nedjelja, 3. listopada 2010.

O poslijednjem trzaju ljeta...skoljke i to....

Jucer je bio poslijednji suncani dan...danas kad pogledam kroz prozor znam da mi je jesen za vratom. Kisa, lisce po cesti i nigdje zive duse. U nadi da je to sve samo prolazno, naivno sam uz jutarnju kavu izokretala sve poznate web stranice sa vremenskom prognozom, koje su mi jedna za drugom brisale osmijeh i nadu sa lica...cijeli tjedan kisa i vjetar. To sto ja hodam u japankama i sandalama, vjerojatno nikog nije briga.




Neznajuci koja me sudba ceka ovaj tjedan, jucerasnji suncani dan sam odlucila provesti na obali u Nazare-u. Sat i pol voznje do Lisabona prema sjeveru. Nazare je gradic uz obalu Atlaskog oceana. Slikovit i vjetrovit. Kuce zbijene jedna do druge, sarenih fasada podsjetile su me na Amsterdam...al to je druga prica....



Nazare je poznat po svojoj legendi, a Jose Luis Borges je rekao da legende nisu obicne izmisljotine, vec iskrivljena il uvecana realnost - znaci dogodilo se...jednom na danasnji dan.


1182 g. portugalski je plemic po imenu Fuas Roupinho sa svojom svitom lovio divljac, te odjednom ugledao jelena....Brz i spretan, hitro je potjerao svoga vranca ne bi li uhvatio jelena, al odjednom se sa mora uzdigla gusta magla. Fuas ne zeleci izgubiti jelena, odvojio se od svoje svite i jurio, jurio...ka litici gdje je bilo svetiste Nase Gospe i djeteta...ne mogavsi se zaustaviti, a u strahu da se ne sunovrati sa litice u more, zavapi: Gospe, pomagaj!
I tada se cudesno zaustavio konj, ostavljajuci tragove svojih kopita u kamenoj litici, koji se jos i danas mogu vidjeti na istome mjestu....Plemic sagradi na litici kapelicu sjecanja , zahvaljujuci tako Gospi na cudesnom spasenju.








Danas na samoj litici nazaretske zene prodaju kikiriki, kostice i ostale zanimacije, a ova je teta prodavala i cudesne percebes. Njihova tradicionalna nosnja sastoji se od marame, kosulje i suknje do koljena, koje zahvaljujuci stirkanim podsuknjama daju poseban "puf" izgled. Povrh suknje stavlja se pregaca...i sve je sareno, sareno, najsarenije.







Osim po legendi i tetama u sarenim suknjama, Nazare je poznat i po ribolovu i tradicionalnim barkama, susioni ribe na otvorenom i teskom suzivotu ljudi i nepredvidive prirode. Danas jos uvijek postoji susiona ribe gdje se moze kupiti osusena i ociscena riba...Srdele, skuse i manji morski psi danima se suse na vjetru i suncu.

Upoznajte Percebes ....il ako hocete fancy shmancy... Pollicipes pollicipes.

Ovo je jedno od najcudnijih bica koja sam do sada vidjela i ovaj vikend u Nazareu smo ih sasvim slucajno kupili od lokalne pitoreskne prodavacice na gornjoj slici. Dakle, Percebes osim u Portugalu i Spanjolskoj nisam nigdje vidjela, al wikipedia kaze da ih ima i u Francuskoj i sjevernoj Africi. Izgleda kao kozja nogica, velicine cca 3-4 cm. Raste u moru (naravno!) na grebenima i olupinama. Vrlo intenzivnog, morskog je okusa, a tekstura podsjeca na meso raka. Jede se tako da se skuhaju u slanoj vodi, te kad se ohlade, skida se tvrda nogica i izvlaci meso iznutra. Opna i nogica se bacaju.




Osim cudnovatih percebes, kupili smo i vongole, koje smo danas spremili za rucak...

Vongole....'a Bulhao Pato....

1 kg vongola
1 dcl maslinovog ulja
2 cesnja cesnjaka
1 dcl bijelog vina
prstohvat korijndera/persina
limun
sol i papar po zelji


U slanoj vodi isprati vongole od pijeska. U loncu na maslinovom ulju zagrijati cesnjak i kad pusti onaj fini miris, dodati bijelo vino i vongole. Kad se otvore posuti korijanderom il persinom. Na tanjuru po zelji dodati par kapi limunovog soka.

I tako je zavrsilo ljeto...nadam se jos samo onom babljem za koji tjedan....






3 komentara:

  1. Velika mi je želja posjetiti Portugal, a nakon tvojeg posta i slika još više to želim. Zgodna im je ta nošnja, malo me podsjeća na naš Susak. Moram reči da sam do sada nailazila na najbolje riblje recepte baš na portugalskim blogovima. Ah, zavidim ti na ovim finim vongolama.

    OdgovoriIzbriši
  2. da, da i mene je podsjetila na susak!!! a o posjeti portugalu mogu samo reci - navali narode, jos malo pa nestalo!!! salu na stranu, mislim da je portugal zemlja koju vrijedi posjetiti (znas kako se kaze - svak svog konja hvali).

    OdgovoriIzbriši
  3. Vongole ludilo, ovi percebes izgledaju kao alieni. :)
    Super post, nikad čula za percebes, hvala ti na ovom. I ja bih voljela do Portugala, jako, a valjda budem, mladi smo još :P
    Nego, malo, malkice su me tim pufastim nošnjama tvoje Portugalke podsjetile na sušačku narodnu nošnju, samo što je ta stvarno šarena, da ne kažem kričava. :)

    OdgovoriIzbriši