O dorucku u pustinji na kraju svijeta - labneh sa mentom i caj od mente

"Nikada nisam vidio tako dugacku karavanu!" - pomislio je Jusuf tjerajuci svoje malo stado ovaca niz kameni puteljak. U daljini radjalo se novo sunce, novi dan, nova ispasa. Ove je godine palo vrlo malo kise i oaza postaje premala za karavane i Jusufove ovce.

U svojim djecackim snovima sanjao je o dobroj prodaji vune, jer onda bi mu mozda gazda dopustio da kupi za sebe novi par sandala, ili mozda cak i nove hlace...a ako bi godina doista bila dobra, mogao bi dodati dva novcica u onu sakrivenu kutiju u kojoj je vec sacuvao tri i platiti svoje mjesto u karavani iduceg proljeca.

U karavanskim kolima gorijele su velike, teske svijece i stvarale treperave sjenke na usahlom, pjescanom tlu. Jedan je pas letargicno dosetao do Jusufovih nogu, te on pomisli kako bi dobro bilo imati psa koji bi mu prikratio sate i pripazio na ovce kad uzegne podnevno sunce. Karavanske zene zapocele su pripremanje jutarnjeg objeda. Zveket bakrenih loncica i jutarnji selam probudio je poslijednje usnule putnike. Zvizduk propara tisinom i pas potrci prema karavani, a za njim i Jusuf.

- Selam Avi! - povice Jusuf starcu koji je predvodio karavanu.

-  Salom Jusufe! Vidi kako si samo porastao od prosle godine! Jos malo pa ces biti spreman za zenidbu! - nasmije se veselo starac i mahne djecaku da se pridruzi oko vatre.

- Jesi li stogod jeo danas?

Djecak odmahne glavom i slegne ramenima zureci u pod.

- Rut, djecak ce jesti sa nama! - dosapne starac zeni koja je pripremala jutarnji caj.

 

Pred Jusufom se ubrzo ukazala mlada zena noseci limene tanjure, caj od mente, kruh, masline i sir. Polozi omanji tanjur pred njega i promrsi mu garavu kosu.

- Toda raba - uctivo se zahvali Jusuf i posramljeno popravi dva nestasna pramena

- Ah, jos ces nam i jidis progovoriti! Nije li to opasno za jednog arapskog djecaka? - prisapne starac, izazivacki se smjeseci

Jusuf se okrene i pogleda starca, pa namigne.

- Opasno je ujutro se probuditi, u podne zaspati, i uvece se pomoliti! Sve je opasno, ali u tome i jeste car! Jednom cu sakupiti dovoljno novaca i poci sa tobom u pustinju do Velikog Rijeke.

- I sto ces tamo? Nije li ti bolje ovdje u miru sa ovcama? Sa tvojim ljudima? - zacudjeno upita starac

- Tvoji ljudi - moji ljudi, i moji su ljudi - tvoji. Ne osjecas li se dobro sa mnom? Ni one ovce nisu moje, ali ja se dobro brinem o njima. Vodim ih na vodu dok je jos bistra, rano izjutra, donosim im svijezu travu kada je ima, a one me za uzvrat griju u hladnim nocima. Dobar sam prema njima i one prema meni.  Zelim uciti i vidjeti carstvo na kraju svijeta, upoznati druge karavane i trgovce.... - rece i zagleda se u plamen koji se polako poceo gasiti

- I sto ces onda?

- Onda cu se vratiti svojim ovcama, brinuti se o njima i cekati da ponovo prodjes da ti ispricam sve sto sam vidio.

Sunce je visoko. I karavana krene. Popevsi se na najvise drvo u oazi, Jusuf je rukom sklanjao oci prateci deve, konje i kola sve dok nisu izgubile oblik i postale nalik na dugu zmiju koja se sakriva u nepreglednom pijesku. Napokon nestane i poslijednja crna tocka. Usli su u pustinju na kraju svijeta.

- Selam Avi... do iduceg proljeca....iduceg proljeca... - zapjeva djecak i veselo potrci za svojom ovcom.

Iz omanje se dzamije zacuo poziv na podnevni namaz. Sve je isto kao i prije.

                                                                                   ***

Za labneh je potrebno:

1 litra mlijeka

1 jogurt (normalni, ne tekuci)

saka svijeze mente

Mlijeko (polumasno/punomasno) se zavrije i ostavi sa strane da se prohladi. Kada bude gotovo mlacno (onako da mozete uroniti prst u mlijeko bez da se opecete), dodati jogurt i promijesati. Poklopiti i ostaviti na toplom (20C) 24 sata. Kada vidite da se tekucina pocela zgusnjavati, priredite sito preko kojeg ste stavili gazu ili djeciju pelenu. Sito namjestite na posudu u koju ce curiti visak tekucine te izlijte jogurt u sito. Ostavite preko noci u frizideru. Ujutro bi sir/labneh prebao biti gotov. Sitno narezite svijezu mentu i umjesajte u sir.

Za caj:

voda

saka svijeze mente

Znamo kuhati caj, zar ne?

Ovo je moj doprinos ovomjesecnoj igri "Ajme koliko nas je...." , cija je domacica Pamela odabrala mentu kao namirnicu mjeseca.

O pismima, Abelardu i Heloizi uz domaci aromaticni caj

Lisabon, 3 prosinca ....a.d.

Vi cete mi zasigurno oprostiti na smijelosti, uvijek ste mi sve oprastali, ali rado bih zapocela jedno staromodno dopisivanje. Znate, onakvo dopisivanje koje ukljucuje komad, po mogucnosti, bijelog papira i olovku, obicnu, ili naliv-pero, ili gusce pero ako ste u posjedu kojeg. Nije vazno cime cete mi pisati, bitno je da mi pisete. U pocetku mozda nece niti biti vazno o cemu mi zelite pricati, meni ce biti vazno da osjetim tezinu vaseg pisma na mom dlanu, da osjetim uzbudjenje otvarajuci uredno zalijepljenu kovertu i onda uz sakriveni miris.... u polumraku, skoro bez daha procitam Vase rijeci.

Mozete mi pisati o jutru ispod Vaseg prozora i kako su duge zimske noci na Vasem otoku. Mozda o vjetru koji nikako da prestane i rijetkim suncanim minutama koje provodite setajuci uz strme litice.

Mozemo poput Abelarda i Heloize, u pocetku, kao stranaci, disciplinirano i ugladjeno pokusati demistificirati ljudski um i posvetiti se metafizici ljudske sudbine. Iako znamo gdje ce nas na kraju pero samo odvesti. Uloge Napoleona i Josefine dovoljno dobro poznajemo. Ali mozemo hiniti da se nikad nismo niti zbili.

Dugo od Vas nisam dobila pismo, neku vijest, stoga Vam i pisem. Znam da ste dobro, da Vam dani prolaze brze nego meni, stoga biste mogli protumaciti moje javljanje kao egoisticni i sebicni cin da sebi udovoljim, da svoje dane ucinim bogatijim, zanimljivijim. Znate me i predobro. I zato Vam i necu lagati, hiniti druzeljubivu brigu za izgubljenog druga. Treba mi Vase drustvo, Vasa briga, Vasa mudrost i djecacka ishitrenost. I sami dobro znate koje je boje moje sebicno nebo.

Sjecate li se kada sam Vas jednom pitala sto ce biti kada otkrijemo sve tajne? Kako ce tada izgledati nase prijateljstvo? Rekli ste mi da cemo ih sve zakopati i praviti se da nista nismo otkrili, te krenuti ispocetka. Lukavo, dragi moj, lukavo! Uvijek ste znali mangupski zavarati trag.

Necu Vas zadrzavati, mada bih to zeljela, ali nauceno lijepo ponasanje od mene trazi da odglumim djevojacku cednost i privedem svoju poslanicu kraju. Nadam se da ce Vas moja zelja naci u dobrom zdravlju i da mi necete zamijeriti ovu (promisljenu) hrabrost. Evo, vec se cuje uzavrela voda na plameniku, za caj, koji bih tako rado sa Vama popila. Jednom, u mom ili Vasem svijetu, kako Vam draze bude.
Za kraj dopustite mi da Vas podsjetim na rijeci naseg prijatelja R.B. kojima je tako smjelo opisao nase prijateljstvo - Kad bi naše prijateljstvo ovisilo o vremenu i prostoru, onda bismo, svladavši vrijeme i prostor, upropastili i naše bratstvo! Svladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Svladamo li vrijeme, ostaje nam samo SADA. Zar ne misliš da ćemo se na tom putu, između Sada i Ovdje, ipak povremeno susretati? -

Jos uvijek samo svoja L.

Za jedan ovakav aromaticni caj potrebno je:

svijeza menta

1/2 stapica cimeta

3 cm svijezeg djumbira

4 klincica

4 kardamoma

Djumbir ogulite i nasjecite na kolutove, kardamom otvorite, ali ostavite sjemenke u kori. U spremnik za caj ili vrecicu od gaze poslazite mentu, cimet, djumbir, klincice i kardamom. Pristavite 1.5 vode i kad prokljuca ubacite sastoke. Neka se kuha oko 10-tak minuta. Izvadite spremnik sa zacinima, jer stajanjem postaje caj postaje prejak i gorak. Zasladite medom i limunom. Ili ne, ovisi o ukusu. Ako zelite mozete ubaciti i jednu vrecicu caja od mente, ja nisam, meni se vise svidjelo ovako.

Ovaj caj je moja ulaznica za ovomjesecnu igricu "Ajme, koliko nas je...", cija je domacica Nevena i njen Ebba's cuisine blog, a caj je predmet pozude i zadnjem mjesecu ove 2011.-te godine.

O onome sto treba biti, zapisano ili ne i sto dolazi nakon toga....Mojito od jagoda

Dok umornim prstima prebirirem dva pramena kose, sjedeci udobno u crnoj stolici sa crvenim jastukom, ocekujuci zalazak sunca.... zatvorenih ociju razmisljam. Postoje dogadjaji u zivotu koji nas obiljeze, prate i svako malo podsjecaju na svoje postojanje. Postoje ljudi koji nam se nadju na putovanju kroz zivot i obogate ili osakate nase vidjenje svijeta. U cast moje hrabrosti, strpljivosti i ludosti, mladenacke zanesenosti i djecje fascinacije nazdravljam vam Mojitom od jagoda. Sa mangupskim osmjehom koji pokusavam sakriti, tek toliko pro forme radi. Ugodan vam vikend zelim!

Potrebno je:

1 doza bijelog ruma

3 doze sode

1 zlica secera

1/2 limete

5 listova mente

saka jagoda

sitni led

U saker staviti jagode, mentu, cetvrtine limete i secer. Istuci da pusti sok. Dodati rum i sodu, te na kraju sitni led. Ako nemate posluzit ce i onaj u kocicama. Sve izmjesati i ....

O onome sto ljeto jest....i mousse od jogurta i mente

Ne dam se zavarati.

Gdje god da pogledam, koji god portal da otvorim, sve je prepuno oglasa o brzinskim dijetama i preparatima koji cuda obecavaju. Do njih stratesko razmjestena izvijesca sa mondenih kupalista diljem svijeta. Na fotografijama nasmjeseni ljudi, savrseno potamnjenog tijela. Lica uz red neke pive porucuju - ljeto je i ako niste ovakvi i ne pijete ovu pivu/vodu/sok...vase ce ljeto vjerojatno biti pusiona. Ma da!!!! Pivu ne pijem, nemam 16 i pol godina, godina moje berbe je nesto starija i kvalitetnija, a ni mondena okupljalista me nece vidjeti ovoga ljeta. Model mog badica nikako ne podsjeca na mini trokutice bureka, ali zato boja moje koze podsjeca na najfiniju sirnicu prije pecenja.

Zelim reci....ljeto nije patnja radi onih 5 kg viska od prosle godine, ma nije ni radi onih 15! Nije ni sram radi izdajnickih rupica na bokovima, ima ga i novorodjencad. Nije niti cinjenica da godine idu i da vjerojatno zavredjujemo vise no sto nam zivot daje. Ljeto nije vrijeme za zalopojke nad neumitnom stvarnoscu i zatvaranjem u sebe. Da, znam da vjerojatno imate ladicu neplacenih racuna, da ne znate hoce li se klinac upisati u srednju na jesen, da vas sef kinji i mozda niste dobili placu od veljace, ali....tako ce vam biti i sutra. Pa sto onda danas nesto ne biste napravili za sebe?

Ljeto je sve ono sto ste zaboravili da vas je nekad cinilo sretnim i mladim u tijelu i duhu. Sjecate li se svojih 18? Ako zastanete na kratko, u nekom trenutku kada oko vas utihne djecja vika, konstantno zanovjetanje okoline i udaljite pogled sa kauca na kojem lezi neki trbusasti kljunas (ah, toliko daleko od vaseg mladenackog ideala)....vratite se na plazu svoje mladosti. U neki sretni trenutak. Vratite se u onaj osjecaj lakoce postojanja, leptirica u trbuhu, topline sunca na kozi zategnutoj od morske soli. Vratite se u svoje iskonsko -ja-, u svoje cisto stanje putnika bez prtljage.

Ljeto je svijetlost i toplina, jagode i breskve, lubenice i dinje,  kricave boje i nepregledno plavatnilo za one sretnike koji zive uz more. Ucinite nesto za sebe. Ne, ne mislim na pjenusave kupke i masaze u luksuznim salonima. Vi koji zivite na moru, uberite pregrst lavande i objesite je na okno kuhinjskog prozora. Ili zalfije ili ruzmarina... Vi koji zivite miljama daleko od mora, neka vas ne bude sram - zicajte kolegicu blogericu koja zivi uz more da vam posalje, zajedno sa 2-3 bijela oblutka sa obliznje plaze, koje cete poskrivecki polizati kad stignu i tako osjetiti miris i okus morske soli. Slobodno, neka vas ne bude sram. Kad ste imali 18 jel vas bilo icega sram?  Okacite kricav cvijet iz uha, obucite bijelu haljinu i predvecer sjednite u kafic na uglu ulice. Narucite nesto sto inace nikad, ali nikad ne biste. Dajte naucite vise kako se radi mojito od jagoda, caipirinha i posluzite sami sebi. Nitko nista vise ne zasluzuje vise od vas samih. Svakidasnju jadikovku preselite na stranice kalendara oznacene sa - mjesec rujan - .

"Summertime" je svakako legendarna pjesma, al zadnje sto vam treba jest melankolicni glas Billie Holiday. Prosecite radje uz ovako nesto, podignite ruke u zrak (ne, nije kao na cajkama!!!) i ispustite onaj iskonski urlik koji toliko dugo zatomljujete u sebi. Negdje uz tracnice vlaka koji prolazi jednom tjedno, a mozete i u vlastitoj kuhinji, tako ce ostali barem shvatiti da ste zivi, a ne da zivotarite. Ne mojte zaboraviti surovu istinu - mozda vas sutra i nece vise biti. Zato, red suza, red urlika i red histericnog smijeha preporucam takodjer prije velikog finala - ZIVA SAM!

A onda kad se smirite iz frizidera izvadite nesto poput ovoga i posluzite zacudjenim licima, koji se jos dvoume dal da okrenu broj hitne ili da se ljute radi vaseg nepristojnog ponasanja. Ko ih sisa, bitno je da je vama dobro!

Potrebno je:

2 bjelanjka
3 lista zelatine

1 dcl mlijeka
10 listova mente dobro nasjeckanih
2 jusne zlice secera
200 gr jogurta

Istuci bjelanjke u snijeg i ostaviti sa strane. Potopiti zelatinu u vodu da se odmoci. Kad zavrije mlijeko, dodati natopljenu zelatinu i dobro izmjesati. Nasitno narezati listice mente, dodati u mlijeko i sve zajedno u predhodno izmjesani jogurt sa secerom. Na kraju dodati snijeg i ostaviti u frizideru par sati da se stisne.

O zavodjenju kroz jagode na vezirski nacin

Jagode....crvene...prepune crvenog nektara koji bezobrzno klizi niz ugao usne i nestasno pada na vrat. Gotovo bogohulno bi bilo snazno zatvoriti pest i pustiti crvene kapi da pobjegnu kroz malene pukotine izmedju prsti.

U ovo doba  kada  izviru sa svih strana, svako iole imena vrijedno zavodjenje, kao krunu svoje intimne orgije zahtijeva - desert od jagode. O ono doba kada jos mirisom pokusavamo odluciti da li je muskarac ispred nas paznje vrijedan, svaka postena ljubavnica priskrbit ce si zdijelu crvenih, mirisljavih jagoda. U vrijeme kada je butelja vec ispijena, a fizicka glad zadovoljena laganim millefeuille aux vegetable, predlazem vam sorbet od jagoda i mente. Menta ce osvijeziti nepce i odagnati ostatke neugodnih mirisa, a jagode....one ce svojim bradavicastim oblikom, nadajmo se, mastovitog ljubavnika orabriti da svoje umijece nastavi u pravcu u kojem zelite.

U vrijeme moj boravka u Sa, pronasla sam vrlo zanimljivu knjizicu "Ljubavnoga vrta cari" - Shaikh al Nafzawi, te cu vam ovom prilikom predstaviti neka zapazanja pisca u obracanju velikom Veziru.

O zenama dostojnima hvale kaze: " Da bi se svidjela i mogla pobuditi ljubav muskarca i razbuktati njihovu zelju, zena treba da ima savrseno tijelo bez i najmanje mane i treba da bude obla i punasna, a uz to i zivahna i vesele naravi...." (znaci, anoreksicarke i cijelodnevne gundjavice ni onda nisu bile in).

O odnosu kaze: " Znaj, o Veziru, ako zeliks obljubiti zenu, da joj ne smijes prici puna trbuha, opterecena jelom i picem, jer ti odnos nece biti ugodan niti je to dobro po zdravlje....
....A prije no sto priones da legnes sa zenom, ti je uzbudi ljubavnom predigrom, kako bi vam odnos oboma zavrsio potpunim zadovoljenjem. Zato ces dobro uciniti ako se malo poigras s njom prije no sto se potpuno sjedinis s njom. A mozes je uzbuditi tako da joj ljubis obraze, usne, dojke. I ljubi joj pupak i bokove i njezno miluj bedrima...ne zanemaruj nijedan dio tijela..." 

Malo kasnije nastavlja: " Zena je nalik na plod koji ne daje svoju slast dok ga dobro ne protrljas rukama. Sjeti se samo bosiljka. Ako ga dobro ne zagrijes i na protares medju prtima , nece siriti nikakva mirisa...."

I tako uzduz i poprijeko, od poglavlja o muskaracima dostojih hvale, pa do poglavlja o jelima i sredstvima sto poticu ljubavni zar.... sa zakljuckom: " I tako su su svi bili sretni i zadovoljni, i svi su ostali zivjeti u princezinoj palaci, prepustajuci se radostima i uzicima...."

Za Sorbet od jagode i mente potrebno je:

1/2 kile jagoda

1 dcl vode

60 dkg fruktoze/vocnog secera

5-6 listica mente

Zagrijati vodu i secer, te kad zakipi preliti preko narezanih jagoda. U mikseru dobro izmiksati jagode i prebaciti u dublju posudu. Ostaviti u zamrzivacu uz povremeno mjesanje da se ne bi stvorilo inje na povrsini. Posluziti iza 23:00 sata...