O poslijednjem trzaju ljeta...skoljke i to....

Jucer je bio poslijednji suncani dan...danas kad pogledam kroz prozor znam da mi je jesen za vratom. Kisa, lisce po cesti i nigdje zive duse. U nadi da je to sve samo prolazno, naivno sam uz jutarnju kavu izokretala sve poznate web stranice sa vremenskom prognozom, koje su mi jedna za drugom brisale osmijeh i nadu sa lica...cijeli tjedan kisa i vjetar. To sto ja hodam u japankama i sandalama, vjerojatno nikog nije briga.

Neznajuci koja me sudba ceka ovaj tjedan, jucerasnji suncani dan sam odlucila provesti na obali u Nazare-u. Sat i pol voznje do Lisabona prema sjeveru. Nazare je gradic uz obalu Atlaskog oceana. Slikovit i vjetrovit. Kuce zbijene jedna do druge, sarenih fasada podsjetile su me na Amsterdam...al to je druga prica....

Nazare je poznat po svojoj legendi, a Jose Luis Borges je rekao da legende nisu obicne izmisljotine, vec iskrivljena il uvecana realnost - znaci dogodilo se...jednom na danasnji dan.

1182 g. portugalski je plemic po imenu Fuas Roupinho sa svojom svitom lovio divljac, te odjednom ugledao jelena....Brz i spretan, hitro je potjerao svoga vranca ne bi li uhvatio jelena, al odjednom se sa mora uzdigla gusta magla. Fuas ne zeleci izgubiti jelena, odvojio se od svoje svite i jurio, jurio...ka litici gdje je bilo svetiste Nase Gospe i djeteta...ne mogavsi se zaustaviti, a u strahu da se ne sunovrati sa litice u more, zavapi: Gospe, pomagaj!
I tada se cudesno zaustavio konj, ostavljajuci tragove svojih kopita u kamenoj litici, koji se jos i danas mogu vidjeti na istome mjestu....Plemic sagradi na litici kapelicu sjecanja , zahvaljujuci tako Gospi na cudesnom spasenju.

Danas na samoj litici nazaretske zene prodaju kikiriki, kostice i ostale zanimacije, a ova je teta prodavala i cudesne percebes. Njihova tradicionalna nosnja sastoji se od marame, kosulje i suknje do koljena, koje zahvaljujuci stirkanim podsuknjama daju poseban "puf" izgled. Povrh suknje stavlja se pregaca...i sve je sareno, sareno, najsarenije.







Osim po legendi i tetama u sarenim suknjama, Nazare je poznat i po ribolovu i tradicionalnim barkama, susioni ribe na otvorenom i teskom suzivotu ljudi i nepredvidive prirode. Danas jos uvijek postoji susiona ribe gdje se moze kupiti osusena i ociscena riba...Srdele, skuse i manji morski psi danima se suse na vjetru i suncu.

Upoznajte Percebes ....il ako hocete fancy shmancy... Pollicipes pollicipes.

Ovo je jedno od najcudnijih bica koja sam do sada vidjela i ovaj vikend u Nazareu smo ih sasvim slucajno kupili od lokalne pitoreskne prodavacice na gornjoj slici. Dakle, Percebes osim u Portugalu i Spanjolskoj nisam nigdje vidjela, al wikipedia kaze da ih ima i u Francuskoj i sjevernoj Africi. Izgleda kao kozja nogica, velicine cca 3-4 cm. Raste u moru (naravno!) na grebenima i olupinama. Vrlo intenzivnog, morskog je okusa, a tekstura podsjeca na meso raka. Jede se tako da se skuhaju u slanoj vodi, te kad se ohlade, skida se tvrda nogica i izvlaci meso iznutra. Opna i nogica se bacaju.

Osim cudnovatih percebes, kupili smo i vongole, koje smo danas spremili za rucak...

Vongole....'a Bulhao Pato....

1 kg vongola

1 dcl maslinovog ulja

2 cesnja cesnjaka

1 dcl bijelog vina

prstohvat korijndera/persina
limun

sol i papar po zelji

U slanoj vodi isprati vongole od pijeska. U loncu na maslinovom ulju zagrijati cesnjak i kad pusti onaj fini miris, dodati bijelo vino i vongole. Kad se otvore posuti korijanderom il persinom. Na tanjuru po zelji dodati par kapi limunovog soka.

I tako je zavrsilo ljeto...nadam se jos samo onom babljem za koji tjedan....