o vanjstini i zaboravljenim kolacicima

"Žena je kao knjiga, koja se, bila dobra ili loša, mora najpre svideti naslovnom stranom. Ako ta stranica nije zanimljiva, neće pobuditi želju za čitanjem, a ta je želja upravo tolika koliko je zanimanje što ga naslov podstiče. Naslovna strana kod žene ide odozgo do dole, baš kao kod knjige; pa tako i njene noge; koje zanimaju sve muskarce kojima su ukusi slični mojima, imaju istu privlačnost kao i oprema knjige. Medjutim, većina ljubitelja ili premalo ili nikako ne pazi na ženske noge, baš kao što većina čitalaca ne mari za izdavača knjige. Stoga žene s pravom posvećuju toliku brigu licu, odeći i držanju, jer samo time mogu u onima koje priroda nije pri porodu obdarila slepoćom potaknuti radoznalost i želju da ih pročitaju. Ali kao što ljudi koji su pročitali mnogo knjiga požele na kraju nove, pa bile i loše, tako se i muškarac koji je upoznao mnogo krasnih žena na kraju zaželi ružnih, samo neka su nove."

(neka mi oprosti autor, al ne sjecam se odakle sam ovo uzela...a tako mi se dopalo...)

Ovi kolacici zovu se Zaboravljeni ili

Esqecidos i na prvi pogled ne primamljuju svojom vanjstinom, bojom il ukrasom. Vjerojatno ih nikad ne bi kupila u ducanu niti krenula praviti, no u receptu mi je jedan detalj privukao paznju. Pisalo je da se jaja trebaju mjesati sa secerom pola sata. U zivotu nisam mijesala jaja pola sata i kako sam recept nasla u kuharici samostanskih kolaca, odmah mi je u masti narasla slika podeblje opatice kako stoji nad velikim loncem punim jaja i secera negdje u 19.st na sjeveru Portugala, dok vani padaju prve pahulje snjega i vjetar najavljuje zimu.

Ja sam iz puke znatizelje, da vidim kako to izgledaju jaja kad ih se mlati pola sata krenula u izradu Zaboravljenih, a za to mi je trebalo:

250 gr secera

250 gr brasna

4 jaja

ribana korica narandze il limuna (moj doprinos okusu)

Posto nisam ni opatica, a ni ne zivim u samostanu u 19. st. - imam mikser. Jaja i secer sam ostavila na srednjoj brzini i namjestila sat da mi zvoni nakon 30 min. OK priznajem da sam povremeno skicala u kuhinju, tek toliko da mi ne bi neko cudo iskocilo iz miksera, jer pred nepoznanicama nikad nije na odmet biti na oprezu. Nakon pola sata smjesa je bila pjenasata i blijedo zuta - sto je i bilo za pretpostaviti. Dodajem prosijano brasno i ribanu koricu. Zlicicom radim male kupove i pecem u zagrijanoj pecnici dok ne pozute.

Kolacice sam sakrila u limenu kutiju, u nadi da ce drugi zaboraviti na njih :-)). A ja cu ih uz caj tu i tamo posjetiti, dok vani u mojoj masti padaju prve pahulje snjega, a u zbilji je 22C. Stvarno mi ponekad nedostaje balkanska snjezna zima.