Nekad bilo, sad se spominjalo.... uz pikantni crveni grah na zlicu

Danas je 25 de Abril - drzavni praznik kojim se slavi revolucija. Revolucija karanfila 1974-te. Portugalu se desio drzavi udar. Vojska na ulicama, svrgnuce totalitarnog rezima i odlazak Antonia Salazara u povijest. Povijest za koju ce se danas mnogi kleti da je bila puno bolja nego sto je neumoljiva sadasnjosti. U to vrijeme Portugal je vodio svoje ratove u Angoli, Mozambiku...kolonijama, koji su ironicno, bile u puno boljem stanju nego sam Portugal. Istina je da se ovdje malo ulagalo, povezanost sela i grada losa, velik broj ljudi nepismen. Zivot jednostavn.

Danas su izgradjene auto ceste, povezanost sjevera i juga zemlje kao u svom ostalom svijetu. No cestarina je tolika da mnogi na svojim putovanjima biraju seoske ceste koje ce ih dovesti do cilja. Nekad podrucne skole zatvorene, za djecu je bolje da skolu pohadjaju u udaljenom, vecem gradu - tako kazu. Domovi zdravlja - takodjer se zatvaraju - idite u oblizni grad gdje bolnica puca po savovima. Ali tako je bolje - kazu. Shopping centri na svakom koraku, prepuni "just look-era" - jer dzepovi su prazni, a i dolazi PDV na naplatu. U vecernjim me vijestima uvjeravaju da to tako treba i da je tako - bolje. Sa ekrana se kiselo osmjehuje poznato lice. Djelujem ko ovca.

Redovi u puckim kuhinjama su sve dulji, cijela obitelj pognute glave mirno ceka u redu. Gospodja Carmen volontira i uz osmijeh pruza sarenu zdjelu punu tople juhe i sendvic. Iza nje, sramezljivo stoji djevojcica, ne starija od 10-tak godina. - Sutra idem u skolu, mozes li mi dati jedan sendvic za marendu? ....

Danas je 25 de Abril, drzavni praznik kojim se slavi revolucija. Skole su zatvorene, ceste poluprazne, bolnice prepune, na licima ljudi - sjena. Zivjeli!

Za pikantni crveni grah, potrebno je:

maslinovo ulje

lovorov list
2 vece mrkve

1/2 luka

3 cesnja cesnjaka

1 ljuta papricica

1/2 pikantne kobasice

1 konzerva rajcice u komadima (240gr)

1 staklenka crvenog graha (250gr)

 tjestenina po izboru

2 sake svijezeg spinata

Na maslinovom ulju zazutiti sitno narezani luk, dodati lovorov list, usitnjenu ljutu papricicu, na listice narezan cesnjak. Malo prodinstati, te dodati na kolutove narezanu mrkvu i kobasicu. Nakon 10-tak minuta dodati usitnjenu rajcicu i podliti sa malo vode ako je potrebno. Kuhati 15-tak minuta te dodati grah i spinati. Ja sam koristila predhodno skuhani grah da dobijem na vremenu. Kad prokljuca dodati saku tjestenine po izboru.

O Uskrsu na portugalski nacin .... Folar da Pascoa

Za nekoliko dana je Uskrs. Petak je neradan dan. Ponedjeljak je radni. To je tehnicki detalj razlicitosti izmedju portugalskog i hrvatskog Uskrsa.

Portugalci za Uskrs poklanjaju cokoladom prelivene bademe. Ili one sarene konfete koje smo navikli vidjeti na tradicionalnim svadbama po hrvatskim selima. Znate one umotane u komadic muslina ili tila, sa kicastim cvijetom na vrhu.... U danasnje vrijeme djeci se poklanjaju velika cokoladna jaja umotana u sareni papir, kao i u ostatku svijeta, dok ce se stariji clanovi obitelji zasladiti usecerenim ili cokoladnim bademima.

Farbanje jaja do prije nekoliko godina bijase nepoznanica, no danas sa dolaskom slavenskih emigranata, ponajprije Rusa i Ukrajinaca, svaki iole posteniji kvart - ima svoju trgovinu ruskim proizvodima. Tu ja kupujem boje za jaja. Kao i u Hrvatskoj - to je svojevrsni rulet, jer nikad ne znas kakva ce ispasti zuta ili plava. No, bolje ista nego nista.

Dorucak nije glavni uskrsnji obrok, vec rucak. Dakle, francuska, sirevi, kuhana sunka...zaboravite. Ovisno o dijelu Portugala gdje se zivi, na uskrsnjem su se stolu nalazili ili janjetina ili teletina iz pecnice, tradicionalno sa krumpirima, bola de carne/presunto - nesto poput kruha sa mesom/prsutom, vjerojatno salata. Slatki dio u starijim kucama bio je u znaku slatke rize i obavezno slatkog uskrsnjeg slatkog kruha - Folar.

Folar su u neka davna vremena davali krsni kumovi na dar svojoj kumcadi, a ovi bi im uzvracali kiticama cvijeca. U ono doba kada su se kolaci jeli samo u posebnim prilikama - folar je bila velika radost. Danas ga se kupuje u svim supermarketima, no ipak, onaj napravljen kod kuce ima poseban okus, a i kuca lijepo mirise. Pece se zajedno sa kuhanim jajetom, kao i nasa pinca, no ja sam folar ispekla bez njega.

Potrebno je:

40 gr svijezeg kvasca ili 11 gr suhog kvasca

500 gr brasna

1.5 dcl mlakog mlijeka

100 g secera

75 g margarina/putra

1 cajna zlicica mljevenog cimeta

1 cajna zlicica mljevenog komoraca (erva doce)

2 jusne zlice rakije

2 jaja

sol po zelji

2 jaja predhodno skuhana

zutanjak za premazivanje

Pomijesati kvasac sa 100 gr brasna i dodati pola kolicine mlijeka. Zamijesati da se tijesto odvaja od dna. U drugu posudu staviti ostatak brasna, napraviti rupu u sredini i tamo staviti predhodno zamijesano tijesto sa kvascem. Okolo staviti secer, margarin narezan na kockice, cimet, komorac, rakiju, i lagano istucena jaja. Sve dobro izmjesati da se poveze i postane meko i elasticno.

Pokriti i ostaviti na toplome da se volum udvostruci. Kod mene je to trajalo oko 3 sata, u kuhinji na stolu, prekriveno jaknom. Kad se volumen tijesta udvostrucio odijeliti manji dio za ukras, te ostatak prepoloviti i formirati dvije okrugle pogace/kruha. Dlanom ih malo spljostite. Ukoliko se odlucite za kuhana jaja, utisnite ih u sredinu i preko njih polozite trake od tijesta kao ukras. Ostaviti tako da se uzdize oko pola sata. Premazati zutanjkom i staviti peci u zagrijanu pecnici na 200 C. Nakon 15 minuta pokriti alu folijom da ne izgori sa gornje strane.

Folar se moze jesti sam, no odlican je sa putrom ili nakon nekoliko dana kao prepecenac.