O egipatskoj torti

Da, ja sam jedna od onih koja kad trazi odredjeni recept umjesto na tekst, klikne na slike. Pa ako je fotografija dobra - onda citam recept.

Tako sam kod Palachinke naisla na ovu tortu koja me je, priznajem, osvojila na prvi pogled. Osim toga uvijet je bio da torta nema cokolade. OK, fotografija super, recept isproban, ne pretjerano tezak, malo konfuzan kad se krene usporedjivati sa originalom...ustvari sto vise citam, to mi je vise upitnika nad glavom.

Uglavnom, psiholoske pripreme i konzultacije cijeli tijedan, ko da trebam radit tortu na 23 kata sa seika UAE. Nisam takva u stvarnom zivotu, majke mi. Ne znam sta mi je bilo. Ocito takav tjedan, jer sam isto ponasanje imala i kod onog sakrivenog zapca, al o toj avanturi drugi puta.

I tako ja krenula..posto ni sama nisam znala dal da radim tortu promjera 26 cm il je to previse ( a tu me priznajem i malo mucio matematicki obracun sa originalnim receptom), ja ne budi lijena kupim formu promjera 20 cm, kao sto Palachinka ima i streberski krenem po njenom receptu. Valjda ce biti dosta za 6 ljudi, a ako ne - rezite tanko.

Ispekla se prva kora, kod druge vec me hvata panika - cini mi se to jako malo, evo i treca je gotova, a ona mi se ko za inat nekako sva jadna skupila u se. Vec cujem kritike u stilu: - da opet si stedila, zidovski geni rade, jel... znas da je bolje da ostane nego da ima taman, gledas na jedno jaje.... Odignoriram alter ego, i krenem raditi zutu kremu. Skuham kremu...i....nemrem vjerovat, nemam margarina...ustvari imam 65 gr...toliko o pripremama cijeli tijedan. Aha, dobro, sjedam u auto i do ducana po margarin. Vracam se i taman se krema ohladila da umjesam margarin. Napravim bijelu kremu sve po ps-u kako pise u receptu i uspilam secer bez da se ispecem. I krenem u konstrukciju...zuta krema pretekuca.....!!!!!!!! Lijepo mi se cijedi sa svih strana. OK, stavljam obruc u nadi da ce se u frizideru dogoditi cudo. Ufff...bijela krema je fenomenalna. Torta prespava noc u frizideru. Ujutro vidim da je zuta krema isto tako tekuca, pa skupljam po plehu sta je iscurilo..pola salice za caj. Al barem mi se sad cini dovoljno velika za 6 ljudi. Skidam ibruc i mazem okolo sa ostatkom bijele kreme i da si jos malo kompliciram zivot odlucim se igrati francuskog sefa i spilati jos malo secera (poslijednjeg kojeg imam doma....). Propada mi pokusaj da napravim tu kupolu...leptire...Mona Lisu..i prebijam na mrtvo ime secer, te ga takvog pospem po torti.

Da avantura jos nije gotova pobrinulo se jucerasnje vrijeme...ah, da mali detalj, torta se nosi na rucak kod sveki koja ima rodjendan. Vani 25C...u autu nekoliko vise. Jos kod kuce sam shvatila da ce mi se secer vjerojatno poceti topiti. I bi tako. Dok smo dosli na odrediste, kojih 35 min voznje, moje skulpture su se rastopile i stvorile smedju rjecinu oko torte koja se jos uvijek dobro drzala.

Da zakljucim: - jaja se valjda trebaju dulje kuhati

- obruc od 20 cm je dovoljan za 6 ljudi i jos je ostalo pola

- torta nije za nositi van kuce ako vam je bitan estetki izgled, osim ako vani nije -5C

- okus je fenomenalan i vrijedilo je cijele ove avanture