petak, 11. studenoga 2011.

O jesenjim setnjama koje su nestale i torta od kestena i cokolade



Zavidim zemljama koje imaju stanovnistvo dovoljeno razvijenog razuma da znaju da je potrebno, cak blagotvorno imati uredjene staze za setanje. Ne mislim na neke posebne staze prekrivene poslijednjim tehnoloskim cudima ne bi li mi korak bio lak, a posebni nagib malog noznog prsta povoljno utijecao na razvijanje gluteusa, vec na dio neobradjene povrsine po kojoj mogu bez sraha setati.




Dok sam prije 10 godina boravila u Cornwall-u i obilazila tamosnje znamenitosti, setnice su bile ono sto me odusevilo. Covjek moze provesti cijeli dan hodajuci po prirodi, bez da lupi nosom o neki auto-put ili sikarom zaraslu precicu. Nedostaju mi takve aktivnosti. Jer ovdje se covijek prvo mora odvesti automobilom do mjesta A ne bi li mogao hodati oznacenom trasom, te stici do tocke B. Bezveze.




Izgubio se onaj istinski osjecaj slobode, disanja punim plucima i blagotvornog umora na kraju dana. Sve je postalo isprogramirano, umjetno i liseno svake spontanosti u trajanju duljem od 15 minuta. Vjerujem da postoje ljudi i mjesta, gdje jos uvijek mozes otvoriti vrata i otici u setnju prirodom. Samo ja tamo ne zivim.





Lunjanja meni fali. Puta u nepoznato i ruksak u koji cu spremiti putem nadjeno blago. Sisarke, sareno kamenje i rimske novcice. Dobro, oni se ne nalaze na svakom koraku, ali nikad se ne zna. Ja bih kao Marianne Dashwood sanjarila na zelenim obroncima obliznjih farmi, fantazirajuci o .... bilo cemu. Ili kao Maria rasirenih ruku pozdravljala visoke obronke planina.





Kuci bih se vratila sa kosaricom gljiva (jestivih, ne ovakvih sa slike) i kestena. Hladnog nosa i pomalo promrzlih prstiju. Ali zdrava ko dren.






I onda stavila neku prastaru plocu na pucketavom gramofonu, dodala cjepanicu na oganj, udobno se smjestila na trosjed i lagano vilicom otkinula komad jeseni.







Komad u obliku jesenjeg kolaca od kestena i cokolade koji se nekim cudom stvorio na kuhinjskom stolu dok me nije bilo....Mora da su Domaci bili vrijedni....






Potrebno je:

300 gr kuhanog kestena
120 gr secera
4 jaja
100 gr margarina
100 gr cokolade tamne
1 dcl mlijeka

za kremu:

200 ml vrhnja za slag
2 zlice secera

za glazuru:

100 dkg cokolade tamne
0.5 dcl mlijeka
casica likera od narance (ja sam koristila Mozart sa narancom)

Ukljuciti pecnicu na 180C.
Skuhani kesten propasirati uz dodatak mlijeka. Bjelanjke izmiksati u snjeg, a zutanjke sa secerom. Rastopiti cokoladu sa margarinom, te kad postane svilenkasta uliti u smjesu zutanjaka. Promjesati i dodati pire od kestena. Lagano umutiti i na kraju dodati snjeg od bjelanjaka. U protvan sa pak papirom sasuti smjesu i peci je oko 25 min.

Kada je u sredini peceno, uzvaditi i pustiti da se sasvim ohladi. Prerezati na pola i premazati slagom. Poklopiti i na vrh izliti rastopljenu cokoladu.

U Portugalu se na danasnji dan jedu peceni kesteni uz Jeropigu - desertno vino, slatkastog okusa. Martinje kakvo poznajemo na Balkanu, ne postoji.  - Saude! -



Broj komentara: 13:

  1. Prekrasan post,fantastične slike i presavršen kolač! Ugodna večer!:)

    OdgovoriIzbriši
  2. Obožavam kestene. Hvala za ugodnu šetnju.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ova ideja sa kestenom i cokoladom mi se dopada.A staze za setnje .Ja sam uvek zapanjena kako su se Kiwi(novozelandjani) dobro organizovali..pa cak kad setas izvan poznatih mesta u prirodi..imaju prohodne staze.Za puteve i putice i da ne pricam:)Pretpostavljam da su to pedantni Englezi sve pokrenuli u svoje vreme.:)

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja isto volim lunjati a kako nas ima dosta koji lunjamo ima uvijek neka staza, doduše sve je to na divlje!
    Šetnja je bila pravo zanimljiva kao i torta:)

    OdgovoriIzbriši
  5. I ja volim da se šetam,pogotovo u jesen.Inače radnim danima slabo uspem da uradim sve sto želim i to mi bude bas krivo, a inače volim bas jesen.Recept je extra, vidi se da je fin i sopftan, sasvim drugačiji od onih sto sad vidjamo!

    OdgovoriIzbriši
  6. kesten i čokolada-savršenstvo. Ovaj tvoj opis mene podsjeti na moju vikendicu gdje je priroda toliko divna i gdje obožavam prošetati, čak i po šumi koju već dobro poznajemo. Na kraju se smjestimo u toplu sobu uz kamin i čašu kuhanog vina. Nema ljepšega

    OdgovoriIzbriši
  7. i ja bi rado, lagano vilicom otkinula komad ove tvoje jeseni!

    OdgovoriIzbriši
  8. Najjednostavnije je reći: Kao da sam ja pisala, iz duše...

    OdgovoriIzbriši
  9. Predivne fotke. Slažem se da fali šetnica i puteljaka za šetnju. Bilo bi to najbolje provedeno slobodno vrijeme po lijepom i sunčanom jesenjem danu. A ova jesen nam je upravo takva, prekrasna. Torta je fenomenalna. Ja nisam nikad bila ljubitelj kuhanih kestena ni kesten pirea, ali ove sam godine napravila Neveninu marmeladu od kestena i oduševila se. Sigurna sam da bi mi se i ova torta svidjela.

    OdgovoriIzbriši
  10. Krasan post. Volim kombinaciju kestena i čokolade. U životu imam sreću da su mi staze za šetnju (neke malo uređenije neke malo manje) vrlo blizu kuće tako da uživam.

    OdgovoriIzbriši
  11. i ne samo za šetnju nego i za bicikl, fali i biciklističkih staza na žalost...
    torta je odlična, ja sam prošle godine radila vrlo sličnu i iako kesten u slatkoj varijanti ne volim uživala sam u kombinaciji s čokoladom

    OdgovoriIzbriši
  12. Prekrasan post,što se tiče staza za šetnje kod nas su zanemarene,ali ima puno ljepših stvari kao ova tvoja torta,luda sam za kestenom u svim kombinacijama..preodobra torta:)

    OdgovoriIzbriši