Vjerujem da svi koji svrljaju blogovima o hrani imaju u svojoj kuci barem jednu kuharicu. Neki pazljivo cuvaju bakine i tetkine zapise, drugi izrezuju recepte iz dnevnih novina...Kod mene je kucnuo trenutak koji kaze - stop! Nema vise kupovanja kuharica! Znam, neki ce reci - sta trosis novce, kad on line ima pregrst dobrih recepata i dzaba su. Da, neko vrijeme sam i ja tako mislila i pokusavala svoje kulinarske eskapade limitirati samo na internet...ali, ne zadugo.
Jer, nema nista bolje nego sjesti u knjizaru koja se nalazi u sklopu jednog poveceg shopping centra, naruciti kavu sa malo mlijeka i provesti sat vremena prelistavajuci knjige, diveci se kvaliteti fotografije. Naravno! Niste valjda pomislili da uzdisem nad kuharicama od 700 strana, koje su pritom ispisane fontom 10 i sa 3 i 1/2 slike na kraju knjige?
Iako ne kupujem stihijski, onako cijele kolekcije ili zato jer je naslovnica lijepa, tijekom vremena nakupilo se par polica knjiga. Ima tu svega, od knjiga kolaca - varazdinskog kluba zena, preko rostiljade, kineske kuhinje, knjiga o cokoladnim delicijama - komada nekoliko, tapas, mezze, kolaci, torte, portugalska kuhinja ...uh, ima je...zatim talijanska kuhinja (tko to nema???), bavarska, zdrava prehrana (!!!), salate, kuharica u zoni (!!!), zasto se francuskinje ne debljaju, un dijeta...trla baba lan...
Posebno mi je draga knjiga "Nova zajedno slozena zagrebacka kuharska knjiga" - koju je preveo i danasnjem vremenu prilagodio Zlatko Puntijar (zgb gospodicne znaju tko je). Uglavno, ta knjiga je prvi puta izasla 1813 g. i mogla se kupiti kod Ferenza Rudolfa knjigoveze i trgovca u Zagrebu. U ovom novom izdanju, sa lijeve strane je fotokopija originala kuharice, a sa desne strane knjige prevod na danasnji hrvatski i engleski jezik. To je ujedno i jedina kuharica koju imam, a da u njoj - nema fotografija!
Neke koristim cesce, sa drugih brisem prasinu sporadicno. Poslijednje dvije knjige koje sam kupila, u razmaku od nekoliko mjeseci prave mi drustvo dok cekam u autu da netko od moje obitelji nesto zavrsi, kada na tv-u nema nista pametnog, uglavnom u svim onim dosadnim trenucima. Prva knjiga je "Venezia: Food and Dreams" - Tessa Kiros, koja mi instant popravlja raspolozenje svojim romanticarskim fotografijama i smanjuje nostalgiju, a druga je "Ramsay's best menus" . Totalno je nebitno za pricu da li Mr.Gordon Ramsay prodaje toplu vodu, volite li ga ili ne, bitno je da je knjiga nepretenciozna, sa jednostavnom receptima, a opet vrlo mastovitima. I fotografije su dobre. I ne traze se sumanute namirnice koje postoje samo u zadnjem vijetnamskom selu.
Uglavnom, prije nekoliko dana sam, nakon poduzeg odgadjanja (mala griznja savijesti radi kolicine knjiga koje vec imam doma!), ipak kupila tu knjigu. I sad je dosta. Nema vise! Stvarno.
Knjiga je koncipirana po godisnjim dobima, te svaki menu sadrzi predjelo, glavno jelo i desert. Godisnja doba iz talijaske, spanjolske, britanske i francuske kuhinje + par izleta u meksicku, marokansku, tailandsku i indijsku kuhinju. Stos je sto su stranice rezane horizontalno na 3 dijela, tako da mozete kombinirati recimo predjelo iz talijanskog ljeta, zatim nize otvoriti stranicu maroko all year around za glavno jelo, te za kraj odabrati desert iz francuske zime....m - lj - a - c!
Da ne duljim, jednostavna jesenska salata od jabuka, cikle i kozijeg sira....
Potrebno je:
500 gr skuhane cikle
1 jabuka kiselkastija
2 zlicice limunovog soka
50 gr nasjeckanih oraha
100 gr ovceg sira
za vinagret:
2 zlice aceto balsamico ili ocat obicni ako nemate
6 zlica maslinovog ulja
sol
papar
Pomijestati sve sastojke za vinagret i ostaviti sa strane. Ciklu i jabuke narezati na listice ili kockice ili kako vam se vise svidja. Orahe nasjeckati na krupnije komadice i dodati jabukama i cikli. Sir posluziti ili sa strane ili natrgan na komade, dodati u salatu. Limunovim sokom pospricati jabuke da ne pocnu oksidirati, te u sve umijesati vinagret.
