O predgradju Lisabona ili gdje se uputiti za vikend

Odmah, na pocetku, u ovom javljanju nema recepta.

Slijedi jednostavno izvjestavanje o uzivanju kad napokon dodje sunce.

O da, doslo je napokon, vikend lijep, suncan, cijelih 17 C, temperatura koja mami na obalu.

Cascais je gradic na obalama Atlanskog oceana, udaljen od Lisabona 30-tak kilometara. Ukoliko dolazite organizirano, sigurno je da ce vam posjet Cascais-u biti jedn od fakutativnih izleta. A ako ne, sjednite na vlak koji iz centra Lisabona vozi ka zapadu i za pola sata, sidjite u Cascais-u. Jednostavno i nema straha da cete se izgubiti. A ako se ipak pogubite i noc vas zatekne uspavane na nekoj plazi - vratite se taksijem...cca...30-tak eura.

Cascais je gradic koji je svoju popularnost medju pukom dobio onoga dana kad se kraljevska obitelj spustila na jednu od 17 plaza u ljetnim mjesecima, te tako odredila njegovu sudbinu. Sudbinu gradica u kojem stanuju svi oni koji nesto znace, ili bi takav dojam zeljeli ostaviti. Pomalo snobovski, pomalo pompozno nagurali su svoje vile i palace uz samu obalu, a oni koji bi se rado sakrili od znatizeljnih pogleda, svoje su palace sakrili unutar visokih ograda. Stranci u prolazu, diplomati na odsluzenju trogodisnjeg zadatka, surferi u potrazi za velikim valovima, lovci na jastoge...i mi...slucajni prolaznici - svi smo dobrodosli.

Da se kojim slucajem kraljevska obitelj odlucila tog sudbonosnog dana uputiti negdje drugdje, Cascais bi mozda danas bio jos jedan u nizu ribarskih gradica, kakav je i do tada bilo. Plaza prepunih skoljaka i ostataka dagnji po kojemu je i dobio ime - "casca" - kora, oklop u ovom slucaju od dagnji. Ili pak gradic poznat po obrambenoj utvrdi iz doba nemilosrdnih i lukavih gusara koji su svoj plijen trazili u njegovim lucicama. Volim tu i tamo otici u Cascias, svidjaju mi se sarene brodice koje cekaju noc i svoje vlasnike - da isplove duboko u noc i da se u praskozorje vrate kosara punih morskih plodova sa rubnih djelova Atlanskog ocena.

Bilo kako bilo, danas Cascais slovi za mjesto mondenog okupljanja. Nesto poput Opatije. Tijekom cijele godine u njemu odsjedaju imucniji turisti, a posebno je popularan medju Britancima, koji su u njemu pronasli svoj novi dom, sklanjajuci se od engleskih kisa i depresivnog vremena koje im domovina nudi. Zato danas kada dodjete u Cascais imate osjecaj da ste u nekom gradicu na jugu Cornwalla. Ulice pune pub-ova, engleskih obiljezja i zastava. Malo dalje na nekom svjetioniku mozda ipak ugledate i portugalsku zastavu, tek toliko da vas vrati u stvarnost i na pravi meridijan.

Restorani kao i svugdje u svijetu mame svojim poznavanjem stranih jezika, nudeci ponajprije morske specijalite, ali i tradicionalnu portugalsku kuhinju. Cijene su nesto vise nego na drugim mjestima - ali, zaboga, u Cascais-u ste. Sto biste svakako trebali probati, tu il negdje drugdje, za vrijeme svog boravka.... Bachalau com natas / bakalar sa vrhnjem / ili neko drugo od 365 jela sa bakalarom. Arroz de pato / riza sa pacetinom/. Açorda de camarao / jelo do natopljenog kruha, cesnjaka, maslinovog ulja i skampi /. Carne a porco alentejana / svinjetina sa vongolama i przenim krumpiricima/...i tako dalje i tako dalje. Ja vam preporucam da ako dolazite u Portugal, zaboravite na dijete, odricanja i samokontrolu, da vam se ne bi dogodilo da kao Isabela Allende u Afroditi zapocinjete prepricavanje svojih dogodovstina recenicom: "Kajem se zbog svojih dijeta, slasnih jela odbacenih zbog tastine...."

U zabitim ulicicama Cascaisa, ako posjedujete istrazivacki duh i relativno kvalitetnu obucu, mozete pronaci i male, sakrivene radnje koje prodaju visokokvalitetna portugalska vina, likere i rekvizite sa kojima se po povratku kuci mozete praviti vazni pred prijateljima. Ili pak, ako ste zaljubljenik u vojnu memorabiliju i imate dublji dzep - neki od ducana sumljivog mirisa i na prvi pogled - izgleda, postat ce vas mali raj.

I onda negdje oko 19 sati postaje hladno. Sunce zalazi, a rijeke setaca, pretvaraju se u rijeku automobila koja polako napusta mjesto zlocina. Jos jedna subota je iza nas. Dovidjenja Cascais, do nekog novog susreta - ate a proxima!