O trznicama i jesenjskoj ponudi...kotonjatom punjene pecene jabuke sa Portom

U ovo doba godine, kao i pocetkom proljeca, cesto na food bologovima nailazim na price sa posjeta lokalnim trznicama. Stoga odlucih da vas izvijestim o ponudi sa jedne Lisabonske, kao najpoznatije, koja je nekad bila sve ono sto danas nazalost vise nije. Vjerojatno kao i vecina tradicionalnih trznica u zemljama Europske Unije.

Lisabonska trznica, Mercado da Riberira, nalazi se uz samu obalu rijeke Tejo. Ako dodjete u ponedjeljak, kao ja, ostat cete neugodno iznenadjeni cijelokupnom otuznom slikom. Nekada je ova trznica bila glavno mjesto opskrbe za male trgovce i restorane, danas, nazalost zjapi poluprazna. U svojem pocetku, pri kraju 19.stoljeca trznica je bila rezervirana iskuljucivo za prodaju i trgovinu ribom, dok se povrce i voce prodavalo na standovima uz rijeku. Ah, godine.....

Kao vjeciti optimista, nastavljam se nadati da sam totalno promasila dan za posjetu, vjerujem da je subotom bolje. Moje prvo sjecanje na trznicu vezem za jutarnje posjete Tresnjevackoj trznici (u Zg). Moj otata me gurao u kolicima, probijajuci se kroz redove uredno poslaganih drvenih stolova. Kumice iz zagrebacke okoline svakoga su dana donosile svoje povrce, jaja, sir, zive kokosi, purice...1978. proslog stoljeca.

Na tom nasem jutarnjem putovanju prvo bi stali kupiti pirosku sa sirom, sa koje se naravno cjedila mast, u maloj trgovini na uglu Ozaljske i Krapinske. Sigurna sam da su se te ulice prije 30 godina drugacije zvale, ali nikako da se sjetim kako.

Nakon prelazka preko zebre, uslijedilo je manevriranje kolicima kroz trznicu. Vjerujem da je otata imao svoju uobicajenu rutu i kumice koje je svakodnevno obilazio. U ono doba jos se pozdravljalo sa - Moj naklon - i kratko doticanje sesira rukom. Saka puna narezanog, kiselog zelja, obavljena trznica i idemo doma.

Lisabonska trznica ovog jesenjskog ponedjeljka, godine 2011. nema ni pilica, ni kokosi, ni raca, a bome ni narezanog kiselog zelja. Ima jabuka, krusaka i drugog voca, jagoda iz cudnog uzgoja, velike bundeve i pusleke aromaticnog bilja.

Tog ponedjeljka jedan je gospodin prodavao svoje velike bundeve i zeleno povrce. Dok je lijepo uredjena gospodja u blizini nizala ljute papricice. Svaki u svom uglu, u tisini, sami sa svojim mislima. Ponedjeljak doista nije dan za kupnju.

Jedan je vlasnik obliznjeg restorana dogurao svoja kolica i uz mrzovoljni izraz lica krenuo u obilazak trznice, dok su nesto dalje radnici na kolica uredno postavljali vrece sa krumpirom i lukom. Dvije su se gospodje Ane susrele na minutu dvije, razmijenile osmjehe i pozeljele jedna drugoj ugodan dan.

U izlogu obliznjeg kafica...tanjur zlacanih pasteis de nata mame uzurbane prolaznike dok se zrakom lijeno razlijeze miris svijeze pecenog kruha. Zvonjava tramvaja i trube nervoznih vozaca. Toplo je, pretoplo za ovo doba godine.

Ja trazim - klipove kukuruza. Vjerovali ili ne. U veletrgovinama samo onaj prekuhani i vakumirani. Rekli su mi da bi one svijeze, zdravoseljacke sa pripadajucom korom i brcinama mogla naci na trznici. Nema....

Na bocnim stranama trznice nalaze se standovi sa ribom. Ponuda je usprkos promasenom danu bila sasvim zadovoljavajuca. O odrezaka tune do malih girica. Grdobine, orade, oslici...Portugalci jedu puno ribe, vjerojatno tri puta vise nego Hrvati. Hrvati pojedu godisnje 7 kg. Navodno nema ribe u Jadranskom moru.

Ono sto me svaki puta izludi u ribarnici jest cinjenica da je mozda 5% ribe iz portugalskog ulova, a ostalo je iz ribogojilista u Spanjolskoj i Grckoj. OK, ne brojim nekolicinu riba ulovljenih u Atlantiku po cijeni od 28 eura za kilu. Ta porazavajuca cinjenica jest poslijedica katastrofalno lose ugovorenih kota pri ulasku u EU. Zalosno.

Sipe, hobotnice i jaja (ikra) oslica uredno poslagane cekaju da promijene vlasnika i zavrse u salati, sa jajima ili przeni.

I naravno bakalar. Bez njega nigdje. Najbolji je sa Islanda ili Norveske. Suseni u soli. Da, malo smrdi, al na kraju price jelo bude fantasticno. Bilo koje.

Kupila sam jabuke, papricice i puslek susenog origana...Popila kavu i pozurila natrag na brod koji ce me preko rijeke prevesti na moju stranu.

Jabuke koje su se naguravale u mojoj vrecici zovu se - maça reineta - . Vrlo neuglednog izgleda, smedje, hrapave kore. Sirova nije nesto posebno, koristi se najcesce kao pecena ili za pire. Vi mozete koristiti neku drugu vrstu, zlatni delises ili sl. Za punjenje sam koristila komadice kotonjate.

Potrebno je:

4 jabuke

kotonjata/slatko od dunja

4 jusne zlice smedjeg secera

cimet u prahu

1.5 dcl Porta

Jabuke operite i izdubite. Kotonjatu narezite na kockice i uvaljajte u mljevene orahe il bademe. Nagurajte u izdubljenu jabuku. Poslazite u protvan i na vrh jabuka dodajete secer u koji ste umjesali cimet. Podlijte jabuke Portom ili crvenim vinom (u tom slucaju dodajte jos secera u vino). Ukoliko vam je protvan malo veci, dodajte 1 dcl vode. Ideja jest da na kraju pecenja imate dovoljno umaka za posluziti uz jabuke. Peci u zagrijanoj pecnici na 180C - 20 minuta.

Ja i dunje i Ines...pire od dunja i jedne jabuke sa cimetom

Ja i dunje ne zivimo na istoj relaciji. Cijeli zivot slusam o mirisu dunja, dunje ranke, dunje na ormaru, jesen stize dunjo moja....a sve dunje koje sam ja do sada vidjela i omirisala, nit mirise, nit ih mozes jesti, niti jesen stize....

Prije nekoliko tjedana doselilo mi je u kucu par kila dunja. Oku ne bas pretjerano oku ugodnih. Gledam ja njih, gledaju one mene. Cuce par dana u kutu kuhinje, mameci musice. Kad mi je napokon dosadilo tjerati musice, kojih je sa svakom zorom bilo sve vise, odlucih da bi se nesto od tih dunja moglo i napraviti. Ah, muko moja....

Moje su dunje bile iz ekoloskog uzgoja, doslovce, o njima nitko nije vodio brigu, sto je dovelo do useljenja brojnih crvuljaka. Od nekoliko kila ostala mi je jadna sacica mesa.

 

Nakon nekoliko minuta kuhinjom se pronio miris...napokon! Napokon su sve rime, sve slavonske dunje sa ormara dobile smisao. To je onaj miris koji doziva sjecanje iz gena. Sjecanje na drvene skrinje koje cuvaju tajnu dote, sjecanje na doba kada su pijetlovi kukurikali u zoru, a konjska kopita prasila sokakom. Sjecanje na prikrivene poglede nedjeljom ispred crkve...Faljen Isus, velecasni... i uzurbani korak dok osjecam stisak pod miskom....Ne okreci se... Pozuri dijete, nemoj da te otac vidi...

Sjecanje na stare tetke i ugovorene brakove, drhtave ruke koje motaju duhan i nespretno sakrivenu suzu u prerano ostrarjelom oku, na djecju graju i mala, bosa stopala, prekratke hlace satkane od grubog platna, nasljedjene od najstarijeg brata. Miris dunja i slame, miris ljubavi, nostalgije i siromastva.

A ponovo pocinje kiša, kao što vec kišni listopad, na otocima more od olova i nebo od borova, udaljeni glasovi koji se mješaju glas majke, prijatelja, kceri , ljubavnice, roda, brata ...Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu i nestale svjetlastom bjelinom , još malo šetnje uz more i gotovo..

Potrebno je:

3 srednje dunje

1 zrela jabuka

korica limuna

sok od 1/2 limuna

100 gr secera

1/2 stapica cimeta

Dunje oprati i izvaditi kostice, narezati na kriske. Jabuku oguliti i narezanu dodati dunjama. Posuti secerom i pristaviti na vatru. Dodati koricu i sok od limuna, te stapic cimeta. Kuhati dok ne omeksa, izvaditi koricu limuna i cimet, te propasirati. Presuti u vrucom vodom ispranu staklenku i cuvati u frizideru. Posluziti uz jogurt.

O kvantiteti i kvaliteti uz nastavak jednostavnosti....salata od jabuka, kozjeg sira i cikle

Vjerujem da svi koji svrljaju blogovima o hrani imaju u svojoj kuci barem jednu kuharicu. Neki pazljivo cuvaju bakine i tetkine zapise, drugi izrezuju recepte iz dnevnih novina...Kod mene je kucnuo trenutak koji kaze - stop! Nema vise kupovanja kuharica! Znam, neki ce reci - sta trosis novce, kad on line ima pregrst dobrih recepata i dzaba su. Da, neko vrijeme sam i ja tako mislila i pokusavala svoje kulinarske eskapade limitirati samo na internet...ali, ne zadugo.

Jer, nema nista bolje nego sjesti u knjizaru koja se nalazi u sklopu jednog poveceg shopping centra, naruciti kavu sa malo mlijeka i provesti sat vremena prelistavajuci knjige, diveci se kvaliteti fotografije. Naravno! Niste valjda pomislili da uzdisem nad kuharicama od 700 strana, koje su pritom ispisane fontom 10 i sa 3 i 1/2 slike na kraju knjige?

Iako ne kupujem stihijski, onako cijele kolekcije ili zato jer je naslovnica lijepa, tijekom vremena nakupilo se par polica knjiga. Ima tu svega, od knjiga kolaca - varazdinskog kluba zena, preko rostiljade, kineske kuhinje, knjiga o cokoladnim delicijama - komada nekoliko, tapas, mezze, kolaci, torte, portugalska kuhinja ...uh, ima je...zatim talijanska kuhinja (tko to nema???), bavarska, zdrava prehrana (!!!), salate, kuharica u zoni (!!!), zasto se francuskinje ne debljaju, un dijeta...trla baba lan...

Posebno mi je draga knjiga "Nova zajedno slozena zagrebacka kuharska knjiga" - koju je preveo i danasnjem vremenu prilagodio Zlatko Puntijar (zgb gospodicne znaju tko je). Uglavno, ta knjiga je prvi puta izasla 1813 g. i mogla se kupiti kod Ferenza Rudolfa knjigoveze i trgovca u Zagrebu. U ovom novom izdanju, sa lijeve strane je fotokopija originala kuharice, a sa desne strane knjige prevod na danasnji hrvatski i engleski jezik. To je ujedno i jedina kuharica koju imam, a da u njoj - nema fotografija!

Neke koristim cesce, sa drugih brisem prasinu sporadicno. Poslijednje dvije knjige koje sam kupila, u razmaku od nekoliko mjeseci prave mi drustvo dok cekam u autu da netko od moje obitelji nesto zavrsi, kada na tv-u nema nista pametnog, uglavnom u svim onim dosadnim trenucima. Prva knjiga je "Venezia: Food and Dreams" - Tessa Kiros, koja mi instant popravlja raspolozenje svojim romanticarskim fotografijama i smanjuje nostalgiju, a druga je "Ramsay's best menus" . Totalno je nebitno za pricu da li Mr.Gordon Ramsay prodaje toplu vodu, volite li ga ili ne, bitno je da je knjiga nepretenciozna, sa jednostavnom receptima, a opet vrlo mastovitima. I fotografije su dobre. I ne traze se sumanute namirnice koje postoje samo u zadnjem vijetnamskom selu.

Uglavnom, prije nekoliko dana sam, nakon poduzeg odgadjanja (mala griznja savijesti radi kolicine knjiga koje vec imam doma!), ipak kupila tu knjigu. I sad je dosta. Nema vise! Stvarno.

Knjiga je koncipirana po godisnjim dobima, te svaki menu sadrzi predjelo, glavno jelo i desert. Godisnja doba iz talijaske, spanjolske, britanske i francuske kuhinje + par izleta u meksicku, marokansku, tailandsku i indijsku kuhinju. Stos je sto su stranice rezane horizontalno na 3 dijela, tako da mozete kombinirati recimo predjelo iz talijanskog ljeta, zatim nize otvoriti stranicu maroko all year around za glavno jelo, te za kraj odabrati desert iz francuske zime....m - lj - a - c!

Da ne duljim, jednostavna jesenska salata od jabuka, cikle i kozijeg sira....

Potrebno je:

500 gr skuhane cikle

1 jabuka kiselkastija

2 zlicice limunovog soka

50 gr nasjeckanih oraha

100 gr ovceg sira

za vinagret:

2 zlice aceto balsamico ili ocat obicni ako nemate

6 zlica maslinovog ulja

sol

papar

Pomijestati sve sastojke za vinagret i ostaviti sa strane. Ciklu i jabuke narezati na listice ili kockice ili kako vam se vise svidja. Orahe nasjeckati na krupnije komadice i dodati jabukama i cikli. Sir posluziti ili sa strane ili natrgan na komade, dodati u salatu. Limunovim sokom pospricati jabuke da ne pocnu oksidirati, te u sve umijesati vinagret.

O jabuci - post drugi

Ovo ce biti ultra brzi post sa ultra jednostavnim receptom za - torticu sa jabukama i bademima - koji sam smuckala u subotu za iznenadne goste. Slike nisu neko umjetnicko djelo, al s obzirom da je slikano u 10 navecer - dobro je! Tortica je jako fina, brzo se sprema i nemoguce je nesto fulati!Ujedno je ovo i ulaznica za ovomjesecnu igru Ajme koliko nas je! , koju je pokrenula Monsoon, a domacica Andrea pocetkom mjeseca decembra je donjela presudu i rekla - ovaj mjesec jabuka!!!

1 pakovanje lisnatog tijesta

3 jusne zlice pekmeza od bundeve sa orasima (ako imate il uspijete kupiti obavezno!)

4 velike jabuke (crvene, brasnaste...)

50 dkg oljustenih badema

200 ml slatkog vrhnja

Lisnato tijesto odmrznuti i razvaljati, smjestiti u prikladan lim za pecenje i probosti vilicom na vise mjesta. Jabuke oguliti, narezati na kockice i prokuhati 5 minuta u vodi sa stapicem cimeta. Procijedjene i ohladjene jabuke posloziti na tijesto na koje ste predhodno namazali pekmez od bundeve. Po jabukama raspodijeliti na listice narezane bademe.

Peci u predhodno zagrijanoj pecnici na 180C. Kad je tortica ispecena i ohladjena, ukrasiti je tucenim slatkim vrhnjem. Po zelji posuti cimetom.