O ljetnim igrama bez granica i kokos pod obavezno

Stiglo je, oh da, definitivno je stiglo, donjevsi u svojim uzarenim njedrima splet najlijepsih boja. Vec nekoliko godina dolazi naglo, ratnicki, odjednom...nicim ne najavljujuci svoj vatreni pohod. Tako... pojavi se iza usamljenog oblaka i izdahne svoj ljepljivi dah. Dah ljetnog zmaja. Zakovitla odbacene slamnate sesire sto zaboravljeni stajase u tamnom kutu drvenog ormara. Zrakom zamirise stari orah.

Na rijecnim se adama samodopadno sepure sareni klobuci, zovuci umiljatim glasom pod svoj hlad. U ranim satima dok dokone gospodje ispijaju svoju drugu jutarnju kavu, nesvjesne blagodati koja im je dana, u podne dok sunceve zrake zavodljivo miluju nauljenu kozu, i ponovo u predvecerje dok udaljeni grad nudi kao na dlanu svoje crvene, zlatne i narancaste obline.

Potrebno je ponovo nauciti zaboravljene igre. U sjeni eukaliptusa ceka solidan ping-pong stol. Na brzinu iskopane tri omanje rupe u pjeskovitom tlu i kovitlanje nepoznatih svijetova. Svi smo mi pikule u necijoj sarenoj vrecici. Zahvalna sto je moja bez rupa.

U zraku miris kokosa. Djevojcica tamnih kovrca potrci ka  uzburkanoj vodi. Kokos je ljeto. Ono najljepse, najzesce, ljepljivo i obozavano. Nikad zahoravljeno, tek pospremljeno u sarene ladice sjecanja.

Za Bounty za potrebno:

150 ml kondenziranog mlijeka

1,5 salica kokosa (onog suhog ribanog)

200 gr mlijecne cokolade

Pomijesati kondenzirano mlijeko i kokos da se lako formiraju oblici. Napraviti oblike po zelji i na alu foliji ostaviti u frizideru 2 sata. Otopiti cokoladu sa malo ulja i pomocu vilice umakati kokosove oblike. Ostaviti da se prosusi, te drzati u frizideru do pred posluzivanje.

Gdje bih bila - kad bih bila i cup cake (take 1)

Prije nekoliko veceri, napokon, uspijeh u miru pogledati "Ponoc u Parizu" . Jedan od onih filmova koji ostavlja neki slatko gorak okus u ustima i tjera na mastanje i nerealne komparacije. Tko razumije filmove Woody Alena - razumjet ce film. No, stavimo li na stranu cinjenicu da ako imas love - u svakom stoljecu ti je dobro i dopustimo si cetvrt sata buljenja u prazno, gdje bi smo zivjeli? Kad bi smo zivjeli? Sto je bitno? Sa kim bismo djelili stol i polu-pun tanjur?

Pariz u proljece negdje oko 1880-te? Ispruzena na lezaljci brokatnog uzorka, ovijena grimiznim slom koji njezno golica. Muza neshvacenog slikara. Kroz otvoren prozor cuje se graja sa obala Seine.

Firenza u jesen,  kao Laura, vjecna muza nesigurnog Petrarce? Da li je njeno nedjeljno popodne bilo drugacije od vaseg? Da li se onda udisao svijeziji zrak, da li je povjetarac nosio laganije lisce? Buke je zasigurno bilo manje, ali i ostrica maca cesce se vitlala zrakom. Iste su se igre igrale iza kulisa, igre moci, za novac i posjede, nimalo moralnije nego danas. Njezni dodiri svile za gospodske ruke i grubost hlaca sasivenih od jutene vrece za najstrijeg sina siromasnog konjusara. Niska bisera za ljubavnicu Pape Borgia i malena skoljka na koznoj ogrlici za prvu ljubav maorskog ribara. Sa smjeskom u oku i rumenilom na obrazima.

Proljeca su ista. I ona Laurina, i ona Jelenina i Ernestova. Zime su okicene snjegom, negdje hladne i nepredvidive, negdje tople, suncem okupne. Jeseni su kisne i zaljubljene u toplinu opalog lista, a ljeta....ah, ljeta su hrana za dusu. Svako ljeto. Plavo i nago, slano i ono sibano vjetrom na liticma Cornwall-a. Osjecaj ljubavi jeste isti, one prave, istinske, prema njoj, prema samome sebi, prema jutru okupanom rosom ili prema dolasku veceri sto najavljuje jedna, jedina, ali najsjanija zvijezda Sjevernjaca. Rimska bozica ljubavi - Venera.

U sumrak, carobni se prah prosuo nad rijecnim koritom. Jos jedan suncan dan, jos jedan korak blize... Najbitnije je biti slobodan.

                                                                               * * *

Nikada nisam radila cup cakes, niti sam, moram priznati neki ljubitelj istih. Glavni razlog je krema kojom se ukrasava.  Ideja da jedem putar u tolikim kolicinama...nekako mi je pretjeran. Stoga sam odlucila da ce krema biti drugacija. Bazu sa iskopirala sa Joy of baking i jako mi se dopala, mada sam se na prvu iznenadila velicinom (malom) cup cakes-a nakon pecenja. Mislila sam da ce vise narasti.

Potrebno je:


                                                                            Za bazu

50 gr kakao u prahu

240 ml vruce vode

175 gr brasna

2 zlicice praska za pecivo

1/4 zlicice soli

113 gr putra/margarina

200 gr secera

2 veca jaja

2 zlice ekstrakta vanilije (nisam stavila)

                                                                          Za kremu

 200 ml slatkog vrhnja

100 gr tamne cokolade

Pomijesati kakao u prahu sa vrucom vodom. Mijesati dok se sav kakao ne rastopi. Ostaviti sa strane da se ohladi. Pjenasto izraditi margarin/putar s secerom. Dodavati jaja - jedno po jedno i nastaviti mijesati. Na kraju dodati mjesvinu brasna/praska za pecivo/soli. Kada je smjesa jednolicna, dodati ohladjenu tekucinu (voda/kakao) i jos malo promijesati.

Puniti kosarice ili silikonske kalupe (ne do vrha) i peci na 190C u predhodno zagrijanoj pecnici oko 15- 20 minuta.

Na pari rastopiti cokoladu i dodati je umucenom slagu. Kada se tjesto ohladi ukrasiti ga kremom i ostalim djidjama.

O maloj zimskoj bajci i slatko od cokolade i krusaka

Idemo na put, idemo na put, letimo, letimo....tako otprilike u mojoj glavi odzvanja zadnjih 14 dana.

Zadnji puta sam u Oberammergau bila prije skoro 2 godine. Tada nas je seoce docekalo okupano snijegom, prepuno sjajnih bozicnih lampica i kocija koje vuku konji.

Zimska idila i produzena Bozicna bajka, bilo je nesto sto mi je nedostajalo svih ovih godina zivota u Portugalu, jer snijega pred mojim prozorom jednostavno - nema. A white Xmas znaci obuci bijelu pidjamu na Badnjak.

Tada smo obisli dvorac Neuschwanstein, obisli selo uzduz i poprijeko, pili kuhano vino i uzivali u divovskim porcijama strudle od jabuka.

Ovoga puta, nazalost, snijeg jos nije pao. Ali najavljuju suncane dana, u prosjeku 5C. Nadam se da jos kuhaju vino i posluzuju strudle...sve ostalo cemo lako savladati. Sigurna sam da je priroda i bez snijega prekrasna. Mir i tisina u kombinaciji sa svijezim planinskim zrakom koji svojim hladnim prstima stipa za nos, uvijek su dobitna kombinacija.

Nemam planova... Zelja mi je obici Garmisch Partenkirchen, jer u njemu nikad nisam bila, te Mittenwald - seoce poznato po izradi violina. U stankama izmedju uskakanja iz jednog autobusa u drugi - mislim na vas, koji rintate, trpite histericne sefove i cangrizave supruge, te vam saljem 2 duboka udaha planinskog zraka. Ommmmmm ommmmmm .....

Osim visinske meditacije, ostavljam vam i poslijednji hedonisticki uradak iz moje kuhinje. Kremu od krusaka i cokolade sa cimetom i anisom.

Potrebno je:

500 gr ociscenih krusaka

100 gr secera

1/2 stapica cimeta

1 zvijezda anisa

sok od 1/2 limuna

korica od narance

sok od 1/2 narance

2 rebra tamne cokolade -70% kakao

Kruske nasjeci na kockice, te zajedno sa ostalim sastojcima staviti da zakuha. Kupiti pjenu koja ce se poceti stvarati, te mijesati da se ne primi za dno. Kad kruske omeksaju i sok skoro ispari, pomocu vilice ili stapnog miksera, usitniti u kasicu. Ako volite osjetiti kruske onda je bolje samo vilicom izgnjeciti. Dodati na kocke natrganu cokoladu i mijesati dok se cokolada ne rastopi. Sasuti u steriliziranu flasicu, te ostaviti da se ohladi. Kako cete je jesti - ovisi o vama. Kod mene je na zlicu ili u palacinkama.

O jesenjim setnjama koje su nestale i torta od kestena i cokolade

Zavidim zemljama koje imaju stanovnistvo dovoljeno razvijenog razuma da znaju da je potrebno, cak blagotvorno imati uredjene staze za setanje. Ne mislim na neke posebne staze prekrivene poslijednjim tehnoloskim cudima ne bi li mi korak bio lak, a posebni nagib malog noznog prsta povoljno utijecao na razvijanje gluteusa, vec na dio neobradjene povrsine po kojoj mogu bez sraha setati.

Dok sam prije 10 godina boravila u Cornwall-u i obilazila tamosnje znamenitosti, setnice su bile ono sto me odusevilo. Covjek moze provesti cijeli dan hodajuci po prirodi, bez da lupi nosom o neki auto-put ili sikarom zaraslu precicu. Nedostaju mi takve aktivnosti. Jer ovdje se covijek prvo mora odvesti automobilom do mjesta A ne bi li mogao hodati oznacenom trasom, te stici do tocke B. Bezveze.

Izgubio se onaj istinski osjecaj slobode, disanja punim plucima i blagotvornog umora na kraju dana. Sve je postalo isprogramirano, umjetno i liseno svake spontanosti u trajanju duljem od 15 minuta. Vjerujem da postoje ljudi i mjesta, gdje jos uvijek mozes otvoriti vrata i otici u setnju prirodom. Samo ja tamo ne zivim.

Lunjanja meni fali. Puta u nepoznato i ruksak u koji cu spremiti putem nadjeno blago. Sisarke, sareno kamenje i rimske novcice. Dobro, oni se ne nalaze na svakom koraku, ali nikad se ne zna. Ja bih kao Marianne Dashwood sanjarila na zelenim obroncima obliznjih farmi, fantazirajuci o .... bilo cemu. Ili kao Maria rasirenih ruku pozdravljala visoke obronke planina.

Kuci bih se vratila sa kosaricom gljiva (jestivih, ne ovakvih sa slike) i kestena. Hladnog nosa i pomalo promrzlih prstiju. Ali zdrava ko dren.

I onda stavila neku prastaru plocu na pucketavom gramofonu, dodala cjepanicu na oganj, udobno se smjestila na trosjed i lagano vilicom otkinula komad jeseni.

Komad u obliku jesenjeg kolaca od kestena i cokolade koji se nekim cudom stvorio na kuhinjskom stolu dok me nije bilo....Mora da su Domaci bili vrijedni....

Potrebno je:

300 gr kuhanog kestena

120 gr secera

4 jaja

100 gr margarina

100 gr cokolade tamne

1 dcl mlijeka

za kremu:

200 ml vrhnja za slag

2 zlice secera

za glazuru:

100 dkg cokolade tamne

0.5 dcl mlijeka

casica likera od narance (ja sam koristila Mozart sa narancom)

Ukljuciti pecnicu na 180C.

Skuhani kesten propasirati uz dodatak mlijeka. Bjelanjke izmiksati u snjeg, a zutanjke sa secerom. Rastopiti cokoladu sa margarinom, te kad postane svilenkasta uliti u smjesu zutanjaka. Promjesati i dodati pire od kestena. Lagano umutiti i na kraju dodati snjeg od bjelanjaka. U protvan sa pak papirom sasuti smjesu i peci je oko 25 min.

Kada je u sredini peceno, uzvaditi i pustiti da se sasvim ohladi. Prerezati na pola i premazati slagom. Poklopiti i na vrh izliti rastopljenu cokoladu.

U Portugalu se na danasnji dan jedu peceni kesteni uz Jeropigu - desertno vino, slatkastog okusa. Martinje kakvo poznajemo na Balkanu, ne postoji.  - Saude! -

O haremu i torti svake svecanosti dostojne....kupine i cokolada

Jednu od polica moje biblioteke krase 4 toma knjige "Hiljadu i jedna noc". Prevod sa ruskoga, izdanje 1971. U moje ruke stigli jedog kisnog popodneva dok sam zavucena u mali antikvarijat pored zagrebackog botanickog vrta cekala nekoga. Od upotrebe ili mozda silnog naguravanja po policama, papirnate korice poljepljene su ljepilom, no jos uvijek sasvim jasno prikazuju idilicnu sliku jednog mastovitog harema. Na sarenim cilimima zalegao par u ljubavnom zanosu, a iznad njih neka druga zena prinosi pehar. Par koji lezi na cilimu prikazan je u tradicionalnoj istocnjackoj odjeci, a "druga" zena kao da je tu greskom u svojoj grimiznoj krinolini. Tu su jos i bubanj, te neki zicani instrument za koji nisam sigurna da li se radi o gitari ili lose nacrtanom oud-u, te pladanj sa cetiri staklene boce. Idila u izgubljenom haremu.

U svojoj ranoj mladosti mastala sam o haremu. Leprsavim zavjesama, svili i kadifi u lila tonu. Zrelom vocu na mjedenim tanjurima i opojnom mirisu jasmina u zraku. Suncu koje se probija kroz zatvorene skure i tihom sumu vode iz centralne fortane. Na zidu u zlacanom kavezu egzoticne ptice svojim pjevom razbijaju tisinu. Ne mogu sa sigurnoscu reci gdje se u cijelu moju pricu uklapao neki mocni Sultan, jer uvijek sam zapela na definiciji moje uloge u haremu. Nikako da se odlucim... za sporednu ulogu, neku fikus zenu koja se tu nasla slucajno ili da si dodjelim onu glavnu. Mocne Sultanice koja prema svojem nahodjenju odlucuje o zivotu i smrti zatocenih djeva. Za tu ulogu bih trebala biti ustvari majka Velikog Sultana, a ta mi se uloga cangrizave babuskare zaista nikad nije dopadala. Ako bih se pak odlucila za neku ubogu, fikus zenu, koja se u haremu nasla jer su je oteli pustinjski gusari, te je prodali na prvom vecem bazaru, morala bih se pomiriti sa trivijalnim ostatkom zivota gdje bi mi dani prolazili u dokolici, valjanju po podu i ispunjavanju sasavih hirova onih koji po rangu dolaze ispred mene. Ne, nije to za mene.

Zato sam se najcesce, u namjeri za zaokruzim svoju mastariju, odlucivala za samog Velikog Sultana. Imala bih na raspolaganju vojsku, biblioteku, mogla bih putovati i trgovati, ponekad odrubiti neku glavu....i.... zivjeti onako kako mi se cefne. Trgovala bih sa kineskim i indijskim trgovcima, kupovala misticne svitke umrlih alkemicara koji su svoj zivot skoncali trazeci zivotni eliksir. Moja bi jela kusali eunusi, tek opreza radi, ako bi nekom omrazenom susjedu palo napamet da me skrati za glavu. U palacu bi pozivala pjesnike i crtace, koji bi mi svojim darom uljepsavali dane kada bih bila "kod kuce".  Savjetnike bih mjenjala svako toliko, jer je u ljudskoj prirodi da te namagarce i prebjegnu neprijatelju ako ikako mogu. Stoga, da mi se ne bi desilo ludilo kao kod Ivana Groznog, moji bi generali i savjetnici rotirali. Danas su tu, a sutra tko za gdje. Ne, siguno ne bih bila popularna u palaci, ali barem bih se pobrinula da budem ziva.

U trenucima opceg smiraja i blagostanja, u mojoj bi se kuhinji spremalo nesto poput ovoga....torta od kupina i cokolade u ljetnoj verziji, u cast mojem prezivljavanju 39 godina u ovom obliku u kojem krasim svoju okolinu ;-) ....

Potrebno je:

pakiranje piskota

1 dcl mlijeka

2 jusne zlice Baileys-a

300 gr kupina

2 jusne zlice secera

korica limuna

sok od 1/2 limuna

1 zlicica skrobnog brasna

400 ml slatkog vrhnja

300 gr cokolade za kuhanje

Mlijeko malo zagrijati i dodati Baileys. Potopiti piskote kao kad radite tiramisu i slagati jednu do druge. Kupine, secer, limunovu koricu i sok staviti da zakuha. Kad provrije, smanjiti vatru i ostaviti par minuta da se krcka, umjesati skrobno brasno i kad se pocine zguscavati, maknuti sa vatre, te pustiti da se ohladi.

Na pari rastopiti cokoladu, prohladiti i dodati cvrsto tuceno slatko vrhnje. Smjesom od kupina namazati piskote, te preko toga raspodijeliti smjesu od cokolade i vrhnja.

O valovima kokosa i cokolade

Ne sjecam se kad sam prvi puta vidjela ili probala kokos. Nekako mi se cini da je oduvijek bio prisutan u mom zivotu. Na pocetku samo ribani iz vrecice, koje je omama donosila iz Madjarske ili Njemacke pojma nemam, jer pretpostavljam da ga se u Jugi u ono doba bas i nije nalazilo po policama samoposluga. Kokos onakav svijezi izvadjeni iz svoje dlakave kore, probala sam prvi puta na Tajlandu. Narezanog na kockice, cuvanog na ledu iz kolica ulicnog prodavaca voca. U tim rajskim kolicima nalazio se ocisceni kokos, na kriske narezani zuti i fantasticno mirisni ananas, polovice papaje, karambole i ostala cudesa. A sve okrunjeno kockicama leda. Pokazavsi prstom nasmijanom prodavacu sto zelim, ljubazno mi je urucio cetvrtinu ananasa sa malom bambus viljuskom i nekoliko kockica bijelog kokosovog mesa. Ananas je bio....mana, bozanska hrana netom ubrana u vrhuncu svoje zrelosti. Hladan na 38C. Kokos je bio....ok. Prodavac je nastavio stajati pored mene, vjerojatno cekajuci moju reakciju, jer novac je vec dobio. Dok sam ga prebacivala iz jednog kuta ustiju u drugi, pomislila sam da ga dobro prozvacem, ispljunem i time namazem ruke. To sam naime vidjela da rade zene plemena Nakulamene sa otoka Vanuatu, ne bi li im koza bila meka i mirisljava. Prodavac sa osmjehom br.3 i dalje stoji i ceka kompliment i odusevljenje klasicnog turista. Dobro prozvakani kokos ispljunula sam u dlan, podijelila i namazala time ruke i ramena. Njegovo sokirano lice i danas me nasmije. Ostao je jos koji trenutak uz mene, mozda cekajuci da vidi sto cu uciniti sa ananasom. Njega sam pojela, namignuvsi zbunjenom prodavacu koji je nastavljao svoj put.

Ni dan danas nisam shvatila zasto ljudi toliko hvale svijezi kokos ili negovu vodicu - nazovi mlijeko. Mozda kada umires od zedji i dijeluje kao spas, ali u normalnim uvijetima zivota, definitivno nije nesto sto bih narucila da mi donesu pod palmu.

Danas kad imam priliku, probam koji komadic svijezeg kokosa, tek toliko da se uvijerim u svoj stav. No sa ribanim kokosom iz vrecice totalno je druga prica. Njega volim! Jos ako je u kombinaciji sa nekom cokoladom....Afrodizijak cisti. Ameri imaju neki kokos koji je puno svijeziji iako nariban, nego sto je ovaj nas, domestikus, na koji smo navikli. Odlican je i ako uspijete naci negdje varijantu u kojoj nije dodan secer - preporucam kao investiciju za kucne bakanalije.

Ovaj desert zove se manjar branco , brzo se sprema i odlican je za tople ljetne dane. Okusom podsjeca na Bounty cokoladice, i fantasticna je PMS utjeha.

Potrebno je:

1 l mlijeka

1 salica kokosa

1 salica skrobnog brasna

1 1/2 salica secera

U mlijeko dodati ostale sastojke, pristaviti na vatru lagano mjesati. Gotovo je kad se zgusne. Prebaciti u formu, koju ste predhodno namazali sa malo ulja. Staviti u frizider na par sati da se dobro ohladi i stisne. Posluziti sa topljenom cokoladom ili nekim drugim umakom.
* Naknadno sam vidjela da sam izostavila mali detalj, naime kad se stisne i krene u posluzivanje, izvrne se iz kalupa u kojem je bilo na tanjur ili posluzavnik. I onda se rezu kriske.

* Salica koju sam koristila je 250 ml, a na slici je 1/2 mjere sto je dovoljno za 3-4 osobe.

O kratkom javljanju i brzinskom kokosu

Nemam vam nista pametnog za reci. Dogadja se. Stoga evo samo na brzaka, jedan slatki zalogaj za ugodan vikend, uz nadu da nas blizina Mjeseca nece sve poslati u kokos....

Kolacici od kokosa - meki i mljac!

Potrebno je:

100 ml mlijeka

3 zutanjka

1 jusna zlica skrobnog brasna

150 gr kokosa

100 gr secera

korica 1 limuna

100 gr cokolade za bazu

Pomjesati kokos sa secerom i koricom limuna i staviti sa strane. U drugoj posudi mjesati jaja, mlijeko i skrobno brasno. Na laganoj vatri mjesati dok se smjesa ne pocne zguscavati. Dodati u smjesu kokosa i limuna. U slasticarsku vrecicu staviti smijesu i ististivati male hrpice na namasceni lim. Peci oko 15 minuta na 160C ili dok lijepo ne porumene. Kad se ohlade, rastopiti cokoladu i umakati doljnji dio kolacica u cokoladu, te ostaviti na resetki da se osuse.

Zivi bili do ponedjeljka!

O pricama i filmovima iz djetinjstva, te milk & cookies prije spavanja...

Dok smo boravili u Sarajevu, jedan mi je suvenir privukao posebnu paznju svojim klasicnim bosanskim humorom – majca, na kojoj je pisalo: jebo zemlju koja Bosne nema. Tako cu i ja, a vi da prostite – jebo blog koji recept za chocolate chip cookies nema.

Al nisam vam ustvari o tome mislila pricati, nego, sjecate li se svoje omiljene price ili filma dok ste bili klinci? Moje djetinjstvo je obiljezio jedan film i dvije knjige. Film se zvao “Snjezna kraljica” u ruskoj produkciji. Kako u ono doba nije postojao DVD, vídeo i ostala cudesa tehnologije, sjecam se da sam upijala svaku scenu filma i poslije u glavi vrtila sjecanja. Imala sam kojih 7-8 godina. Divan crtic, prava zimska bajka o ljubavi i prijateljstvu, borbi dobra i zla, samoce i drustva, upornosti i odustajanju. Snjezna kraljica prekrasna i strasna u svojoj ledenoj ljepoti…Godinama poslije cuvala sam uspomenu na taj film u dubokim ladicama sjecanja. Snjezna je kraljica imala bijelu krunu koja je bila ista kao i prsten moje mame, ili je to mozda bila moja ideja, al sjecam se da sam je svako malo zicala da mi ga pokaze i já bih ga tada sa divljenjem promatrala. Nekoliko godina nakon sto se rodilo moje potomce, u razgovoru sa prijom spomenuh joj taj film i na moje sveopce odusevljenje ona mi saopci da je nedavno Slobodna Dalmacija (mislim) izdala taj film u sklopu ne znam vec cega. EKSTAZA!!!!!!!! Sjecam se da sam bila sretna ko malo dijete, vjerojatno puno vise od vlastitog mi djeteta za koje sam zicala da mi posalje kopiju. Kad smo dobile film, stvarno sam jedva cekada da dodjem doma i upalim DVD. I bila je zima sjecam se, negdje oko Bozica. Od onda cekamo da dodje zima i gotovo obredno stavljamo film, uz cookies i zimski caj od cimeta i jabuke.

Sto se tice knjiga…opet Bozic, jer valjda su se pokloni u vrijeme mojeg djetinjstva dobijali za rodjendan i Bozic…Studentski centar u Savskoj u Zg..predstava i docek Djeda Mraza…kojih 8 godina, ne vise. Velika vreca sa nekim slatkisima i knjga "Najlijepse bajke svijeta" – teska da teza ne more. U njoj 15-tak prica, a moje najdraze jedna perzijska i jedna ruska Vasilisa Premudra se zvala. Ne znam gdje je zavrsila ta knjiga, ustvari mislim da znam, al se radje ne bih sjecala. Stoga sam se odusevila neko vece kad sam krenula pisati ovaj post i u potrazi za slikom naslovne strane otkrila da je knjiga dozivjela svoje reizdanje i da se moze opet kupiti. Cekam da se netko iz domovine uputi u ove krajeve…pa da obnovim sjecanja.

Druga knjiga koje se dobro sjecam, za ono vrijeme je bila totalni SF, vjerojatno Disney-evo izdanje price "Mac u kamenu", koja je bila napravljena u 3D verziji. Otvarale su se stranice u kojima su onda bili nalijepljeni drvece, grmovi, kralj...fantazija. Negdje krajem 70-tih prosloga stoljeca hahahahhaha...ova je knjiga naravno dosla izvana i smijela se listati samo dok se sjedilo za stolom i sa divljenjem pazilo na svaki detalj.

Dakle, cookies uz salicu mlijeka il caja prije spavanja sa nekom od prica….

Za oko 24 kolacica:

50 g putra ili margarina
75 g secera
1 malo jaje

100 g brasna
½ zlice cajne praska za pecivo
30 g mljevenih badema
50 g tamne cokolade narezane na male komadice

Umjesati secer i maslac da postane kremast. Dodati jaje i brasno u koje smo predhodno dodali prasak za pecivo, sve dobro umjesati i na kraju dodati cokoladu i mljevene bademe.
Razdijeliti tijesto na 24 komada ili vise ovisi koliko zelite velike kolacice i staviti u frizider na pola sata. Zagrijati pecnicu na 190C i peci 5-10 minuta, ovisno o pecnici....Ostaviti da se prohlade 5 minuta i tek onda maknuti, jer u protivnom pucaju.

Za pocetak....s kraja

Gledam ja tako blogove razne vec godina nekoliko. Pasem oci na fotografijama cokoladnih vulkana, mramornih kuglofa, na tanjuricima tananih, zlatom oslikanih rubova, na malenim cvijeticima koje je zagrlilo prvo jutarnje sunce (pravim se da slika nije nastala u nekom studiju pod lampom od 60W)...i tako prodje 365 dana, pa ponovo, i jos nekoliko puta toliko.

E danas je vala, stigao i taj dan....

Dobar dan, moje je ime Lusitania i ovo je moj sareni hedonisticki svijet!