O muci po pivi i pozdrav Briselu

Priznajem da mi je ovaj krug igrice "Ajme, koliko nas je..." pao teze nego bilo koji ranije. Ana je zadala pivu. Pivu nit pijem, nit je doma imam, nit je volim, nit je koristim.... Mogla sam ovaj mjesec i preskociti. Ali, eto, nisam. Zadnji je dan.

Jedino pivo koje mi je u zivotu pasalo, bilo je neko sa vocnim notama koje sam probala u Briselu. Uz dagnje i przene krumpirice. Ostalo bljak. Stoga sam odlucila da ovaj post ne bude posvecen pivi, vec Briselu. Jer Belgijanci za sebe kazu da imaju najbolje pivo na svijetu.

Posjetila sam ga, prvi puta, prije par godina, slucajno i neplanirano. Moram priznati da me se nije pretjerano dojmio. Vidno prljav, zapustenih zgrada i fasada, cak i u samom centru, tamo na nekoj turistickoj ruti. Ali zato se zna dobro prodati. Uvijek sam skidala kapu zemljama koje imaju relativno malo interesantnog za ponuditi, nisu nesto geografski ni klimatski rodjene pod sretnom zemljom - al zato ono malo sto imaju, prodaju na najvisem nivou. Takav je prvi dojam na mene ostavio - multikulturalni Brisel. 

Da nije glavni grad EU i da nema tako dobru cokoladu i vafle...ne znam sto bi od njega bilo....u turistickom smislu naravno.

Najuzurbanije je na glavnom gradskom trgu - Grand Place. Tu mozete popiti kavu, nesto prezalogajiti, kupiti slike ulicnih zabavljaca. Prekrasno uredjen. Cvijece visi na sve strane, a kad se pojavi toliko zeljeno sunce - sve postane veselo. Okruzuju ga mnogobrojni ducani cokolade -  Leonidas, Neuhaus, Godiva... -  mini obrti za izradu paprenjaka, i luksuzni ducani koji nude tapiseriju i prekrasne cipkane stoljnjake. Pojedini ducani nude vikendom obilazak svojih coko radionica, gdje uz relativno pristoju cijenu mozete napraviti svoje ruzice, skoljke ili autice od cokolade.

Brisel je takodje i centar crtanog stripa. Tintin i prijatelji, Lucky Luc i Talicni Tom, Asterix...svatko od njih ima svojim likom oslikane fasade. Nazalost, ne mogu pronaci fotke....ne znam gdje su nestale, pa u zamjenu nudim link...

Cini mi se da Belgijanci imaju neki fetis na crtane filmove i stripove, jer nigdje drugdje nisam vidjela toliko ducana koji su specijalizirani za stripove i figurice junaka crtanih filmova.

Druga turisticka atrakcija je Manneken Pis, nedaleko od Grand Place, broncani kipic nekog klinca koji piski u fontanu, a presvlace ga u razne odore tijekom godine, ovisno o prazniku i sl...aha....nisam ga slikala iz principa - jer ga svi slikaju, a ja ne kuzim foru.

Ukoliko volite Art Noveau, obavezno otidjite u Horta Museum, ali budite pametniji od mene i otidjite taksijem. Ja sam se naime, pouzdala u objasnjenje turistickog vodica u ruci, pa sam par sati bauljala po sumnjivim cetvrtima Brisela, dok mi napokon neki Turcin nije objasnio kuda ici. Victor Horta jedan je od osnivaca samog pravca, a muzej je kuca koju je on dizajnirao i izgradio za sebe. Za ljubitelje Art Noveau-a - poslastica. Jedina zamjerka, sjecam se, bila mi je sto je ducan u sklopu muzeja sramotno siromasan. Nekoliko knjiga, poster - dva, mozda neka salica ...

I na kraju - znajte, da u Briselu mozete probati tamosnje pivo vocnih nota, Brussels Gueuze - jedino koje se meni u zivotu dopalo i nekom od lokalnih barova veselih naziva: La Mort Subite, Le Cerceuil (ljes) ... veselo, uvrnuti humor....

I sad, na kraju, evo, moja ulaznica za ovomjesecnu igricu... - kruh sa pivom i orasima -

Potrebno je:

500 gr brasna

1 jusna zlica kvasca

25 gr svijezeg kvasca

2 dcl pive

100 gr secera

60 gr omeksanog maslaca

3 jaja

150 gr oraha

1 zlicica soli

Odvojiti 100 gr brasna i primjesati mu zlicu kvasca. Svijezi kvasac rastopite u malo mlake vode. Pomjesati dvije smijese i izradite prstima uz dodavanje malo pive. Kad se dobije homoglena smjesa, ostaviti da odlezi cca 15 min. Dodati ostatak brasna i dobro izraditi. Dodati secer, maslac, jaja i ostatak pive i sol. Ostaviti da se dize. Kad se volumen udvostrucio, sitno nasjeckati orahe i dodati ih tijestu. Formirati male loptice, pobrasniti i ostaviti da se jos dizu. Zarezati malo po povrsini i  staviti da se peku u predhodno zagrijanoj pecnici - 160C - oko 30 min.

O cudnovatim imenima i Makos Guba

Ako nesto ili netko ima cudno i nesvakidanje ime -  moj je. Postoje neka imena koja me privuku na prvu. Recimo, Kusadasi je moj uobicajeni izbor ako zelim reci da mi je svega dosta i da cu se odseliti u - Kusadasi. Nekad je bio i Djibuti. Dar-es-Salaam .... iz njega su mi uvijek izlazili brodovi u jednoj prastaroj igrici na Amigi. Sjecam se da sam sa bakom provodila sate cerekajuci se dok smo citale telefonski imenik u potrazi za cudnim imenima. Ako me sjecanje dobro sluzi, navodno je postojao neki smetlar na Gornjem Gradu grada Zagreba koji se zvao Trifun Kenjalo.

U potrazi za nekim receptom sa makom koji ce mi dati pravo sudjelovanja u igrici "Ajme, koliko nas je..", a cija je ovomjesecna domacica Jovana, naisla sam na ime koje se zalijepilo ko zvakaca guma.... Makos Guba....uopce nije bitno sto to znaci, bitno je da sam si ja zamislila nekog gubasticnog lika od 2 metra sa crnim brcinama, kariranoj kosulji i sirokim hlacama dok pokusava ubrzati korak na prasnjavom sokaku. Tipa Grga Veliki u Kusturicinom filmu "Crna macka, beli macor".

Kasnije mi se upalila lampica da bi makos bio mak, al ne nema veze. Recept je ionako madjarski, a madjarski mi je jedan od onih jezika koje smatram  da su dosli sa drugog planeta. Madajrski i Finski, zajedno.

Dakle, Makos Guba....sadrzava mak. Mak se tek odnedavno pojavio na policama ducana zdrave prehrane u Pt-u. U Brazilu je zabranjen. Za "svercanje" vrecice maka iz Hrvatske moze se dobiti konkretna zatvorska kazna. Stoga, dragi putnici u Brazil - suzdrzite se od maka!

Portugalci nisu neki ljubitelji maka. Ja tvrdim da se sa makom moras roditi da bi ga volio. On mora biti dio tvog djetinjstva, stoga ga oni ovdje koriste u manjim kolicinama, tek toliko kao estetski dodatak pecivima ili kruhu.

U ovaj madjarski desert ide toliko maka da ga se u nekim zemljama zasigurno moze smatrati ilegalnim kulinarskim proizvodom. Pa da krenemo...

Potrebno je:

1 francuz (hruh!)

500 ml mlijeka

20 gr putra

100 gr secera

med

korica limuna

malo ekstrakta vanilije

100 gr maka

Francuza od dana ranije, narezati na ploske cca 1.5 cm. Zagrijati mlijeko, secer, vaniliju, koricu od limuna i 10 gr putra. Ostatkom putra namastiti protvan u kojem ce se peci. Kada je secer otopljenu mlijeku, umakati ploske kruha i redati ih u namascen protvan. Kruh treba biti dobro natopljen, ali ne gnjecav. Staviti u predhodno zagrijanu rernu na 150C da se prosusi - 10 min. Izvaditi. E sad, paznja. U original receptu stoji da se pospe mak po kruhu, no kako ja nemam mljeveni mak, a bome niti mlinac za kavu, mak sam nakratko prokuhala u malo mlijeka i time posula kruh. Dodati 2 zlicice meda po povrsini i staviti u rernu na cca 5 min. Izvaditi i posuti secerom u prahu.

Kao velikom ljubitelju maka - jako mi se svidjelo!!!! Ukucani ce vjerojatno frknuti nosom, kao sto rekoh - sa makom se mora odrasti.

Sretan Uskrs svima i nadam se da ce vas Makos Guba uveseliti i svojim okusom podsjetiti na dane djetinjstva!