se u njoj spravljala hrana za 500-700 ljudi.





Likeri razni...od eukaliptusa, meda, cimeta.... Singeverga je jedini likor u potpunosti spravljen u benediktinskom samostanu Singeverga na sjeveru Portugala. Receptura je naravno tajna, al zna se da ima safran, cimet, med, ljekovite trave i mogu vam reci da je ..mmmmmmm....finooo.













I tako...do iduce godine...dovidjenja...

Broj komentara: 8:

  1. Ovo ja zovem pravom zabavom i korisno utrošenim slobodnm vremenom ... i ništa ne bih imala protiv pročitati i priču koju si ovaj put preskočila. Inače, evo me na vinskoj cesti La Rioja ;-) nisam ti toliko daleko večeras.

    OdgovoriIzbriši
  2. Produzi daljeeeee...jes da kod nas pada kisurina vec 2 dana, al dok stignes do mene, valjda ce se i sunce ukazati. Ima se sta za pojest, popit (onog benediktinskog likera odozgo) i sta vidjet...;-))

    OdgovoriIzbriši
  3. Joooj, guštala sam ko prase čitajući! :)
    I meni bi to bilo puno previše žutanjaka i šećera, ali obožavam obilaziti takva mjesta i izložbe. Mislim da bih najprije probala ono lisnato sa kremom. Super fotke! :)

    OdgovoriIzbriši
  4. znas da mi cure sline na ove delicije... vrlo su zanimljive fotografije. lijepo iskustvo!

    OdgovoriIzbriši
  5. Nema smisla da krećem dalje, oprala me kiša danas u Bilbao, doslovno su kablovi vode lijevali ... ostavljam Portugal za neki drugi put :-( a nije da mi nije krivo što je ovako šugavo vrijeme, stvarno smo mislili otići i do Portugala, kad smo već ovdje ...

    OdgovoriIzbriši
  6. Divno je ovo vidjeti i pročitati o izložbi ove vrste. Jako mi je zanimljivo i jako mi se sviđa. Na kolačiće vjerovatno ne bih navalila ali liker bi sigurno barem isprobala a i malo ponijela za doma :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Na mom blogu te ocekuje jedna nagrada!

    OdgovoriIzbriši
  8. Mene oduševljavaju ovakve stvari. Na žalost, njemačka/bavarska samostanska kulinarska tradicija sastoji se od piva i svinjske koljenice, ovakvu vrstu izložbe još nisam vidjela.

    OdgovoriIzbriši