O blagu iskopanom uz put....i salata od tusta i bresaka

 

 

 

Na mojoj je plazi jos uvijek ljeto. Istina, sa puno manje sarenih suncobrana, koji su do neki dan prekrivali horizont. No jos uvijek se dobro zivi ispod crvenog suncobrana u hladu obliznjeg kafica. Najlijepse je u rano jutro il kasno poslijepodne. Ponajvise kada caruje oseka, i voda se povuce na sredinu korita rijeke.

 

Tada setajuci po nepreglednom pjescanom putu, pazljivom skupljacu nemogu promaci tisuce malih skoljki koje je voda u svojem povlacenju ostavila na milost i nemilost teskim ljudskim stopalima.

 

 

 

 

 

Ako se sagnete i rukom odmaknete ostavljene alge, pred vama se prostire citav novi svijet satkan od njeznih skoljaka, puzeva i porculanskih krhotina, koje su nekad bile tanjur, terina il zdjelica.

Da li su to ostatci od razornog potresa od prije 500 godina, kada je Lisabon prvo sravljen sa zemljom, a kasnije opran u tsunamiju - ne znam, no znam da tako lijepo izledaju u nekom kretivnom izdanju.

 

 

 

 

U proteklih smo nekoliko mjeseci sakupili kutiju prepunu porculanskih krhotina, slomljenih ostataka tradicionalnih plocica - azulejo - , kojima odlucih dati novi zivot. U mojem domu jos uvijek caruje ljeto, miris lavande, susenog origana i neki novi detalji, sacinjeni od blaga iskopanog uz put.

 

 

 

Uz zabacene puteve i posjecene parkove raste - tust - . Samonikla, korov biljka izrazito ljekovitog svojstva, poznat jos u staroj Kini, a danas zaboravljen- Tust je najbolje koristiti dok jos nije razvio male crne sjemenke, te ga sakupiti negdje van civilizacije gdje nije tretiran kemijskim sredstvima protiv korova. Ukoliko imate slabu probavu - tust je rijesenje za vas!

Mozete ga jesti sirovog na salatu, ili prokuhanog kao dodatak nekoj krem juhi. U Portugalu se najcesce sprema kao dodatak krem juhi od povrca i to samo njegovi listici.

 

 

 

Ja sam odlucila napraviti salatu, jer po ovim vrucinama - juha ne dolazi u obzir. Predstavljam vam zvijezdu ovog ljeta - salatu od tusta i bresaka.

 

 

 

 

Potrebno je:

svezan svijezeg tusta

mozzarella ili neki drugi svijezi sir

breskva

maslinovo ulje

aceto balsamico ili ocat

Tust dobro oprati u odstraniti debele dijelove biljke. Breskvu narezati na komadice i dodati sir. Zaciniti mjesavinom maslinovog ulja i octa. Po zelji mozete dodati suseni origano, sjemenke susama ili sl...

O novom pocetku, lagane setnje i to....uz hobotnicu na salatu

Kuglice za bor - spremljenje. Bor - spremljen. Lampice - svaka u svojoj vrecici, spremljene. Ostali skupljaci bozicne prasine - spremljeni. Pod posaugan i opran.

Priznajem da sam sa olaksanjem pozdravila prazni dnevni boravak. Koliko veselja na pocetku decembra - toliko olaksanja na pocetku januara.

Cistoca prostora, bez nepotrebnih stvari preko kojih bi samo ionako preskakala, tjera me van...na zrak.

U vrijeme oseke, kada se rijeka Tejo povuce u oceanske dubine, stvara se setnica duga desetak kilometara. Od moje plaze do mosta Vasco de Gama, pa jos malo naprijed do vojne baze i natrag. Tada na pjescanu pozornicu dolaze skoljke, rakovi, rijecni puzevi, zaboravljene mreze i sareni obluci. U neka cudna doba godine, na plazi, zaglave divovske meduze i ribe nesretnih sudbina. Danas, samo ostavljena igracka zalutale sirene.

Lako je naviknuti se na lisabonsku klimu. Sunce i njezne, tople zime tjeraju na zaborav drugog svijeta. Zato oni koji se igrom sudbine nadju na privremenom radu u Lisabonu, nakon povratka u svoje domovine, koje su najcesce puno hladnije i kisnije, sa nostalgijom pregledavaju kartice ispunjene fotografijama. Treba nauciti cijeniti sadasnjost i uzivati u malim radostima koje ispunjuju ionako prebrzo prolazeci zivot.

Vec dulje vrijeme nije padala kisa, a maglovita jutra uz rijeku toliko su rijetka, da ih se brzo zaboravi. Ovakvo vrijeme budi srecu i pozuruje u aktivnosti, slavi jednostavnost i odbacuje teret sumornih misli. Toliko je sve lakse uz suncana jutra. I cekanje autobusa i prelazak preko rijeke i trcanje kuci u sumrak.

Dogadjaji iz proslosti poprimaju patinu i odlaze u ropotarnicu, noseci sa sobom neizvijesnost, strahove i ljutnje. Svijet se mijenja i okrece, sa nama ili bez nas. Potrebno je produziti korak i doskociti na vrtuljak u ovom luna parku...dograbiti mjesto na najvisem konjicu, udobno se smjestiti i .... pozdraviti sunce. 

It's a new dawn
It's a new day
It's a new life
For me
And I'm feeling good

;-))

I onda povratak ... ostaci u frizideru. Od poslijednje feste. Tako je dobro kada ne moram kuhati...

Za salatu od hobotnice potrebno je:

hobotnica

1 dcl bijelog vina

1/4 crvene paprike

1/2 veceg luka

persin

limunov sok ili ocat

maslinovo ulje

Za salatu je najbolja predhodno smrznuta hobotnica, koju cete vece ranije ostaviti u sudoperu da se odledi. U lonac dodati bijelo vino i srednji luk. Ostaviti da se kuha u vlastitoj vodi. Kada je luk mekan - hobotnica je skuhana. Narezati je na komade, dodati sitno narezanu crvenu papriku i luk, te zaciniti limunovim sokom i maslinovim uljem. Na kraju dodati sjeckani persin i sve dobro promjesati.

-

O ribarima, zastavama i narodnom okupljanju

Zavrsila je tjedna festa. Polako se sve vraca u normalu, skidaju se ukrasi, veceri postaju tihe. No prije no sto se zavrsi festa, i graja postane samo sjecanje, potrebno je licitirati zastave sa likovima svetaca. To su zastave koje su sudjelovale u nekoj od crkvenih procesija i sada traze svoj dom na godinu dana.

O velicini i bogatstvu izrade ovisi i pocetna cijena.

Neke zastave ne izlaze na javnu licitaciju, poput ove. Ona je vec godinama rezervirana za odredjenu obitelji ili firmu, dostize cijenu od 500 eura i ceka da dodju po nju.

Licitacija se dogadja na ulici ispred sjedista Udruzenja ribara. Licitaciju vodi predsjednik, a zainteresirane obitelji ili njihov predstavnik stoji na drugom kraju ulice. Licitirati moze svatko. Cijena zastava krece se od 20 do 150 eura.

Kada odlicitirate svoju zastavu, odlazite po nju, a limena muzika koji sjedi u debeloj hladovini izmedju dviju kuca, samo za vas zasvirat ce neku narodnu poskocicu. Sto ste vise eura platili, to oni duze sviraju.

Cijela prica traje par sati. Sali se, prepricavaju dogodovstine, ceka se rucak.

A rucak pripremaju ribari iza kuce. Na otvorenom priprema se caldeirada. Tradicionalno ribarsko jelo, spravljeno od nekoliko vrta ribe, krumpira, paprike....Sa pripremanjem pocinje se rano ujutro. Danas ce rucati oko 250 ljudi, a za to je potrebno oko 150 kg razne ribe, krumpira mali vagon....

Riba se reze na komade i ostavlja sa strane. U velikim kotlovima stprljivo ceka krumpir, paradajz, paprika, zacini, luk....i sve ono sto vec po staroj recepturi ide. Ceka se podne da se upale plamicci.

Nakon sto zavre, i zrakom se pronese zamamni miris, dodaje se riba i sol. Raza, morska jegulja, tamboril (ruzna riba do zla boga), uskoro ce se naci zajedno ispred gladnih gostiju.

Ljudi pocinju pristizati sa svih strana. Glasovi se razlijezu na sve strane, guranje plasticnih, bijelih stolica i ruke u zraku. Caldeirada je gotova. Riba je skuhana. Vrijeme je rucka.

Nakon rucka, u tekucini koja je ostala, kuha se tjestenina, te se posluzuje juha u koju se dodaju listici mente.
15 je sati. Jezici postaju laksi, trbusi su puni. Vruce je. Ispod improviziranog zaklona postaje sparno.

Ja vam necu kuhati ponovo caldeiradu, danas je jos jedan vruci dan i nije mi do parenja nad loncem. Umjesto toga predlazem salatu od pohanog patlidjana, paradajza, maslina i feta sita...sa mentom naravno!

Potrebno je:

500 kg patlidjana

2 jaja

mrvice

brasno

sol

2 paradajza

feta sir

masline

listici mente

Patlidjan narezati na kolutove, posoliti i potopiti u mlijeko.Tako ce se izvuci gorcina. Nakon 20-tak minuta izvaditi ih na papirnati ubrus i obrisati. Ispohati ih na standardni nacin. Kada se ohlade posluziti sa paradajzom, fetom, maslinama i na listicima mente.

A za kraj, narezite si jednu podeblju fetu zrele, rashladjene lubenice....uzivajte!

O toplotnim udarima i idemo na plazu...salata od graha i tune

Prosli su tjedan obiljezile ljetne vrucine i rigor mortis mog kompjutera. Ne znam koje od te dvije situacije me vise istraumatizirao. Ovaj tjedan pada kisa i komp je spasen, zajedno sa svime sto je u njemu bilo + jos par novih programa za obradu fotografija. Sada slijedi studiozno proucavanje nove igracke...

Sto se sunca i toplotnih udara tice, Portugalci vade rucnike iz ormara cim temperatura skoci iznad 20C i preko vikenda pravac na neku od pjescanih placa u okolici Lisabona. More naravno nije za kupanje, ipak ovdje caruje Atlanski ocean i u ovo vrijeme temperatura ne prelazi 15C.

Lijepo je setati bosonog uz obalu koju oplahuju divlji valovi, donoseci male skoljke i racice koji izbezumljeno pokusavaju pronaci put natrag ka koljevci zivota - moru.

I tako, kada ogladnite u dobrom drustvu, mozete posjetiti neki od obliznjih restorana, a mozete i pripremiti jednostavan piknik uz more...za tu priliku, predlazem vam: salada de feijao frade com atum ili salata od graha i tunjevine. Jednostavan i zasitan obrok koji uz neki fini kruh i laganini vino pomaze da izdrzite do vecere...

Potrebno je:

400 gr kuhanog graha

1 limenka tunjevine

1 luk

2 jaja

persin

sol

maslinovo ulje

ocat

Koristila sam grah iz staklenke, da ne gubim vrijeme i da se ne dunstam u vrucoj kuhinji. Dakle, luk sitno narezati, kao i persin. Pomijestati ostale sastojke, skuhati tvrdo kuhana jaja i zaciniti po zelji. Spakirati u termo torbu i pravac na plazu....

O kvantiteti i kvaliteti uz nastavak jednostavnosti....salata od jabuka, kozjeg sira i cikle

Vjerujem da svi koji svrljaju blogovima o hrani imaju u svojoj kuci barem jednu kuharicu. Neki pazljivo cuvaju bakine i tetkine zapise, drugi izrezuju recepte iz dnevnih novina...Kod mene je kucnuo trenutak koji kaze - stop! Nema vise kupovanja kuharica! Znam, neki ce reci - sta trosis novce, kad on line ima pregrst dobrih recepata i dzaba su. Da, neko vrijeme sam i ja tako mislila i pokusavala svoje kulinarske eskapade limitirati samo na internet...ali, ne zadugo.

Jer, nema nista bolje nego sjesti u knjizaru koja se nalazi u sklopu jednog poveceg shopping centra, naruciti kavu sa malo mlijeka i provesti sat vremena prelistavajuci knjige, diveci se kvaliteti fotografije. Naravno! Niste valjda pomislili da uzdisem nad kuharicama od 700 strana, koje su pritom ispisane fontom 10 i sa 3 i 1/2 slike na kraju knjige?

Iako ne kupujem stihijski, onako cijele kolekcije ili zato jer je naslovnica lijepa, tijekom vremena nakupilo se par polica knjiga. Ima tu svega, od knjiga kolaca - varazdinskog kluba zena, preko rostiljade, kineske kuhinje, knjiga o cokoladnim delicijama - komada nekoliko, tapas, mezze, kolaci, torte, portugalska kuhinja ...uh, ima je...zatim talijanska kuhinja (tko to nema???), bavarska, zdrava prehrana (!!!), salate, kuharica u zoni (!!!), zasto se francuskinje ne debljaju, un dijeta...trla baba lan...

Posebno mi je draga knjiga "Nova zajedno slozena zagrebacka kuharska knjiga" - koju je preveo i danasnjem vremenu prilagodio Zlatko Puntijar (zgb gospodicne znaju tko je). Uglavno, ta knjiga je prvi puta izasla 1813 g. i mogla se kupiti kod Ferenza Rudolfa knjigoveze i trgovca u Zagrebu. U ovom novom izdanju, sa lijeve strane je fotokopija originala kuharice, a sa desne strane knjige prevod na danasnji hrvatski i engleski jezik. To je ujedno i jedina kuharica koju imam, a da u njoj - nema fotografija!

Neke koristim cesce, sa drugih brisem prasinu sporadicno. Poslijednje dvije knjige koje sam kupila, u razmaku od nekoliko mjeseci prave mi drustvo dok cekam u autu da netko od moje obitelji nesto zavrsi, kada na tv-u nema nista pametnog, uglavnom u svim onim dosadnim trenucima. Prva knjiga je "Venezia: Food and Dreams" - Tessa Kiros, koja mi instant popravlja raspolozenje svojim romanticarskim fotografijama i smanjuje nostalgiju, a druga je "Ramsay's best menus" . Totalno je nebitno za pricu da li Mr.Gordon Ramsay prodaje toplu vodu, volite li ga ili ne, bitno je da je knjiga nepretenciozna, sa jednostavnom receptima, a opet vrlo mastovitima. I fotografije su dobre. I ne traze se sumanute namirnice koje postoje samo u zadnjem vijetnamskom selu.

Uglavnom, prije nekoliko dana sam, nakon poduzeg odgadjanja (mala griznja savijesti radi kolicine knjiga koje vec imam doma!), ipak kupila tu knjigu. I sad je dosta. Nema vise! Stvarno.

Knjiga je koncipirana po godisnjim dobima, te svaki menu sadrzi predjelo, glavno jelo i desert. Godisnja doba iz talijaske, spanjolske, britanske i francuske kuhinje + par izleta u meksicku, marokansku, tailandsku i indijsku kuhinju. Stos je sto su stranice rezane horizontalno na 3 dijela, tako da mozete kombinirati recimo predjelo iz talijanskog ljeta, zatim nize otvoriti stranicu maroko all year around za glavno jelo, te za kraj odabrati desert iz francuske zime....m - lj - a - c!

Da ne duljim, jednostavna jesenska salata od jabuka, cikle i kozijeg sira....

Potrebno je:

500 gr skuhane cikle

1 jabuka kiselkastija

2 zlicice limunovog soka

50 gr nasjeckanih oraha

100 gr ovceg sira

za vinagret:

2 zlice aceto balsamico ili ocat obicni ako nemate

6 zlica maslinovog ulja

sol

papar

Pomijestati sve sastojke za vinagret i ostaviti sa strane. Ciklu i jabuke narezati na listice ili kockice ili kako vam se vise svidja. Orahe nasjeckati na krupnije komadice i dodati jabukama i cikli. Sir posluziti ili sa strane ili natrgan na komade, dodati u salatu. Limunovim sokom pospricati jabuke da ne pocnu oksidirati, te u sve umijesati vinagret.

O maslinama...jednostavno

Od prijatelja koji zimske mjesece provode u svom kamperu obilazeci Maroko, dobila sam zdjelicu marokanskih maslina....prekrasnih, slanih, mekanih, opojnog okusa..... Maslina se ostavlja sto duze na grani, ne bi li upila sto vise sunca. Slijedi proces sladjenja sa otopinom vode i soli, zatim ispiranje u cistoj vodi i susenje u drvenim sanducima 3 dana. Nakon sto su suhe, stavljaju se u bubnjeve ispunjene solju gdje, uz povremeno mjesnje, ostaju 3 mjeseca. Nakon takvog procesa postaju meke i jedinstvenog okusa. Stvarno....odusevile su me. Nazalost nema ih ovdje za kupiti, pa ih cuvam u najdaljem kutu svog frizidera....

Ipak, evo, castim vas jednom ljetnom salatom...suncanom!

Potrebno je:

mozzarella

zrele rajcice

dobre masline

maslinovo ulje

mazuran



O ispusnim ventilima

Ne znam jel vam se kad desilo da na radiju cujete neku stvar koja vas ponese i nosi danima. Meni se to svako malo desi, onda ko luda Mare kopam da pronadjem koja je to stvar, jer pocesto nemam pojma ni tko to pjeva ni jel stvar nova il datira jos iz doba Marlene Dietrich. Ona mi se, naime, desila nedavno, sasvim slucajno, pa su ukucani nekoliko tjedana bili prisiljeni slusati …“Sag mir wo die blumen sind..” uz moje pjevanje naravno. To sto mi je poznavanje njemackog na nivou partizanskih filmova, uopce nema veze.

I tako je prije nekog vremena bila Marlene aktualna, prije nje “Part of me”, “Sex on fire”, onda sam imala neku cudnu fazu prastarih ciganskih tipa Odjila i njihov repertoar, a negdje usred ljeta iz auta se mogao cuti Vitas, jedan fantasticni, mladi ruski pjevac – preporucam njegovu “Opera 2”, "Krikom". Stvar je malo uvrnuta i vjerojatno se nece svima svidjeti, al meni je fenomenalana.

Eto, sad kad sam vas upoznala sa mojim muzickim izricajem, da vam kazem da je sad IN “Shine on…” by R.I.O.

To je stvar koju morate upaliti u sumorno, kisno, sugavo i nikakvo jesenje jutro da bi ste uopce uspjeli prezivjeti do prve kave. Trebate je imati i u autu za slucaj zastoja na cesti i kolone od 5 km, a vama ne da se zuri, nego vec kasnite od prekjucer. E u takvim situacijama ova ce vam pjesma doci ko stvorena i jos ako imate pri ruci onu masku za oci koja se dobije u avionu kad letite preko bare, fino je stavite preko ociju i pravite se da je to sto se desava oko vas – POLJE TUDJEG PROBLEMA!

….Let me be the love that comes from the sun
I wanna be your love light from above
Shine on, shine on, shine on!

Let the sunshine down on your face
No need to feel wrong, you're in the right place
And me know that you feel what we are gonna tell you now
So gather all your friends around and
Come join me down the club, got the song, and go move you
So prove you're right, so feel it tonight now….

Ako vas ostali vozaci budu cudno gledali, to neka vas nista ne dira. Nemojte slucajno da vam bude neugodno, nego jos okrente gumb na 36 i otvorite prozore otraga. A ako radite na nekom jako vaznom i fensi smensi mjestu, stavite si suncane naocale na nos da vas teze prepoznaju paparazzi.

Svako toliko potrebno je naci ovakav nekakav ispusni ventil – jer inace zena prolupa skroz. Vec smo naucili kroz povjest da svako malo neka sirotica postane “privremeno neuracunljiva”, pa smanji muza za “ponos”, sefu priusti kojekakve gadarije, a sve u nadi da ce je sustav poslati na odmor od raznih likova kojima je svakodnevno okruzena.

Zato, molim, nemojte se nervirat, srdit i stvarat si nepotrebne bore – neka sve to barem na tren bude, kao sto rekoh – polje tudjeg problema.

Posto sam ovako ljetno raspolozena, ne mogu vam staviti neku zimsku mezu, tako da cemo spraviti samo jednu jednostavnu ljetnu salatu, koju iz milja zovem – poslijednji mohikanac – jer je napravljena od poslijednjih ne genetski modificiranih ljetnih rajcica, tikvica…

Za tu uzasno tesku i sofisticiranu salatu trebate -

trave razne tipa rukula, radic, potocnica, matovilac, salata zelena...

rajcica crvenih, zelenih il zutih

paprika zelena il crvena

tikvica sa zara pecenih

masline

origana i sl. zacina po zelji

maslinovog ulja i limunovog soka

I to onda sve izmjesate i ta ta ta taaaaaaaaaa