O trznicama i jesenjskoj ponudi...kotonjatom punjene pecene jabuke sa Portom

U ovo doba godine, kao i pocetkom proljeca, cesto na food bologovima nailazim na price sa posjeta lokalnim trznicama. Stoga odlucih da vas izvijestim o ponudi sa jedne Lisabonske, kao najpoznatije, koja je nekad bila sve ono sto danas nazalost vise nije. Vjerojatno kao i vecina tradicionalnih trznica u zemljama Europske Unije.

Lisabonska trznica, Mercado da Riberira, nalazi se uz samu obalu rijeke Tejo. Ako dodjete u ponedjeljak, kao ja, ostat cete neugodno iznenadjeni cijelokupnom otuznom slikom. Nekada je ova trznica bila glavno mjesto opskrbe za male trgovce i restorane, danas, nazalost zjapi poluprazna. U svojem pocetku, pri kraju 19.stoljeca trznica je bila rezervirana iskuljucivo za prodaju i trgovinu ribom, dok se povrce i voce prodavalo na standovima uz rijeku. Ah, godine.....

Kao vjeciti optimista, nastavljam se nadati da sam totalno promasila dan za posjetu, vjerujem da je subotom bolje. Moje prvo sjecanje na trznicu vezem za jutarnje posjete Tresnjevackoj trznici (u Zg). Moj otata me gurao u kolicima, probijajuci se kroz redove uredno poslaganih drvenih stolova. Kumice iz zagrebacke okoline svakoga su dana donosile svoje povrce, jaja, sir, zive kokosi, purice...1978. proslog stoljeca.

Na tom nasem jutarnjem putovanju prvo bi stali kupiti pirosku sa sirom, sa koje se naravno cjedila mast, u maloj trgovini na uglu Ozaljske i Krapinske. Sigurna sam da su se te ulice prije 30 godina drugacije zvale, ali nikako da se sjetim kako.

Nakon prelazka preko zebre, uslijedilo je manevriranje kolicima kroz trznicu. Vjerujem da je otata imao svoju uobicajenu rutu i kumice koje je svakodnevno obilazio. U ono doba jos se pozdravljalo sa - Moj naklon - i kratko doticanje sesira rukom. Saka puna narezanog, kiselog zelja, obavljena trznica i idemo doma.

Lisabonska trznica ovog jesenjskog ponedjeljka, godine 2011. nema ni pilica, ni kokosi, ni raca, a bome ni narezanog kiselog zelja. Ima jabuka, krusaka i drugog voca, jagoda iz cudnog uzgoja, velike bundeve i pusleke aromaticnog bilja.

Tog ponedjeljka jedan je gospodin prodavao svoje velike bundeve i zeleno povrce. Dok je lijepo uredjena gospodja u blizini nizala ljute papricice. Svaki u svom uglu, u tisini, sami sa svojim mislima. Ponedjeljak doista nije dan za kupnju.

Jedan je vlasnik obliznjeg restorana dogurao svoja kolica i uz mrzovoljni izraz lica krenuo u obilazak trznice, dok su nesto dalje radnici na kolica uredno postavljali vrece sa krumpirom i lukom. Dvije su se gospodje Ane susrele na minutu dvije, razmijenile osmjehe i pozeljele jedna drugoj ugodan dan.

U izlogu obliznjeg kafica...tanjur zlacanih pasteis de nata mame uzurbane prolaznike dok se zrakom lijeno razlijeze miris svijeze pecenog kruha. Zvonjava tramvaja i trube nervoznih vozaca. Toplo je, pretoplo za ovo doba godine.

Ja trazim - klipove kukuruza. Vjerovali ili ne. U veletrgovinama samo onaj prekuhani i vakumirani. Rekli su mi da bi one svijeze, zdravoseljacke sa pripadajucom korom i brcinama mogla naci na trznici. Nema....

Na bocnim stranama trznice nalaze se standovi sa ribom. Ponuda je usprkos promasenom danu bila sasvim zadovoljavajuca. O odrezaka tune do malih girica. Grdobine, orade, oslici...Portugalci jedu puno ribe, vjerojatno tri puta vise nego Hrvati. Hrvati pojedu godisnje 7 kg. Navodno nema ribe u Jadranskom moru.

Ono sto me svaki puta izludi u ribarnici jest cinjenica da je mozda 5% ribe iz portugalskog ulova, a ostalo je iz ribogojilista u Spanjolskoj i Grckoj. OK, ne brojim nekolicinu riba ulovljenih u Atlantiku po cijeni od 28 eura za kilu. Ta porazavajuca cinjenica jest poslijedica katastrofalno lose ugovorenih kota pri ulasku u EU. Zalosno.

Sipe, hobotnice i jaja (ikra) oslica uredno poslagane cekaju da promijene vlasnika i zavrse u salati, sa jajima ili przeni.

I naravno bakalar. Bez njega nigdje. Najbolji je sa Islanda ili Norveske. Suseni u soli. Da, malo smrdi, al na kraju price jelo bude fantasticno. Bilo koje.

Kupila sam jabuke, papricice i puslek susenog origana...Popila kavu i pozurila natrag na brod koji ce me preko rijeke prevesti na moju stranu.

Jabuke koje su se naguravale u mojoj vrecici zovu se - maça reineta - . Vrlo neuglednog izgleda, smedje, hrapave kore. Sirova nije nesto posebno, koristi se najcesce kao pecena ili za pire. Vi mozete koristiti neku drugu vrstu, zlatni delises ili sl. Za punjenje sam koristila komadice kotonjate.

Potrebno je:

4 jabuke

kotonjata/slatko od dunja

4 jusne zlice smedjeg secera

cimet u prahu

1.5 dcl Porta

Jabuke operite i izdubite. Kotonjatu narezite na kockice i uvaljajte u mljevene orahe il bademe. Nagurajte u izdubljenu jabuku. Poslazite u protvan i na vrh jabuka dodajete secer u koji ste umjesali cimet. Podlijte jabuke Portom ili crvenim vinom (u tom slucaju dodajte jos secera u vino). Ukoliko vam je protvan malo veci, dodajte 1 dcl vode. Ideja jest da na kraju pecenja imate dovoljno umaka za posluziti uz jabuke. Peci u zagrijanoj pecnici na 180C - 20 minuta.