"Nikada nisam vidio tako dugacku karavanu!" - pomislio je Jusuf tjerajuci svoje malo stado ovaca niz kameni puteljak. U daljini radjalo se novo sunce, novi dan, nova ispasa. Ove je godine palo vrlo malo kise i oaza postaje premala za karavane i Jusufove ovce.
U svojim djecackim snovima sanjao je o dobroj prodaji vune, jer onda bi mu mozda gazda dopustio da kupi za sebe novi par sandala, ili mozda cak i nove hlace...a ako bi godina doista bila dobra, mogao bi dodati dva novcica u onu sakrivenu kutiju u kojoj je vec sacuvao tri i platiti svoje mjesto u karavani iduceg proljeca.
U karavanskim kolima gorijele su velike, teske svijece i stvarale treperave sjenke na usahlom, pjescanom tlu. Jedan je pas letargicno dosetao do Jusufovih nogu, te on pomisli kako bi dobro bilo imati psa koji bi mu prikratio sate i pripazio na ovce kad uzegne podnevno sunce. Karavanske zene zapocele su pripremanje jutarnjeg objeda. Zveket bakrenih loncica i jutarnji selam probudio je poslijednje usnule putnike. Zvizduk propara tisinom i pas potrci prema karavani, a za njim i Jusuf.
- Selam Avi! - povice Jusuf starcu koji je predvodio karavanu.
- Salom Jusufe! Vidi kako si samo porastao od prosle godine! Jos malo pa ces biti spreman za zenidbu! - nasmije se veselo starac i mahne djecaku da se pridruzi oko vatre.
- Jesi li stogod jeo danas?
Djecak odmahne glavom i slegne ramenima zureci u pod.
- Rut, djecak ce jesti sa nama! - dosapne starac zeni koja je pripremala jutarnji caj.
Pred Jusufom se ubrzo ukazala mlada zena noseci limene tanjure, caj od mente, kruh, masline i sir. Polozi omanji tanjur pred njega i promrsi mu garavu kosu.
- Toda raba - uctivo se zahvali Jusuf i posramljeno popravi dva nestasna pramena
- Ah, jos ces nam i jidis progovoriti! Nije li to opasno za jednog arapskog djecaka? - prisapne starac, izazivacki se smjeseci
Jusuf se okrene i pogleda starca, pa namigne.
- Opasno je ujutro se probuditi, u podne zaspati, i uvece se pomoliti! Sve je opasno, ali u tome i jeste car! Jednom cu sakupiti dovoljno novaca i poci sa tobom u pustinju do Velikog Rijeke.
- I sto ces tamo? Nije li ti bolje ovdje u miru sa ovcama? Sa tvojim ljudima? - zacudjeno upita starac
- Tvoji ljudi - moji ljudi, i moji su ljudi - tvoji. Ne osjecas li se dobro sa mnom? Ni one ovce nisu moje, ali ja se dobro brinem o njima. Vodim ih na vodu dok je jos bistra, rano izjutra, donosim im svijezu travu kada je ima, a one me za uzvrat griju u hladnim nocima. Dobar sam prema njima i one prema meni. Zelim uciti i vidjeti carstvo na kraju svijeta, upoznati druge karavane i trgovce.... - rece i zagleda se u plamen koji se polako poceo gasiti
- I sto ces onda?
- Onda cu se vratiti svojim ovcama, brinuti se o njima i cekati da ponovo prodjes da ti ispricam sve sto sam vidio.
Sunce je visoko. I karavana krene. Popevsi se na najvise drvo u oazi, Jusuf je rukom sklanjao oci prateci deve, konje i kola sve dok nisu izgubile oblik i postale nalik na dugu zmiju koja se sakriva u nepreglednom pijesku. Napokon nestane i poslijednja crna tocka. Usli su u pustinju na kraju svijeta.
- Selam Avi... do iduceg proljeca....iduceg proljeca... - zapjeva djecak i veselo potrci za svojom ovcom.
Iz omanje se dzamije zacuo poziv na podnevni namaz. Sve je isto kao i prije.
***
Za labneh je potrebno:
1 litra mlijeka
1 jogurt (normalni, ne tekuci)
saka svijeze mente
Mlijeko (polumasno/punomasno) se zavrije i ostavi sa strane da se prohladi. Kada bude gotovo mlacno (onako da mozete uroniti prst u mlijeko bez da se opecete), dodati jogurt i promijesati. Poklopiti i ostaviti na toplom (20C) 24 sata. Kada vidite da se tekucina pocela zgusnjavati, priredite sito preko kojeg ste stavili gazu ili djeciju pelenu. Sito namjestite na posudu u koju ce curiti visak tekucine te izlijte jogurt u sito. Ostavite preko noci u frizideru. Ujutro bi sir/labneh prebao biti gotov. Sitno narezite svijezu mentu i umjesajte u sir.
Za caj:
voda
saka svijeze mente
Znamo kuhati caj, zar ne?
Ovo je moj doprinos ovomjesecnoj igri "Ajme koliko nas je...." , cija je domacica Pamela odabrala mentu kao namirnicu mjeseca.
