O Izraelu, glistama i humusu

Moje putovanje u Svetu zemlju, tamo neke godine, krenulo je naopacke...skroz. Na aerodromu overbooking, grupe izraelaca vracaju se sa odmora kuci. Ne mogu vjerovati da cu izvisiti nakon toliko mjeseci priprema....prijateljsko lice na check in-u rukom mi daje znak da dodjem malo blize.

- Cuj, nemamo vise mjesta u ekonomskoj klasi, stavit cu te u poslovnu, al mi moras donijeti nesto posebno iz Izraela.

- Ak je legalno, samo reci - mada vec si mislim u sta cu se morati uvalit

- Donesi mi teglicu humusa

- OK, dogovoreno - odahnuce....

Da nisam prije par tjedana saznala da humus nije samo ono sto kalifornijske gliste ostavlju iza sebe, vjerojatno bi mu se zahvalila na ponudjenoj usluzi. A saznala sam ovako. Jedan od mojih tadasnjih gostiju, polu ortodoksni zidov, kojemu se nikako nije svidjela nasa mediteranska kuhinja..tj. ono sto se tada moglo naci u ponudi restorana visoko razvikanog grada na jugu jadranske obale, jedne me veceri pitao - gdje mogu pojesti humus?

Znate onu scenu u filmu koja traje dvije tri cetiri sekunde kad glumac nije siguran dal je dobro cuo, shvatio, jer zajebancija i ozbiljno. Tako i ja. Naime, jedan se moj clan obitelji svojedobno bavio uzgojem kalifornijskih glista koje proizvode high class dzubrivo - zvano humus.

Po ozbiljnom izrazu lica doticnog gospodina, shvatila sam da je mrtvo ozbiljan i da je to ocito nesto sto se jede. Soric, nemamo humusa na ovom kraju svijeta. Kasnije toga dana sam uhvatila jednu jako simpa udovicu pod ruku i prisapnula joj u uho - what the hell you eat that is called hummus???

I tako sam se ukrcala u avion, gospodski, prva, u poslovnu klasu....Zanimljivo je da kad si u poslovnoj klasi mozes maltene trazit da dubis na glavi i stjuardesa ce ti reci ok uz osmijeh. Naravno ako ne ugrozavas druge putnike. Tako sam ja uz najlijepsi osmijeh koji sam mogla izvuci u 2 ujutro, uz treptaj okica, pitala stjuarta (naravno!!!!!), jel bi ja mogla malo do pilotske kabine u razgledavanje. Naravno prije 11/9. Naravno da bih...izvolte...

I tako sat za satom, bla bla bla...sa pilotom i kopilotom, ugodno smjestena u pilotskoj kabini. Sat je pokazivao da se blizimo vremenu za slijetanje.

- Idem ja natrag, uskoro ce slijetanje jel da?

- A ako ste nam do sad pravili drustvo, mozete i u slijetanju..... - ah, sarmantnog li odgovora

I tako sam ostala i prisustvovala najlijepsem, najjedinstvenijem i najwowowowowow slijetanju u svojem zivotu. Praskozorje puca, sunce proviruje tamo na liniji izmedju sna i jave, a iz moje perspektive vidi se da je Zemlja okrugla. Svijetla grada koji se tek budi svojim zutim treprajem pozdravljaju avione koji slijecu. Dolazimo sa mora. Tamno je, al mirno. Sunce na krajnjoj tocci, zatim siluete grada, svijetla i more bez kraja. Wowowowowowow. Jedan od onih zen trenutaka u zivotu koji se trudite upiti u sve pore svoga bica, u nadi da kad zatreba, iz njih mozete izvuci taj osjecaj savrsenstva i mira. Tel Aviv here I come.

Planirala sam ostati mjesec dana. A viza mi je vazila 3 tjedna. Na avio karti povratak oznacen za 4. Ah, sta je tu je. Vidjet cemo kad dodje vrijeme za povratak. Viza se inace dobijala uzasno tesko ako si individualac, i ako ne ides preko neke turisticke agencije. Uglavnom, moja misija nije bila striktno vezana za posjet Jeruzalemu, Maslinskoj gori i svemu onom sto nude hodocasnicke ture katolickog svijeta. A ne, ja sam zeljela vidjeti kako zive ortodoksni zidovi, gdje su njihova sveta mjesta, kako zive zene....i sve ono sto mi se cinilo toliko egzoticno dok sam gledala "Fiddler on the roof". Zeljela sam dozivjeti Sabbath, shvatiti sto je kosher i probati humus!!!!!!

Na aerodromu su me docekala prijateljska lica, dragi ljudi koji ce mi biti domacini slijedecih mjesec dana. Neka avantura pocne. I pocela je i bila je. Puna nevjerojane slucajnosti il mozda unaprijed odredjenih situacija koje sam morala proci. Al o njima drugi puta. Trajalo bi previse za jedan post.

Stoga prvo humus, koji nije nus proizvod kalifornijskih glista!

Humus sam probala nedugo nakon dolaska, u jednom usputnom restoranu, naoko sumnjivog izgleda u predgradju gradica po imenu Safed, centru misticizma i kabale. I bila je to ljubav na prvi pogled. Ne znam, mozda da su mi ponudili i suhi palmin list meni bi bilo super, jer stvarno sam se osjecala kao kod kuce.

Dakle za humus nam je potrebno:

400 gr slanutka

4-5 cesnjaka

sol

sok od 1 limuna

4 pune kafene zlicice tahine

tobasco umak po zelji

Ja sam koristila unaprijed skuhani slanutak, koji sam ubacila u mikser, dodala sitno, sitno narezan cesnjak, limunov sok, sol, tahine i malo tobasco umaka, jer volim da je okus jak. Miksala kojih 5 minuta da se sve dobro sjedini. I to je to. Za ukras se stavlja malo maslinovog ulja, te se posluzuje sa maslinama i pita pogacama...i jede se rukama naravno....

I za kraj Lechaim!