O mednim uzicima

Sjecam se da je moj prvi susret sa suptilnom ekranizacijom erotike kroz hranu bio susret sa legendarnim filmom 9 i 1/2 tjedana. Ona poznata scena gdje M.R. hrani K.B. ispred otvorenog frizidera, koja zatvara oci  i pusta masti na volju, za mene je bila poput aha momenta. Mislim da sam tada prvi puta vidjela zelatinu u svom desertnom obliku kako se zavodljivo ljuljuska na zlici. U godinama svojeg odrastanja nekoliko puta sam pokusala reprizirati tu scenu, vise manje uspjesno, sa vise ili manje domisljatim suigracima. Mada nikad pored otvorenog frizidera, zimogrozna sam. Priznajem da mi je i dan danas ovakav nacin igranja i zavodjenja ostao poput fetisa. Jer nema nista senzualnije ni plodonosnije za mastoviti um od uskracivanja ocima da vide i rukama da dodiruju, dok ruzicasto osjetilni pupoljci jezika sa strahopostovanjem pokusavaju doskociti nepoznatom obliku sto se nasao u ustima.

Med sam u svrhu erotskih igara otkrila jednog poslijepodneva u samackom stanu strica moje studenske fascinacije . Tada sam kratila sumorne zimske dane u njegovom toplom krevetu, umjesto u hladnim studenskim klupama. Sto je vjerojatno i jedan od razloga da isti nikad nisam ni zavrsila. On je. Ponekad, zasigurno nadahnut carobnim opisima Kama Sutre, pripremao bi mi jednostavne, al do bola romanticne dorucke, ruckove i rane vecere uz obavezno stovanje ruskih pjesnika. Nakon jednog takvog rucka na malom stolicu uz krevet nasla se i suncem obasjana staklenka zlatno smedje tekucine. Aha...U svrhu cuvanja cudoredja otvorenog bloga, preskocit cu sredinu, koju valjda mozete i sami nadopuniti. Kraj scene, ako me jos dobro sjecanje sluzi bio je manje erotican od one u poznatom filmu. Koza zategnuta i bolna, ko da sam pobijegla sa lose egipatske depilacije, zahvalna sto postoji tus i topla voda. Mislim da nikad vise nisam pribjegnula ovom tretmanu za uljepsavanje.

Kasnije sam upotrebu meda ogranicila iskljucivo na kulinarske avanture. Nije me se previse dojmio niti kao maska za kosu il lice. Al zato u simbiozi sa orasima...okus koji pretvara i najgore jutro u suncanu ljetnu oazu.

Jednako tako u kombinaciji sa svijezim sirom...i orasima. Ili ovcim sirom na preprzenom kruhu uz lagani miris svijeze ubranog ruzmarina. Uz casu lagano rashladjenog bijelog vina, ne preslatkog, ne prekiselkastog...nego onog koji tjera da se zastane i zatvore oci trazeci objasnjenje za iznenadnu navalu topline...

Voila!

Svijezi sir sa medom i orasima, za pocetak svakog iole ozbiljnog kucnog zavodjenja. Potrebno je malo svijezeg sira, meda neutralnog okusa i svijezi orasi. Nemojte da vam se omakne, pa da servirate prije no sto ih probate, uzegli orasi su totalni antiafrodizijak....bljak! Pretpostavljam da ne trebam objasnjavati proces pripreme.

***

Vi pamtite -

Vi, naravno, sve pamtite -

Kako sam stajao

Kraj zida pored vas,

I sebe, kako u toj sobi plamtite,

U lice mi bacajuci

Svoj ljutit, ostri glas...

***

Bruskete sa topljenim ovcim sirom, medom i ruzmarinom

Kruh narezati i preprziti, namazati maslinovim uljem i na njega posloziti narezani ovci sir. Dodati na vrh malo ruzmarina. Zagrijati pecnicu na 100C i staviti tek toliko da sir postane mekan. Izvaditi i dodati med na vrh. Posluziti toplo.



A trebalo bi se i nesto popit jel?

Poncha je pice sa otoka Madeire. Pije se najvise u ljetnim mjesecima, al to ne bi trebao biti izgovor....Koristi se rakija od secerne trske (aguardente da cana / cachaça) ista ona koja se koristi i za Caipirinhu. Vidjela sam cachaçu u trgovinama u Hr. Treba vam svijeze iscjedjeni sok od narance ili limuna, med i cachaça. Prvo se doda med u sok i dobro mijesa drvenim stapom-kuhacom, zatim se dodaje cachaça i ponovo dobro mijesa da se sve sjedini.

Namjerno nisam stavljala oznake kolicina...jer, ponekad treba ugasiti mozak i pustiti se cistoj impovizaciji. Isprobavajte rukama, ocima i jezikom.... Uzivajte...

Ovaj hedonisticki post saljem i Aleksandri koja je domacica u ovomjesecnoj igrici "Ajme, koliko nas je...!" sa temom med.