U zagrljaju ljetnog povecerja uz 1,2,3...4 bruskete

Volim prosetati u ova ljetna predvecerja. Miris lavande siri se usahlim poljima, a nervozni bumbari zuje oko svakog otvorenog cvijeta. Priroda je u miru. Cesto tako krenem na jednu stranu i zavrsim na drugom kraju svojeg omanjeg carstva.

Moje je carstvo omedjeno uscem rijeke sa jedne strane i poljima sa druge. U sredini zaboravljeni maslinici i napusteni mlinovi. U daljini glasanje domacih zivotinja na ponekoj zaostaloj farmi poziva u stvarnost.

Konji koji odavno vise nisu divlji, znatizeljno promatraju zalutalog setaca. U genima jos uvijek kola sjecanje na neomedjene pasnjake Iberijskog poluotoka i potpunu slobodu pokreta. Krivi korak i napukla suha grana rasprsuju balon od sapunice i oni nestaju.

Brizljivo pregledah grmove uz cestu...strpljenja, strpljenja...jos par tjedana i sve ce biti puno crnih, slasnih kupina. Njih cu pokupiti i pospremiti u pretinac ledene skrinje, tek toliko da me u zimskim mjesecima podsjecaju na ljepote ljetnog zalaska.

U glavi odjednom ozive taktovi prastare pjesme.

Oh Lord, won't you buy me a Mercedes Benz ?
My friends all drive Porsches, I must make amends.

:-))

I nakon nekoli sati putovanja kroz zemljane puteve, ostavljam prasnjave cipele objesene na cavao povise ulaznih vrata. Na trijemu postavljen stol, sarenilom poziva i porucuje - dobrodosla natrag!

Bruskete razne bas onakve kakve volim...uzivajte u ljetu!

Baza svake bruskete je tostirani kruh po kojem se lagano predje ociscenim cesnjakom i nakapa maslinovim uljem. Ostalo je kreativnost.

 

Brusketa sirotinjska

tostirani kruh

maslinovo ulje

cesnjak

 Brusketa sa crnim maslinama i incunima

20 crnih maslina bez kositica

2 fileta incuna

1 jusna zlica limunovog soka

2 jusne zlice maslinovog ulje

1 jusna zlica kapara

papar

U mikseru ili muznju samljeti sve sastojke dok se ne dobije smjesa slicna pasteti.

Grcka brusketa

tostirani kruh

maslinovo ulje

cesnjak

feta sir

svijezi krastavac

ljuta papricica

Mediteranska brusketa

tostirani kruh

maslinovo ulje

cesnjak

paradajz/rajcica

grilani patlidjan, tikvica

mozzarela

Talijanska brusketa

tostirani kruh

maslinovo ulje

cesnjak

paradajz/rajcica

svijezi baziliko

O Buddhinom rajskom vrtu i bruskete sa gljivama

Ne, necu vas odvesti u Kinu, nazalost do tamo jos nisam stigla. Nego, idemo puno, puno blize, sat i pol voznje od Lisabona prema sjeveru - ka Bombarral - u. Buddha Eden - Vrt mira - "ekscentricni" je projekt jednog vrlo bogatog covjeka, koji se bavi rizicnim investicijama - kako se navodi u Wikipediji.

Vrt se prostire na povrsini od 35 hektara i neprestano se mijenja, nadopunjuje i raste. Nastaje kao odgovor na barbarsko unistenje velikih bajmanskih Buddha u Afganistanu, koje su Talibani sravnili sa zemljom. U cast nestalih spomenika Jose Barardo 2001. godine, pocinje sa  projektom nazvanim "Buddha Eden Garden of peace". Zapocinje izrada ovog  prekrasnog vrta, utociste svih vjera, filozofija i ideja. Vrt u kojem su svi dobrodosli, bez obzira na svoju nacionalnost, vjeru, spol... Dobro dosli, uzivajte - ulaz je besplatan, wc cist i uredan....i nitko nista ne prodaje na pokretnim kolicima iza coska.

Kada dodjete, okruzit ce vas zeleni vinogradi i tipicne portugalske kucice. Bijele fasade i plavi ili zuti obrubi oko prozora. Veliko parkiraliste pred ulazom nicim ne nagovjestava ono sto se sakriva niz padinu do koje vodi posljuncana staza. I onda.....prizor sa prve slike. Gledano odozgo kroz um prolazi jedna misao - gdje je Zabranjeni grad?

Slijedi setnja nizbrdo do velikog jezera koje je okruzeno ogromnim kipovima, patkama, paunovima...mir i tisina...iako vrt je pun, i svi vjerojatno razgovaraju, ali zamor se gubi u velicini ove oaze mira.

Ovdje mozete ostati cijeli dan, ima se sta vidjeti....Zlatni Buddha, zmajevi od ruzicastog mramora, terakotini vojnici, rucno obojani ...stotine njih posvuda svoje ponosno i casno, cekajuci da veliki car uskrsne i .... znate kako ide legenda, zar ne?

Ovdasnji vojnici, za razliku od idejnih originala, ne nose onu tuznu sivu boju, vec su im odijela ukrasena veselim bojama koje se stapaju sa okolinom, nemaju oruzje, tako da vise nalikuju na mislioce nego na ratnike.

" Ne vjeruj zato što je to mudrac rekao,
Ne vjeruj zato što je to uobičajeno mišljenje,
Ne vjeruj zato što je to zapisano,
Ne vjeruj zato što je to prorečeno,
Ne vjeruj zato što netko drugi to vjeruje,
Ali vjeruj sam onom što si sam prosudio da je istina."

Siddhartha Gautama Buddha

Ako krenete u setnju po sumskom puteljku, dobro gledajte medju zbunjem se sakrivaju vile i jednorozi, zmajevi, konji i kornjace...i sve prisutni veseli, lezeci i meditirajuci Buddha.

"Nema potrebe za hramovima i kompliciranim filozofijama. Naš vlastiti mozak i srce je naš hram; moja filozofija je ljubaznost." Dalai lama

Djeca veselo trckaraju okolo, neki zaljubljeni par ispruzio se u sjeni stabala, nadajuci se da ce uhvatiti trenutak mira, malo dalje malena obitelj na kariranom prekrivacu slaze lagani rucak. Sareni leptir znatizeljno leti u krugu.

Vrijeme je da se nesto prezalogaji..Pomislila sam da bi nesto lagano, uz rashladjeno bijelo vino, koje se ostalo hladiti u prenosivom frizideru u autu i bruskete sa gljivama bile idealan obrok u 14.30 na padinama brezuljka dok nas ova patka sumljicavo gleda iz prikrajka.

Potrebno je:

400 gr svijezih gljiva po izboru

2 veca crvena luka

timjan (samo listici)

1 rezanj cesnjaka

1  zlicica secera u prahu

ocat

malo putra

persin

Na maslinovom ulju prodinstati na kolutove narezani luk, listice timjana i cesnjak. Cesnjak ne treba cistiti od ljuske. Kada luk pozuti i omeksa, posuti secer u prahu i ostaviti da se karamelizira, lagano mjesajuci. Dodati na listice narezane gljive i na vrh noza putar. Kad gljive dobiju boju i ispari voda, dodati soli po zelji i octa/aceto balsamico - po ukusu. Ostavit da se prodinsta minutu dvije i ugasiti. Izvaditi cesnjak. Kruh tostirati i na njega posloziti gljive i karamelizirani luk. Po zelji dodati malo maslinovog ulja na vrh ili svijeze naribanog parmezana....

I za kraj mala mudrost - "Ja sam u formi. Okruglo je forma." Nepoznati autor

O mednim uzicima

Sjecam se da je moj prvi susret sa suptilnom ekranizacijom erotike kroz hranu bio susret sa legendarnim filmom 9 i 1/2 tjedana. Ona poznata scena gdje M.R. hrani K.B. ispred otvorenog frizidera, koja zatvara oci  i pusta masti na volju, za mene je bila poput aha momenta. Mislim da sam tada prvi puta vidjela zelatinu u svom desertnom obliku kako se zavodljivo ljuljuska na zlici. U godinama svojeg odrastanja nekoliko puta sam pokusala reprizirati tu scenu, vise manje uspjesno, sa vise ili manje domisljatim suigracima. Mada nikad pored otvorenog frizidera, zimogrozna sam. Priznajem da mi je i dan danas ovakav nacin igranja i zavodjenja ostao poput fetisa. Jer nema nista senzualnije ni plodonosnije za mastoviti um od uskracivanja ocima da vide i rukama da dodiruju, dok ruzicasto osjetilni pupoljci jezika sa strahopostovanjem pokusavaju doskociti nepoznatom obliku sto se nasao u ustima.

Med sam u svrhu erotskih igara otkrila jednog poslijepodneva u samackom stanu strica moje studenske fascinacije . Tada sam kratila sumorne zimske dane u njegovom toplom krevetu, umjesto u hladnim studenskim klupama. Sto je vjerojatno i jedan od razloga da isti nikad nisam ni zavrsila. On je. Ponekad, zasigurno nadahnut carobnim opisima Kama Sutre, pripremao bi mi jednostavne, al do bola romanticne dorucke, ruckove i rane vecere uz obavezno stovanje ruskih pjesnika. Nakon jednog takvog rucka na malom stolicu uz krevet nasla se i suncem obasjana staklenka zlatno smedje tekucine. Aha...U svrhu cuvanja cudoredja otvorenog bloga, preskocit cu sredinu, koju valjda mozete i sami nadopuniti. Kraj scene, ako me jos dobro sjecanje sluzi bio je manje erotican od one u poznatom filmu. Koza zategnuta i bolna, ko da sam pobijegla sa lose egipatske depilacije, zahvalna sto postoji tus i topla voda. Mislim da nikad vise nisam pribjegnula ovom tretmanu za uljepsavanje.

Kasnije sam upotrebu meda ogranicila iskljucivo na kulinarske avanture. Nije me se previse dojmio niti kao maska za kosu il lice. Al zato u simbiozi sa orasima...okus koji pretvara i najgore jutro u suncanu ljetnu oazu.

Jednako tako u kombinaciji sa svijezim sirom...i orasima. Ili ovcim sirom na preprzenom kruhu uz lagani miris svijeze ubranog ruzmarina. Uz casu lagano rashladjenog bijelog vina, ne preslatkog, ne prekiselkastog...nego onog koji tjera da se zastane i zatvore oci trazeci objasnjenje za iznenadnu navalu topline...

Voila!

Svijezi sir sa medom i orasima, za pocetak svakog iole ozbiljnog kucnog zavodjenja. Potrebno je malo svijezeg sira, meda neutralnog okusa i svijezi orasi. Nemojte da vam se omakne, pa da servirate prije no sto ih probate, uzegli orasi su totalni antiafrodizijak....bljak! Pretpostavljam da ne trebam objasnjavati proces pripreme.

***

Vi pamtite -

Vi, naravno, sve pamtite -

Kako sam stajao

Kraj zida pored vas,

I sebe, kako u toj sobi plamtite,

U lice mi bacajuci

Svoj ljutit, ostri glas...

***

Bruskete sa topljenim ovcim sirom, medom i ruzmarinom

Kruh narezati i preprziti, namazati maslinovim uljem i na njega posloziti narezani ovci sir. Dodati na vrh malo ruzmarina. Zagrijati pecnicu na 100C i staviti tek toliko da sir postane mekan. Izvaditi i dodati med na vrh. Posluziti toplo.



A trebalo bi se i nesto popit jel?

Poncha je pice sa otoka Madeire. Pije se najvise u ljetnim mjesecima, al to ne bi trebao biti izgovor....Koristi se rakija od secerne trske (aguardente da cana / cachaça) ista ona koja se koristi i za Caipirinhu. Vidjela sam cachaçu u trgovinama u Hr. Treba vam svijeze iscjedjeni sok od narance ili limuna, med i cachaça. Prvo se doda med u sok i dobro mijesa drvenim stapom-kuhacom, zatim se dodaje cachaça i ponovo dobro mijesa da se sve sjedini.

Namjerno nisam stavljala oznake kolicina...jer, ponekad treba ugasiti mozak i pustiti se cistoj impovizaciji. Isprobavajte rukama, ocima i jezikom.... Uzivajte...

Ovaj hedonisticki post saljem i Aleksandri koja je domacica u ovomjesecnoj igrici "Ajme, koliko nas je...!" sa temom med.