Za one trenutke kada je potrebno malo carolije - kompot od dunja, vina i dzumbira * For those moments when magic is desired - quince and ginger compote

Postoje neki dani kada je porebno posegnuti za malo magije. Otvoriti vrata, prastarog hrastova ormara, ciji se teski vonj proteze udaljenim hodnikom sjecanja i izvaditi carobni stapic. Otresti sa njega nakupljenu prasinu i nepozeljne bube i zamahnuti jako. Toliko jako da jedan ostri shshshshsh ostane lebdjeti u zraku, dugo nakon sto je ruka zastala.

Takvi trenuci najcesce se javljaju u jesen. Tada dani postaju kraci, jutra siva i ogoljela, nestaje sarene carolije predivnih ljetnih predvecerja i u ljudima se javljaju teski koraci, teske misli.

There are some days when you need to reach for a little magic. Open the door, the ancient oak cabinets, whose heady scent corridor extends remote memories and pull out a magic wand. Shake accumulated dirt and undesirable bugs and swing it. So strong that one sharp shshshshsh remain suspended in the air long after the hand stopped. Such events usually occur in the fall. And the days get shorter, the morning is gray and stark, colorful spells of a beautiful summer eve is gone and people appear with a heavy footsteps, heavy thoughts.

 

 

 

Tada je nabolje urediti svoj skromni dom prikladno miru koji se cuti. Pospremiti snjezno bijele skoljke koje bi nas mogle podsjetiti na ono sto vise nije, i okrenuti se sa veseljem toplim tonovima pristigle jeseni. Vrijeme je da se izvade meki pokrivaci, nabrzinu pospremljene svijece i treperave lampice. Vrijeme je da se iz omiljenog cajnika siri miris teskog, crnog caja koji poziva na lutanja magicnim putevima dugih zimskih noci.

 

The best cure is to decorate you modest home by the peace that you desire. Save a snowy white shells that might remind us of what we no longer have, and turn to the warm tones of arrived autumn. Time to pull out the soft blanket, candles and trebly  lights. It's time to get out your favorite teapot that smells of heavy, black tea, that invites you to hit the magical roads of the long winter nights.

 

 

U tim posebnim trenucima potrebno je zadovoljiti sva cula. Mene jesen uvijek iznova odvede na putovanje mokrim ulicama Zagreba , i tada .... carolijom obavijem osmijeh, zatvorim kovceg srebrnim katancem i odlutam na pocetak.

In these special moments, it is necessary to satisfy all the senses. The fall always takes me on a journey to the wet streets of Zagreb, and then .... I disguise my smile with magic,  I close my suitcase with a silver padlock and I wander off to the beginning.

 

 

 

 

 

Kratko kucanje na vratima i zvuk koraka na drvenom podu.

- " Dobro vece, udji brzo, sjedi, odmah cu.....!" - i nestade u mirisu djumbira i melise ....

 

Vrijeme je carolije, sakrivenih osmjeha i nikad naglas izrecenih zelja. Vrijeme je zapisa na pozutjelom papiru savijenog 7 puta. Okusa dugih, kisnih noci i zvuka poslijednjeg tramvaja za Savu.

Sa stola lijevo tanani trag dima, sa stola desno veseli plam svijece. U kotlicu vriju dunje, vino i tko zna jos sto. Ne pitam. U zraku zvonki smijeh i zvuk ciganske violine ...

 

- "Otvori prozor, otvori prozor - vrijeme je!!!!...." - i prospe se carobni prah po vremenskoj stazi, i zastanu ljudi i stade kisa. Ja stojim pred ulazom, dlanovi mi prepuni tvog svijeta, pokisla do koze, a u dusi mir.

 

- "Dobro mi dosla....u jesen mog zivota. Udji i ostani...!" - lagani naklon i neuspjesno sakriven mjesec u oku...

 

I rusi se svijet od karata na pragu tvoga doma....

 

Short knock on the door and the sound of footsteps on the wooden floor. - "Good evening, enter quickly, sit, I'll will come  ....." - And she was gone in the aroma of  ginger and lemon balm ....
It is time of magic, hidden smiles and never loudly pronounced desires. It's time of a inscription written on the yellowed paper and folded 7 times. It is time of long flavors, rainy nights and the sounds of the last tram that goes to river Sava.
From the table to the left the tiny trail of smoke, from the table to the right cheerful flame of candle. In the cauldron boiling quince, wine and who knows yet what. Do not ask. In the air reverberant sound of laughter and gypsy violins ...

- "Open the window, open the window - it's time!! ...." - And the magic powder has been spelt per track timeline, and people are motionless and the rain stopped.

I'm standing on your doorstep, palms full your world, soaked to the skin, with peace in my soul.
- "You're very welcome .... in the autumn of my life. Come and stay ..." - A slight bow and unsuccessfully hidden Moon that reflects in your eye ...

And the world of cards collapse on the doorstep of your home...

* * *

 

 

 

 

 

 

Osim carobnog kotlica, najlijepseg osmjeha i dzaka punog ljubavi , za kompot od dunja i dzumbira biti ce vam potrebno i:

 

Besides the magical cauldron, most beautiful smile and sack full of love  for a compote of quince and ginger will be required as follows: 

 

 

                                     750 ml bijelog vina                                      

400 ml vode

300 gr secera

svijezi dzumbir (oko 5 cm)

1 kg oguljenih i ociscenih dunja

1 jusna zlica limunovog soka

1 stapic cimeta

 

 

Vino,secer, na trake narezani dzumbir i cimet staviti u lonac da zakipi. Nakon sto se secer otopi dodati na kriske narezane dunje. Kuhati dok dunje potpuno ne omeksaju. Ako je potrebno dodati jos vode. Kada su dunje omeksale, prebaciti ih u drugu posudu, a tekucinu ostaviti jos malo da kipi. Naposlijetku izvaditi dzumbir i dodati sok od limuna. Preliti dunje sirupom. Moze se jesti toplo ili hladno, a u frizideru prezivljava do 2 tjedna (a mozda i dulje....)

750 ml white wine
400 ml of water
300 grams of sugar
fresh ginger (about 5 cm)
1 kg peeled and cleaned quince
1 tablespoon lemon juice
1 cinnamon stick

Wine, sugar, sliced ginger and cinnamon stick put in a pot to boil. After the sugar has melted add the sliced ​​quince slices. Reduce heat, and simmer gently until quinces are tender, 25 to 45 minutes. Cook until the quince is completely soft. If necessary add more water. When quinces are soggy, transfer them to a bowl. Bring liquid in saucepan to a simmer, and cook until slightly syrupy, about 5 minutes. Remove, and discard ginger. Stir in lemon juice. Pour syrup over quinces. It can be eaten hot or cold, in the refrigerator up to 2 weeks survives (and maybe more ....).

 

 

 

O grahu i skampima ili u razlicitosti je bogatstvo...

Tek usputno da spomenem da je jucer pala vlada i ako netko nesto ne iskemija - uskoro ce izbori. Opet. Moci ce se izabrati iz palete razlicitosti. Al ako malo zagrebem ispod povrsine, sve je to ista stvar.

Toliko o politickoj situaciji iz zemlje prepune razlicitosti.

Kada se hoda ovdasnjim ulicama, sve je puno razlicitosti. Stoljeca kolonijalnog zivota, dovela su more novih stanovnika. Angola, Mozambik, Cabo Verde, Indija, Brazil...sve te zemlje u Portugalu imaju svoje predstavnike. I ne mislim na one diplomatskog zbora, vec obicne ljude, one koje nose svoj duh i tradiciju, slicnu svemu sto jeste Portugal, a opet toliko razlicitu.

Vrijeme je rucka. Podne. Turisticki centar grada. Lagani vijetar donosi miris tandoori kuhinje, u drugoj ulicici netko grila ribu. Simpaticni konobar na vratima male portugalske taverne pita: "Vec ste rucali?", rukom pokazujuci na uredno postavljene stolove i izlog u kojem medju kockicama leda viri svijeza riba, jedna sipa i skampi.

Danas cu vam predstaviti jos jedan, za balkanske nepce, cudnovati mix...Feijoada de gambas - grah sa skampima, je fino jelo koje vrijedi ako ne spremiti u vlastitoj kuci, onda zasigurno probati kad jednom navratite u Portugal.

Potrebno je:

500 gr bijelog graha namocenog 12 sati ranije

1.5 kg skampi

250 dkg musula ociscenih

200 gr kobasice

1 luk

2 cesna cesnjaka

2 lovorova lista

2 paradajza/rajcice zrele

80 ml maslinovog ulja

1 jusna zlica svinjske masti

2 jusne zlice pirea od rajcice

250 ml bijelog vina

1 papricica ljuta

sol i papar

persin

U loncu sa zasoljenom vodom kuhati predhodno namoceni grah. Ja sam ovo preskocila i kupila vec skuhani grah u staklenki i koristila oko 500 gr vec skuhanog.

Ocistiti skampe od oklopa i glave. U lonac sa vodom u koji ste dodali sol, lovorov list, nakon sto voda zavrije dodajte oklope i glave skampa i kuhajte oko 10 minuta. Izvadite lovorov list i izmiksajte sve sa stapnim mikserom da dobijete jednolicnu masu. Pomocu cijediljke procijedite tekucinu i ostavite sa strane.

U vecem loncu zagrijte maslinovo ulje, mast, dodajte nasjeckani luk i nasjeckani cesnjak. Neka zazuti, ali ne pocrni. Dodajte na kockice narezan paradajz, ljutu papricicu i pire od rajcice. Malo prodinstati. Dodati na kolutove narezanu kobasu (ako imate neku pikantnu jos bolje) i ociscene repove skampa. Neka se malo izdinstaju. Dodati vino i skuhani grah i nakon sto se kuhalo 10-tak minuta, dodati malo one procijedjene juhe od glava i oklopa skampa sa pocetka price, casa od 2.5 dcl je dovoljna. Na kraju dodati ociscene sirove musule i povremeno promijesati dok se ne zgusne. Na samom kraju dodati narezani persin i ugasiti plin.

Posluziti sa rizom ili nekim finim kuhom.

Tips & tricks
- napraviti dan ranije
- kolicina vode u kojoj se kuhaju skampi -0.5 lit
- ostatak juhe od oklopa staviti u kockice za led i zalediti (kasnije koristiti uz rizoto ili spagete....)
- ovo je kolicina za 6-8 ljudi
- ne preporucam koristiti zaledjene kozice jer se one pri kuhanju skupe u "nista", ako vec morate pribjeci zamrznutim skampima, onda izaberite neke malo vece i dodajte ih na samom kraju kuhanja kao i musule. Posto ce prenociti u frizideru (naravno ako ovo jelo kuhate dan ranije), poprimit ce okuse, a nece izgubiti na svojoj punoci.

Posto u ovom receptu ima vina, saljem ga ovomjesecnoj gazdarici Tini, koja je u okviru igre "A
jme koliko nas je...!" zadala vino kao temu mjeseca.

Vinum bonum, pax in domum

Neki dan me prijatelj iz pubertetskih dana, na "jednoj poznatoj internetskoj mrezi" pridruzio grupi nase srednje skole. Sto i ne bi bilo pazenje vrijedno, da jos netko nije na wall iste stavio knjigu omrazenog profesora iz fizike, koji vjerojantno nikome, nazalost, nije ostao u nekom lijepom sjecanju. Ne znam da li bi netko danas popio kavu sa njime. Ja sigurno ne bih. Ne iz nekog niskog razloga, tipa - durim se na tebe nakon 20 godina jer si me poslao na produznu, nego zato jer jednostavno ne znam sto bi tom covjeku danas mogla reci. Nazalost niti hvala. Ne nalazim da me nesto posebno naucio ili mi na nesto posebno ukazao. Ne nalazim da me njegov lik inspirirao da kvalitetnije zivim zivot, niti me njegova apsurdna rigidnost naucila disciplini. Stoga na njega necu trositi rijeci. Ali ta njegova zuta knjiga me podsjetila na te davne dane i jednog drugog profesora.

Osim iz fizike, u svome srednjoskolskom obrazovanju, muku sam mucila i sa latinskim jezikom.

Dvije godine zaredom sam grijala srednjoskolsku klupu na produzenoj nastavi iz latinskog. Danas gledajuci unatrag - bez nekog pravog razloga, jer imali smo fenomenalnog profesora. Jedan od onih ljudi koji su puni duha, ironicnog humora i strpljenja. Fizicki - tipicni intelektualac iz crno bijelih filmova. Naocale, uredna brada i uvijek klasicno odjeven. Kravata, pulover...tako ga ja pamtim.

Ne znam dal ga je svake 2 godine iznova hvatala glavobolja kad se morao susresti sa novim plemenom totalno izgubljenih divljaka koje puca najgori pubertet, al svakako nam to nije pokazivao. Prva lekcija : "Iliri patria nostra habitant". Pokusavao je ostaviti dojam autoriteta, no sjecam se da se svako malo slamao u toj svojoj ulozi i smijao od srca nasim pokusajima da na plavom zidu iz njegovih ledja uredno ispisemo salabahtere deklinacija...manus, manus, manui.... i tako doskocimo njegovim iznenadnim provjerama naseg ionako krhkog znanja. Bio je - lik. Lik u svakom smislu. Jedan od onih za koje mi je drago da mi se nasao na putovanju kroz zivot. To mogu napisati danas, kad imam vjerojatno onoliko godina koliko je on imao kad nas je pokusavao nauciti da zavolimo zivot. Privatno se nismo poznavali, ali ja ga dozivljavam kao jednog od onih likova koji kroz zivot lebde u svojoj genijalnosti. Njegov let nije predugo trajao, jer kako to obicno biva - oni koji vrijede nesto posebno - odlaze iznenada i dok su jos mladi.

Stoga, dragi profesore...evo sjecanje na vas iz zadnje klupe :-)), nadam se da se smijete, ma gdje gore bili.

Ovom prilikom predstavljam  Peras bebedas - ili Pijane kruske u klasicnom ne latinskom prevodu.

Potrebno je:

2 kruske

korica limuna narezana

100 gr secera

2.5 dcl crnog vina

1/2 stapica cimeta

klincic

U loncu, ne prevelikom, zagrijati secer, vino, cimet i koru 1/2 limuna. Oguliti kruske, koje trebaju biti malo tvrdje vrste, jer ako su neke brasnaste odmah se raspadnu. Ostaviti peteljku. Dodati kruske u vino i ostaviti da se lagano kuha. Kad omeksaju izvaditi i ostaviti da se ohlade. Vino ostaviti da vrije dok se ne stvori gusti sirup. Posluziti uz sladoled, sjeckane bademe ili u solo varijanti.

Ovo je ujedno i moja ulazinica za ovomjesecnu igru "Ajme, koliko nas je...", koju je davnih dana pokrenula Moonson, a ovomjesecna domacica Tina, odabrala je vino kao temu.....